Koronavirus koji Svjetska zdravstvena organizacija naziva neprijateljem broj 1 u svijetu nije isti onaj virus koji se pojavio u Kini posljednjih dana 2019. godine.
Sars-Cov-2, kako je službeno nazvan virus koji je dosad ubio više od 600.000 ljudi u cijelom svijetu i nastavlja put destrukcije, je mutirao. Dok znanstvenici diljem svijeta bilježe tisuće mutacija ili promjena u genetskom kodu virusa, dosad je izdvojen samo jedan koji vjerojatno mijenja ponašanje.
Ključna su tri pitanja vezana za tu mutaciju: je li virus zbog toga zarazniji ili smrtonosniji kod ljudi i može li predstavljati prijetnju uspjehu budućeg cjepiva koje još nije stvoreno, piše BBC.
Koronavirus se zapravo mijenja jako sporo ako ga usporedimo s virusnom infekcijom poput gripe. S relativno niskom razinom prirodnog imuniteta u populaciji, bez cjepiva i malo učinkovitih tretmana, koronavirus nije pod pritiskom da se prilagodi. Do sada radi dobar posao održavanja cirkulacije kakva jest sada.
Jedina značajna mutacija, nazvana D614G i smještena unutar proteina koji tvori šiljak virusa i koristi ga za proboj u naše stanice, pojavila se negdje nakon početka epidemije u Wuhanu, vjerojatno u Italiji. Sada se bilježi u čak 97% uzoraka diljem svijeta.
Zasad je nepoznanica je li ta dominacija mutacije dovoljna da virusu stvori nekakvu prednost ili je to slučajno.
- Virusi nemaju nikakav grandiozan plan. Neprestano mutiraju i dok će neke promjene pomoći virusu da se razmnože, neke ga mogu spriječiti. Druge su naprosto neutralne. One su nuspojava reprodukcije virusa, izjavila je dr. Lucy Van Dorp sa Sveučilišnog koledža London.
- One zaustavljaju virus tako da ne mijenjaju njegovo ponašanje, objasnila je.
Mutacija koja se pojavila postala je rasprostranjena zato što se dogodila u ranoj fazi širenja virusa, a ta je pojava poznata pod nazivom 'efekt osnivača'.
Dr. Van Dorp i njezin tim vjeruju da je to vrlo vjerojatno objašnjenje zašto je mutacija tako raširena. Ali to istovremeno predstavlja kontroverzu.
Sve veći broj virologa, vrlo vjerojatno većina njih, vjeruje, kako objašnjava dr. Thushan de Silva pri Sveučilištu Sheffield, da imamo dovoljno podataka da možemo reći kako ova verzija virusa ima selektivnu prednost, evolucijsku, u odnosu na raniju verziju.
- Iako još uvijek nema dovoljno dokaza da kažemo da se lakše prenosi kod ljudi, sigurno je da nije neutralna, kaže De Silva.
Istraživanje koje je provedeno u laboratorijskim uvjetima pokazalo je da mutirani virus lakše ulazi u ljudske stanice od originalne verzije, kažu profesori Hyeryun Choe i Michael Farzan sa Sveučilišta Scripps na Floridi.
- Čini se da promjene u bjelančevinama koje koristi virus da bi se bolje prislonio na ljudske stanice i funkcionirao učinkovitije, kažu, ali tu podvlače crtu.
Profesor Farzan tvrdi da su bjelančevine tih virusa drugačije na način koji sugerira da se bolje prenosi, ali ne može se dokazati.
Dr. Neville Sanjana iz Tehnološkog centra za genom na Sveučilištu New York koji radi na tehnologiji za prepravljanje gena 'Crispr' otišao je korak dalje.
Njegov tim prepravio je virus tako da je napravio promjene u proteinskom šiljku, a onda ga je suprotstavio virusu Sars-CoV-2 iz izvornog žarišta u Wuhanu u stanicama ljudskog tkiva. Vjeruje da je rezultat pokazao da mutirani virus ima veću moć transmisije od izvorne verzije, barem u laboratorijskim uvjetima.
Postoje indirektni dokazi da mutacija čini koronavirus prenosivijim kod ljudi. Dvije studije sugeriraju da pacijenti koji su oboljeli od mutirane verzije koronavirusa imaju veće količine virusa u uzorcima brisa. To bi moglo upućivati da su zarazniji za druge. Nije pak bilo dokaza da su ti ljudi imali teže simptome ili da su dulje boravili u bolnici.
Općenito govoreći, to što je virus postao prenosiviji ne znači da je postao smrtonosniji. I kada je riječ o prenosivosti koronavirusa, virusno opterećenje je samo pokazatelj koliko se virus širi unutar jedne osobe. Ne objašnjava nužno koliko je dobar u inficiranju drugih. Zlatni standard istraživanja, kontrolirano ispitivanje, još uvijek nije provedeno. To bi moglo primjerice uključivati inficiranje životinja s jednom ili drugom varijantom virusa da bi se vidjelo koja se bolje širi među populacijom.
Jedna od voditeljica istraživanja, prof. Bette Korber iz Nacionalnog laboratorija Los Alamos, kaže da nema konsenzusa, ali da je ideja da je mutacija povećala virusno opterećenje pacijenata postajala manje kontroverzna što se više podataka prikuplja.
Kada gledamo na populaciju u cjelini, teško je procijeniti i reći da je virus postao manje zarazan. Tijek mu je drastično izmijenjen intervencijama poput lockdowna. Profesorica Korber kaže da činjenica da je ta mutacija svugdje sad dominantna, uključujući Kinu, sugerira da se bolje širi među ljudima nego originalna verzija virusa. Uvijek kada su u cirkulaciji dvije verzije, prevladat će nova verzija.
Varijanta D614G je toliko dominantna da je to sada pandemija. I tako je već neko vrijeme, možda čak i od početka pandemije u Velikoj Britaniji ili čak na području istočne obale SAD-a. I dok se povećava broj dokaza da ova mutacija nije neutralna, to ne mora nužno promijeniti način na koji bismo trebali razmišljati o virusu i njegovu širenju.
Također, treba naglasiti da ova studija ne bi trebala imati utjecaj na razvoj cjepiva i njegovu učinkovitost. Postoje neki dokazi da je i nova mutacija osjetljiva na antitijela, koja nas mogu zaštititi od ponovne infekcije.