Početkom rujna ove godine, 5.9. u 10 ujutro, vlada republike Togo ugasila je sav pristup internetu za svoje građane. Njihova nakana bila je ograničiti prijetnju po režim koju su predstavljali mladi ljudi diljem zemlje, koji su organizirali prosvjede po vlasti putem interneta, napisao je Mawuna Koutonin, novinar i urednik iz Togoa koji prati tehnologiju, za britanski Guardian.
Ljudi su prvo bili zbunjeni. Pokušavali su resetirati svoje telefone i računala. Telekom kompanije su se nosile s brojnim pritužbama, a inžinjeri su proglašeni nesposobnima. A onda su svi shvatili da je internet ugasila vlada.
Te prve večeri, klubovi i restorani bili su prazni. Ljude je obuzeo strah. Počeli su govoriti o podizanju novca s računa, za slučaj da se banke zatvore ili da vlada ne može isplatiti plaće. No, nisu radile ni banke - internet je bio ugašen.
Za većinu Togoanaca, internet je WhatsApp. Preko te applikacije svi komuniciraju, dogovaraju se sastanci, spojevi, šalju se poveznice i druži se. Prvo što je stradalo nestankom interneta je seksualni život Togoanaca - bili su prisiljeni otići u barove, i trošiti pravi novac na poklone, umjesto romantičnog digitalnog cvijeća.
No, neočekivana posljedica ugašenog interneta bio je skok u produktivnosti. Ljudi su se bili u stanju fokusirati na posao bez neprekidnog ometanja sadržaja s interneta i poruka na mobitelu. Izvan posla, ljudi su se počeli družiti, razgovarati, šetati parkovima, uživati na otvorenom prostoru.
Porastao je interes za čitanjem - nemirni mladi i odrasli prigrlili su prašnjave knjige i magazine. Obiteljske večere trajale su dulje. Doimalo se kao da je ljudima više stalo, da su više dostupni jedni drugima.
Nakon tjedan dana, država je naglo ponovno uključila internet. Za poslovne ljude i IT stručnjake, radilo se o stresnih tjedan dana, a gašenje je poljuljalo njihovu vjeru u digitalne transakcije - tvrtke koje su prebacile bitne informacije u digitalni oblak nisu mogle pristupiti ni svojim alatima niti svojim podacima. Virtualno poslovanje, ispostavilo se, nije preporučljivo u državama sklonim diktaturi.
Vladin plan utišati bunt mladeži spektakularno je propao, piše Koutonin. Da su mladima ponudili besplatni internet i jeftinije pivo, nitko se ne bi imao vremena buniti. No, gašenje interneta je privuklo veliku pozornost mladih koji se prije toga uopće nisu ni zanimali za politiku. Odjednom im je netko prekinuo glavni kanal za komunikaciju. Većina se smjesta pridružila glasovima oporbe režimu kojeg su do tada ignorirali.
Na kraju, gašenje je bilo stresno i negativno - poput života u otvorenom zatvoru: ne možete stupiti u kontakt s voljenim osobama, i one ne mogu stupiti u kontakt s vama, samo zato jer je netko tako odlučio, i proveo to protiv vaše volje. Naši životi u tolikoj su se mjeri preselili online, gdje je gašenje interneta nalik zatvoru.
I ne bismo trebali hvaliti zatvore samo zato što u njima ljudi imaju više vremena za čitati knjige, zaključio je Koutonin.