Proteklih mjeseci turske klinike za presađivanje kose napravile su pravu marketinšku invaziju na Hrvatsku. Naime, deseci tvrtki koje se bave tom estetskom granom medicine oglašavaju se na Facebooku, poglavito hrvatskim muškarcima starijima od 35 godina. Naime, u tom životnom razdoblju dijelu muškaraca kosa se znatno prorijedi, imaju zaliske, ili su pak na jednom dijelu glave ostali skroz - ćelavi, piše Slobodna Dalmacija.
Na Faceboku vas te klinike pitaju vaš broj mobitela, i onda vam se promptno jave.
"Zdravo, gospodine. Prije svega, hvala vam što ste odabrali Transplantaciju kose 'Trans...'. Rado bih vam pomogao prije i poslije operacije. Ja se zovem Semih Nurković, međunarodni sam pacijent koordinator. Ako dodate svoje fotografije, možemo vas detaljno obavijestiti koliko će vas zapasti presađivanje", napisao je taj gospodin u poruci preko WhatsApp servisa.
Potom smo poslali fotografiju glave.
"Hvala na fotografijama. Može vam se napraviti od naprijed do vrha, da vam pokrijemo cijelu glavu. Kosa treba biti gusta. Cijena za sve pakete je 1690 eura, i hotel i lijekovi i transfer. Imate doživotnu garanciju", napisao je taj gospodin.
Hodaju s glavama umotanim u zavoje
Inače, navodi se da samo u Istanbulu ima oko 300 registriranih klinika. Po gradu se često susreću turisti, muškarci koji hodaju s glavama umotanim u zavoje. Mediji navode da za 2-3 noćenja i presađivanje treba izdvojiti između 1200 i 1700 eura.
Emin Çakmak, šef odjela koji se bavi promocijom zdravstvenog turizma, za turski dnevni list Hurriyet naveo je da tu zemlju svake godine posjeti oko 750.000 turista koji su poglavito došli zbog medicinskih problema, a od toga njih 60.000 traži transplantaciju kose.
No, naš poznati estetski kirurg Duško Maletić nije previše oduševljen Turcima.
- Znam da su oni puno jeftiniji nego što je presađivanje u EU-u ili SAD-u. No, načelno govoreći, kod većine u Turskoj te procedure uglavnom ne rade liječnici nego tehničari, a u hrvatskim poliklinikama cijeli je proces u rukama liječnika. Također, ne znamo kako se tamo steriliziraju instrumenti i koliko je zajamčena sigurnost, te u kakvim se uvjetima radi. U Hrvatskoj je cijena 15 kuna po folikulu, usatku, a u njemu prosječno imaju 2,5 dlaka.
Primjerice, ako netko treba pokriti samo male zaliske, onda je to od 600 do 800 folikula, i to zapada oko 12 tisuća kuna. Ako pak treba raditi veliki zahvat, dakle oko 2000 folikula, to dođe oko 30.000 kuna. U Velikoj Britaniji, SAD-u, ta cijena je mnogostruko veća nego u Hrvatskoj. Ali bar ste sigurni što dobivate, i kod nas i u ostatku EU-a i Americi.
Naime, koliko folikula platite, toliko ih dobijete, dok za Tursku nisam siguran jer ta cijena za koju rade je zaista preniska i ne može pokriti ni nabavni materijal ni održavanje instrumenata. Da bi mogli raditi, moraju štedjeti ili na instrumentima i osoblju ili na broju usadaka - kaže Maletić.
No, s druge strane, u turskim klinikama koje su kontaktirali kažu da sve rade transparentno, da su njihovi stručnjaci educirani i da su izvršili tisuće i tisuće transplantacija, i to po zapadnim standardima. Istanbulska turistička zajednica iznijela je podatak da oko 5000 stranaca svakog mjeseca dolazi u taj grad na presađivanje kose, te su pacijenti iz cijelog svijeta zadovoljni.
U Hrvatskoj se radi po zapadnim standardima
Sada je na hrvatskim građanima koji imaju problema s ispadanjem kose da odvažu argumente i odluče gdje će izvršiti transplataciju, naravno ako se uopće žele podvrgnuti tom zahvatu.
A sada malo pobliže o transplantacijama. One su minimalno invazivna metoda kod koje se folikularne jedinice vade s donorske regije jedna po jedna, navodi Maletić.
- Zahvat u Hrvatskoj po zapadnim standardima radi se specijalnim instrumentima promjera manjeg od jednog milimetra, a folikularne se jedinice uzimaju s donorske regije, što je najčešće zatiljni dio vlasišta i s područja vlasišta postranično iznad uški.
Na svakoj folikularnoj jedinici nalazi se u prosjeku 2,5 dlaka. Folikularne jedinice se ovom tehnikom mogu uzimati i s drugih regija tijela: prsa, nogu, brade… (body hair). Na ovaj način ne ostaje vidljivi ožiljak u obliku linije na donorskoj regiji kao što je to slučaj kod STRIP metode, gdje je ožiljak u području zatiljnog dijela vlasišta trajno vidljiv.
Nakon što se folikularne jedinice izvade iz donorske regije, slažu se na specijalne podloške na način da se lako mogu prebrojati, te se spremaju u specijalnoj hranjivoj otopini i na određenoj temperaturi kako bi se sačuvali dok su izvan tijela. Zatim se folikularne jedinice usađuju jedna po jedna u regiju na kojoj kosa nedostaje ili je prorijeđena. Zahvat se radi pod povećalima, u lokalnoj anesteziji i potpuno je bezbolan. Koliko dugo zahvat traje, ovisi o broju folikularnih jedinica koje je potrebno transplantirati.
Uspješnost zahvata je 98 posto
Ovom se metodom može postići vrlo velika gustoća kose, a transplantirana kosa izgleda jednako prirodno kao i ostala kosa. Kod nas je uspješnost ovog zahvata 98%, što znači da se od ukupnog broja transplantiranih folikularnih jedinica 98% primi na primajućoj regiji, što je vrlo visok postotak uspješnosti - navodi naš kirurg, uz napomenu kako se dva tjedna prije transplantacije ne smiju uzimati acetilsalicilna kiselina (Andol, Aspirin) ni vitamin E. Alkohol valja izbjegavati barem pet dana prije zahvata, a kavu i čaj dva dana prije.
Nakon zahvata pacijent dobiva od nas detaljne pisane upute kako treba dalje njegovati vlasište i istog dana može napustiti zdravstvenu ustanovu. Kosa iz transplantiranih folikularnih jedinica najčešće ispadne desetak dana nakon transplantacije, a nova počne ponovno rasti 15-16 tjedana nakon zahvata.
Britanci najčešći klijenti
Strani mediji pišu kako u Tursku najviše hrle Britanci, a u posljednje vrijeme i Amerikanci. Naime, transplantacija kose u Americi zna zapadati i 25 tisuća dolara, dok u Turskoj možete proći i za 2000 dolara.
No, i turski liječnik Tayfun Oguzoglu za internetski magazin Quartz kaže da liječnici prime pacijente na prvi razgovor i oni su uvjereni da će ih liječnik i operirati, ali na kraju umetanje folikula obavlja sestra.
I to u klinikama prolazi, upozorava liječnik, jer inspektori Ministarstva zdravstva primaju mito i onda upozoravaju vlasnike klinika kada im dolazi inspekcija.