U šumi pokraj Slunja rata se igraju i turisti i bivši branitelji

Glasan se pucanj prolomio šumom, ali kuglica koja je pojurila iz cijevi zaustavila se tek u visokoj travi udaljenoj petnaestak metara. Trojica muškaraca u maskirnoj odjeći potrčala su naprijed tražeći zaklon iza, pokazalo se, preuskih stabala. Sasvim neočekivano, zrakom je poletjela nova kuglica i zastala točno nasred plastične kacige najvišeg muškarca. Začula se tiha psovka, a jarko žuta boja cijedila se polako prema vratu.

Krpena lutka, koja zavezana za drvo glumi taoca, toga dana u šumi pokraj Bročanca nije oslobođena na vrijeme. Međutim, igrači ratnog scenarija kući su otišli relaksirani nakon što su uspješno utišali svoje demone, barem na kratko.

Šarene kuglice s bojom

Bivši branitelj, 50-godišnji Ivan Panić, svoje je demone pobijedio. Traume ratnih strahota, tko bi rekao, pobijedio je upravo uz pušku, i to onu iz koje lete šarene kuglice s bojom. Spasio ga je, kaže, rad i samo rad.

Našli smo ga u blizini Plitvičkih jezera, u mjestu Bročanac, gdje sa suprugom Ivankom vodi uspješan avanturistički turizam. Drvene table već od Slunja pozivaju na off road vožnju, paintball, jahanje, military drill, a vode do terena uređenih za zabavu i aktivan odmor.

Tu je veliko šumsko igralište na kojem se igra woodsall, na ograđenom, manjem terenu igra se brži speedball i prolaze različite vojničke vježbe, takozvani military drill, a šumom se proteže 56 kilometara staza za vožnu quadovima. U ponudi je vođeno nordijsko hodanje, jahanje u suradnji s konjičkim klubom Jaska, streličarstvo, badminton... Popis kao da nema kraja.

Braniteljsku zadrugu Ponos Ivan i Ivanka osnovali su s kolegama 2006. godine, kad su s poticajem od 150.000 kuna kupili prvih šest pušaka za paintball i prva dva quada.

Stižu turisti iz Izraela

Danas imaju više od 50 pušaka znatno kvalitetnijih od prvih i 14 quadova. Posjećuju ih turisti iz svih zemalja, od susjednih pa sve do Saudijske Arabije i Izraela.

- Za paintball sam prvi put čuo još 1993. godine od unproforaca koji su mi pričali da u igri puškama vježbaju pravu borbu i koriste ih kao rehabilitaciju nakon bitki. Tada mi je to zvučalo nestvarno, ali sjetio sam ih se ponovno 2006. kada smo pokretali zadrugu i smišljali čime bismo se mogli baviti - rekao je Ivan Panić. Nije mu žao što su odustali od prvotne poslovne zamisli, uzgoja ljekovitog bilja.

- Kad se otvorila mogućnost osnivanja zadruge, nismo dvojili, željeli smo dati posla braniteljima iz svog kraja i njihovoj djeci, a i sami raditi. Toliko je onih koji ne žele raditi, ne mogu ih razumjeti! Kad im kažem da će povremeno morati pokositi, zbune se i odbiju posao - opisuje svoje iskustvo Panić, a njegova supruga Ivka spremno dodaje da je njezina muža angažman oko zadruge doslovno digao iz kolicai. I baš zato danas svi oni izgaraju i žive za taj posao.

Terapija za PTSP

Njihovi su tereni omiljeni među braniteljima oboljelima od PTSP-a koji stižu iz cijele Hrvatske da bi se “igrali rata”.

- Često me poslije nazovu oni ili njihove supruge i kažu koliko im je to pomoglo, da su smireniji i da će sigurno doći ponovno - kaže Ivan, koji je prije rata radio kao policajac.

Osjećaj za angažman i zabavu turista svejedno mu ne nedostaje. Predvodi vožnju quadovima, daje upute za paintball, osmišljava vježbe za drill s, Krešimirom Miljakom, također bivšim braniteljem. Posjetitelji su zadovoljni. I često se vraćaju.

- Isprobali smo paintball u Francuskoj i svidio nam se pa smo jedva dočekali zaigrati opet. U Njemačkoj, naime, nije dopuštena igra maloljetnicima - ispričao je mladi Nijemac Stefan Markgraf, užurbano spuštajući kacigu da bi odmjerio snage s bratićima. Poslije bitke sva će trojica zadovoljno utvrditi: “Vau! Pa ovdje je bolje nego u Francuskoj, veći je teren i organziraniji su napadi”.

Nakon nekoliko sati igre, društvo je krenulo put Plitvica, pa nastavljaju za Hvar. Budu li opet u prolazu, sigurno će navratiti u Bročanac. A tko zna što će sve do tada zadruga imati u ponudi.