Svoj put od problematičnog dječaka iz opasnog imigrantskog predgrađa Malmöa do karizmatičnog napadača s kojim u paketu stiže i jamstvo za golove i trofeje Zlatan Ibrahimović opisao je u autobiografiji “Ja sam Zlatan”.
Prvi posao, priznaje iskreno nogometni superstar, bio je krađa bicikala u kvartu koji je švedska vlada podignula 60-ih godina za useljenike, uglavnom s Balkana.
- Obijao sam lokote. Bio sam pravi ekspert. Bum, bum - i bicikl je bio moj. Uživao sam, više se tu radilo o adrenalinu nego o biciklima, napisao je.
Uočili ga veliki skauti
Desetak godina poslije Zlatanov nesvakidašnji talent za obijanje nogometnih obrana uočili su skauti velikih europskih klubova. Nakon Malmöa slijedili su Ajax, Juventus, Inter, Barcelona i Milan , poliranje karizme igrača u čijem je stilu sjedinjena engleska silina i brazilska tehnika. Usput je Zlatan brižno njegovao imidž barbarogenija, čovjeka sklonog ekscesima, sukobima i tučnjavama sa suigračima. Jedna fotografija u knjizi vjerno dočarava neukrotiv Zlatanov karakter. Na njoj Zlatan pozira pred tunelom na čijem pročelju stoji citat:
- Možeš izvući dečka iz Rosengarda, ali nikad ne možeš izvući Rosengard iz dečka.
Iako je tijekom nedavnog gostovanja u Zagrebu odbijao razgovor s novinarima na hrvatskom jeziku, Zlatan je ponosan na podrijetlo i sebe opisuje kao “tipičnog Balkanca”. Otac Šefik rodom iz Bijeljine, koji je nakon dolaska u Švedsku zarađivao i kao folk pjevač, i majka Jurka iz Prkosa, sela u zadarskom zaleđu, upoznali su se 1977. godine. Nakon kćeri Sanele Ibrahimovići su 3. listopada 1981. godine dobili i sina Zlatana. Ubrzo im se u Malmöu pridružio i polubrat Sapko, Šefikov sin iz prvog braka, koji se doselio iz Bijeljine.
Roditelji nisu dugo izdržali zajedno, razveli su se jer je otac “imao svoju cugu i svoju jugoslavensku muziku”. Njegov težak karakter znao je prouzročiti velike svađe između oca i sina, ali nakon svega o obitelji govori u superlativima.
Odbio Hrvatsku
Otprilike u vrijeme prelaska u Ajax nižepotpisani novinar imao je priliku intervjuirati Ibru. Na dresu je tada nosio ime Zlatan, u boljim nogometnim magazinima uvrštavali su ga u rubrike “one to watch”, talent koji će uskoro zablistati, a o njemu su već sve čuli i Vlatko Marković i Zorislav Srebrić, tih dana žarko zaokupljeni regrutiranjem hrvatske djece iz dijaspore u nacionalnu momčad. Uspjeli su nagovoriti Joeya Didulicu, Ibrina suigrača u Ajaxu, ali ne i centarfora bosansko-hrvatskih korijena. On je dotad već prekrižio i emisare iz očeve domovine, koji su mu ponudili probu na dalekoistočnoj turneji, te odlučio nastupati za Švedsku.
U dječačkim danima Zlatan je prvi sport pronašao u taekwondou kojemu zahvaljuje svoju savršenu tjelesnu koordinaciju, i to unatoč činjenici da je izrastao do 195 centimetara i dogurao do gotovo stotinu kilograma. Tehniku baratanja loptom ipak je usavršio na ulici, ponavljajući ubeskraj trikove brazilskih igrača. Kada su skandinavski novinari na početku njegove karijere pokušavali povući paralelu između Zlatana i Johna Carewa, nadarenoga norveškog centarfora koji će godinama poslije igrati u Italiji i engleskom Premiershipu, Ibrahimović se nasmijao usporedbi.
- Ono što Carew može napraviti s loptom, ja mogu s narančom - rekao je tada Zlatan.
U ljeto 2009. godine Real Madrid je krenuo u nezapamćenu šoping-ofenzivu. Istodobno je Zlatan dobio signale da će Barcelona ubrzo zakucati na vrata Interova predsjednika. Moratti je pristao i poslije par tjedana Zlatan je predstavljen u Barceloni.
Transfer koji je uključivao 40-ak milijuna plus Samuela Eto’a prerast će za samo godinu dana u najveće razočaranje njegove karijere, iako se predstave na terenu ne mogu prozvati fijaskom. Postigao je oko 20 golova i osvojio naslov španjolskog prvaka.
- Znaš, mi ovdje volimo stajati s obje noge na zemlji. Ne trebaju nam dolasci na stadion u divljim automobilima, poručio je na startu Pep Guardiola svojem novom centarforu, strastvenom pilotu nabrijanih jurilica.
Bježao pred policijom
Ibrahimović u autobiografiji priznaje da je znao bježati švedskoj policiji divljom vožnjom sa 300 kilometara na sat. Sitna neslaganja s trenerom uskoro su postala otvoreni sukob.
- Kada u Italiji trener kaže zvijezdi “Sada skači!”, ovaj će mu odgovoriti: “Zašto bih skakao?”
Odnos s Guardiolom na kraju je završio fajtom, Zlatanovim unošenjem u trenerovo lice, uvredama i prijetnjama. Trener koji je za četiri godine upravljanja Barcom ostvario nezapamćenu trofejnu žetvu u Ibrinim očima jednostavno “nije muškarac”. Ibrahimović priznaje da je njegov idealni trener zapravo Jose Mourinho s kojim je surađivao u Interu.
- Nikada nisam upoznao trenera koji tako manipulira svojim nogometašima, ali svima to odgovara. Nakon utakmice za švedsku reprezentaciju znao mi je poslati SMS “dobro si igrao”, ali nakon loše utakmice pustio bi nam snimku dvoboja i govorio da to nismo bili mi, nego naša lošija braća. Ljudi su upijali svaku njegovu rečenicu, izgledao je kao filmska zvijezda, napisao je Zlatan.
Zlatan Ibrahimović bitno se razlikuje od slike uzornoga švedskog nogometaša ili barem slike koja je desetljećima bila medijski podržavana. U Švedskoj zato biografije nogometaša nikada nisu bile traženo štivo, no s njegovom knjigom stvari stoje drukčije. U Zlatanovoj domovini postala je bestseler, baš kao i u Italiji te Engleskoj, a nedavno je prevedena i na hrvatski jezik.