Uoči Uskrsa velečasnog Željka Lovrića iz župe Sv. Leopolda Mandića - Voltino Ljubljanica mučila je ista ona briga koja je tih dana pritiskala mnoge vjernike: ovaj će Uskrs provesti bez crkvene tradicije, misnog okupljanja i blagoslova hrane.
Pandemija koronavirusa izmijenila je način na koji dočekujemo Uskrs, ovaj put zatvoreni u svojim kućama i u krugu najuže obitelji. No, ako je svećenik spona između vjernika i Boga, što mu je činiti u takvim okolnostima? Može li smisliti načina da, poštujući mjere Stožera, nadiđe situaciju i ljudima pruži barem komadićak onakvog Uskrsa na kakav su navikli?
O tome je razmišljao vlč. Željko Lovrić, a podijelivši te svoje misli u razgovoru sa župljaninom Tomekom, nije dugo trebalo da im sine ideja. Kliker je bila reklama za megafon, koja se velečasnom niotkuda pojavila na zaslonu telefona dok je kombinirao s Tomekom što i kako napraviti.
Željko Lovrić, Tomislav Kuharić
Trenutak nadahnuća
Odmah je pomislio kako bi bilo super da se prošeće svojom župom i megafonom čestita Uskrs te se obrati vjernicima molitvom. Kada je Tomek to čuo, upalila mu se lampica i predložio je velečasnom da ga on vozi, i to u svojemu žutom spačeku, koji će im poslužiti kao vozilo kojim će posjećivati župljane u njihovim kućama i zgradama, blagoslivljajući pritom hranu i moleći s vjernicima.
Željko Lovrić, Tomislav Kuharić
- Bio je to trenutak nadahnuća - govori velečasni Lovrić, pa nastavlja:
- S obzirom da smo u ovo vrijeme pandemije odvojeni i svi živimo u socijalnoj distanciranosti, čovjeku pada svašta napamet. U mom slučaju, htio sam vidjeti kako mogu u Velikom tjednu pred Uskrs pridonijeti i ispuniti župljanima duhovne potrebe, i barem dio uskrsne tradicije. Nešto mi nije dalo mira da kao svećenik stojim i promatram, i da tako prođe Uskrs. Župljanin je ponudio spačeka, ja sam dugo vagao trebam li to raditi ili ne, jer nisam htio ostaviti krivi dojam, no onda sam odlučio ići u to, a Tomek je, da bi uopće krenuli, prvo morao popraviti auto. Znate kakvi su to auti, čini mi se da je ovaj 70. godište, uvijek traže neke popravke - govori svećenik koji se sa župljaninom domislio ideje o kojoj bruji cijela Hrvatska. Video svećenika koji iz žutog spačeka blagoslivlja hranu stanovnicima zagrebačkih kvartova, kratko nakon same akcije na Uskrs bio je postavljen na Facebook stranice župe Sv. Leopolda Mandića - Voltino Ljubljanica, a otad je postao viralni hit. To ne čudi, s obzirom na estetsku i praktičnu netipičnost cjelokupnog prizora.
Nakon što je s Interneta nekoliko dana uoči Uskrsa naručio megafon, Lovrić i dalje nije bio siguran treba li ići u zamišljeni pothvat. Brinulo ga je što će ljudi misliti o svemu.
- Razmišljao sam o svemu, i u jednom trenutku pomislio da bi to ipak moglo ispasti malo presmiješno. Znate, spaček je sam po sebi karikatura od auta, a svećenik mora biti dostojanstven, ozbiljan. Međutim, kako je ova situacija s virusom preozbiljna, a mene je život naučio da u ozbiljne situacije treba ubaciti malo humora, jer nam je onda malo lakše, odlučio sam što napraviti. Vidim da su ljudi u ovo vrijeme pandemije i dalje opušteni, dijele memeove i šale, humor im donosi korist, rasterećenje, pa sam mislio da je dobro da se i ja na neki način priključim tome. Naravno, prije svega sam vjernicima htio donijeti radost, blagoslov, sve što im nedostaje u ovom vremenu u kojem smo svi zatvoreni. Glavne poruke Uskrsa su upravo radost i veselje - objašnjava svećenik koji, kako kaže, zasad nije dobio komentare svojih kolega ili nadređenih u crkvenoj hijerarhiji na svoju uskrsnu akciju blagoslova u žutom spačeku.
Željko Lovrić, Tomislav Kuharić
Vjernici oduševljeni
- Mnogi vjernici mi ovih dana šalju videosnimke svoje molitve, i vidim da su i oni sretni. Mole se i raduju, i mislim da je važno skrenuti pozornost na tu, ljepšu stranu. Žao mi je zbog svih onih događanja u Splitu, mislim da je moguće sve to odraditi drukčije, smiriti tenzije i napetosti. Uskrs je vrijeme liturgijskog vrhunca i kad se tu dogodi nešto tako ružno, kao taj virus, to nas može sve dotući i učiniti nesretnima. Ali i ne mora. Loša vremena iz ljudi izvlače ono što jesu, ili dobrotu ili zlo - komentira svećenik koji je sa župljaninom Tomekom u uskrsnu akciju krenuo u 8 sati, a uskoro su shvatili da su za taj neobični blagoslov, koji su razglasili na Facebook stranicama župe, doznali mnogi vjernici koji su ih dočekivali na prozorima i balkonima.
- Nisam očekivao takav odjek. Osam godina sam župnik i znam te ljude. Svaki vjernik je izašao i dočekao nas, i to je dokaz da ljudi žele vidjeti svećenike, da im je potrebna ta poveznica s vjerom i Uskrsom. Već nakon dvije, tri ulice shvatio sam da ću morati kratiti molitve, jer to sve baš i neće trajati jedan sat, kako smo najavili na Facebooku. Na kraju se taj blagoslov doručka prometnuo u blagoslov ručka, trajalo je to sve barem 5-6 sati - prisjeća se vlč. Lovrić pa nastavlja o reakcijama župljana iz kvartova Ljubljanica i Voltino.
- Mahali su i čestitali s balkona, prozora, a oni s obiteljskim kućama izlazili su u dvorište. Neki su donijeli i hranu na male stolove. Blagoslivljao sam je znakom križa, jer sveta voda zbog korone nije opcija. Krenuo sam s podužom molitvom, ali kasnije sam improvizirao, kratko, jezgrovito i po nadahnuću, jer trebalo je mnoge obići. Zaustavljali bismo se u spačeku svakih pedesetak metara, zadržali se neko vrijeme i otišli dalje - navodi svećenik iz žutog spačeka i s megafonom u ruci, koji ima oko 7000 župljanina u svojim kvartovima. Mnogi su mu se, kaže, javljali nakon akcije kojom je privukao pozornost da bi mu se zahvalili uz riječi kako im je uljepšao Uskrs, a još istu večer shvatio je da je video blagoslova iz žutog spačeka pogledan više od 11.000 puta.
- Iskreno, mislio sam da će to vidjeti mnogi župljani, ali nisam se nadao da će snimka postati baš takav hit - govori svećenik, dodajući da je, zapravo, svaki župnik odgovoran za način na koje želi doprijeti do ljudi. Širenje vjere, uostalom, oduvijek je bilo jedna od glavnih poruka kršćanstva.
Ne boji se izložiti
- To je poanta vjere, od prvih crkvenih vremena. Da bi proširili vijest o tome kako je Isus uskrsnuo, apostoli su morali među ljude. Oni su se morali izložiti, i to im nije jamčilo pljesak. Danas mi svećenici radimo istu stvar, kako fizički, tako i preko Interneta, pogotovo u doba korone. Jedna od prvih poruka pape Franje bila je: Idite među ljude! Ona je sada itekako dobila na smislu. Jer, ljudi ne mogu k nama. Zato mi trebamo izvesti nešto i doći k njima, makar ispali smiješni - navodi vlč. Lovrić koji je aktivan i na Facebooku, gdje često dijeli molitve i komunicira sa svojim župljanima. Na Facebooku prenosi i nedjeljne mise, a gleda ih, kaže, oko 1300 ljudi. To su otprilike svi oni vjernici koji mu dolaze u crkvu u “normalna” vremena.
Željko Lovrić
Na kraju, Lovrić još jednom ističe tradicijsku važnost i značenje blagoslova jela.
- Tradicija je to, vrlo raširena u našem narodu, i nisam htio da ljudi ostanu bez nje. Meni je u djetinjstvu puno značila i dobro je se i rado sjećam, svih tih dana kad sam s pokojnim roditeljima kao malen dječak odlazio na uskrsnu misu. Tako se nadam da će i današnja djeca ovo zapamtiti i za mnogo godina pričati o specifičnom blagoslovu jela, koje je održao svećenik u žutom spačeku... - završio je vlč. Lovrić.
Tomislav Kuharić, vozač i vlasnik spačeka: 'Mi smo profesionalci, željeli smo napraviti nešto da imamo barem dio pravog Uskrsa'
Kako je sada ta korona, nema mise, niti druženja, komentirali smo kako bi trebalo nešto napraviti pa da ipak imamo nešto od tog Uskrsa na što smo navikli. Našao sam se s velečasnim i dugo smo o tome razgovarali, a onda se još pojavio i taj megafon, koji smo slučajno vidjeli na reklami na Internetu, govori nam Tomislav Kuharić, vlasnik žutog spačeka koji je u nedjelju na Uskrs vozio velečasnog Lovrića po Župi tijekom blagoslova hrane i molitve.
- Rekao sam mu odmah: Gle, ja imam auto, možemo otvoriti krov. Ja ću te voziti, a ti kroz krov blagoslivljaj. Tako je i bilo. S nama je bio i Rafo, isto vjernik koji Župi pridonosi godinama, i vozili smo se okolo na zadovoljstvo župljana. Bilo je puno sreće, pa i suza - prisjeća se Kuharić koji je automobil naslijedio od kumova. Žuti spaček datira iz 1973., a Kuharić kaže da ga voli jer je atrakcija te ga ne misli prodavati.
Upitali smo ga i je li vlč. Lovrić uoči akcije blagoslova iz žutog spačeka bio zabrinut, s obzirom na to da Crkva u Hrvatskoj u mnogim trenucima ispada previše ozbiljna. Što bi tek imali za reći na prizor svećenika koji na sam Uskrs, vireći polovinom tijela kroz krov žutog spačeka, moli na megafon i blagoslivlja ljudima hranu?
- Ma što vam je? Ja sam vam inače profesionalni vozač. A Lovrić je, kako znamo, svećenik. Dakle, mi smo sve odradili po standardima i kao profesionalci - zaključio je Kuharić.