Lech je sve ono što tražimo od vrhunskog skijališta, i malo više. Lijep je, blještav, ušminkan, dovoljno visok i snježno siguran. Usput i toliko “nobl” da ti se rugaju ako si smješten u hotelu sa samo četiri zvjezdice.
Skoro osam sati vožnje od Zagreba do Lecha. Uglavnom autocestom, preko Salzburga, s kratkim ulaskom u Njemačku, pa Innsbruck... Vožnja je udobna, restorani uz cestu kvalitetni, dolazak u Lech - spektakularan! Kao uvod u ono što nas u Lechu čeka, pojavi se Zürs. Barem jednako monden, jednako skup, samo manji, s nešto reduciranom ponudom. Recimo da je to luksuzno predgrađe.
Lech je austrijski vrh. Sam vrh. Po apsolutno svim kriterijima kojih se možemo sjetiti. On je dovoljno visok, lijep, blještav, ušminkan, snježno siguran. Ima fantastične hotele, među kojima i kultni Post, restorane najviše klase, ugodno ozračje koje možda graniči sa snobizmom, ali - ponekad je i to zanimljivo pratiti. Nije Zrće, ali može se izaći (The Cottage i K-club) i do sitnih sati ako ste u tim godinama i tih ambicija. I ako je ostalo snage nakon après skija u Oberlechu (hotelsko naselje iznad Lecha, na stazama).
SKI PASS
Dnevna - 56 eura
Šestodnevna - 300 eura
Za nešto kraću alkoholnu aktivnost to je Pfefferkornov Ice bar. Bio sam smješten u Pfefferkornu, hotelu s četiri zvjezdice, pa znam scenu - taj je hotelski bar posebno popularan među našim konobarima i sobaricama. A njih je u Lechu mnogo. Nigdje toliko.
Cijene hotelskih soba kreću se od 600 do 1500 eura. Na noć. Daljnjeg komentara nemam. To je Lech i točka. Ručati ne možete za manje od 20 eura. Skromno, dakle glavno jelo i pićence. Za gurmanske ekshibicije treba pripremiti trostruko. Barem.
Bi li Lech i Zürs bili to što jesu da skijaški ne zadovoljavaju potrebe razmaženih gostiju? Naravno da ne bi. Ukupno 305 kilometara staza, ali tu spadaju i Varth, St. Anton, Stuben, St. Christoph... Samo Lech i Zürs imaju pola od toga. Dovoljno. Visina od 2400 metara (u St. Antonu je 2811 metara) ne djeluje zastrašujuće, ali to je regija prebogata snijegom pa su te brojke nebitne.
Puno mogućnosti za off-piste avanture, puno plavih, dosta crvenih, nešto manje crnih staza nego što bismo voljeli. Ali, zato je tu off-piste pa ni iskusni i hrabri neće ostati zakinuti. Nama je prošli tjedan tri dana padao snijeg! I dva dana puhao vjetar od 70 km/h. Da, nije bilo idealno za stjecanje dojma. Ali, u Lechu sam bio nekoliko puta, znam što on jest. Lech je čudo!
Preporuka smještaja - Monzabon i Pfefferkorn
Dva hotela s četiri zvjezdice. S tim da Monzabon ima i onaj maleni “S” pa je to korak prema petoj zvjezdici. Ima bazen, ali ima i - klizalište! Dvoransko. To se doista rijetko pronalazi.
Hotel Monzabon
Hotel Pfefferkorn
Monzabon se nalazi 30 metara od staze, a Pfefferkorn preko ceste, pokraj žičare za drugu stranu skijališta. A oba su u samom centru. Sjajni objekti, odlična hrana, lijepi interijeri, wellness, usluga... Sve na vrhunskoj razini.
Pfefferkorn ima odličan bar, ali i veliki, čudesno ušminkan market. Ima i Intersportov dućan u sklopu hotela, koji gostima služi i kao “ski-room”. Savršeno! Ovi hoteli nemaju zamjerke. O.K., cijena nije za studente, ali - to je Lech. Oko 600 eura za sobu, s uslugom polupansiona. Tjedan dana za dvoje je malo iznad 4000 eura. Tko se odluči na tu investiciju, neće požaliti. Garantiram.
