Ima tih nekih sudbina, u moru tuge u kojem plivamo, koje baš pogode čovjeka. Ima pogleda nekih očiju, većih ili manjih, na koje čovjek ne može prestati misliti. Jedan od takvih je i onaj koji na svoje jedno preživjelo oko upućuje sirota maca iz Osijeka, koja je prošla stvari o kojima je bolje ne misliti. Čak i ako je nitko nikad nije ozlijedio, činjenica je da se nitko nije pobrinuo za nju. Ako je hranu dobila, bila je to ona koju joj je netko iz samilosti ostavio na ulici. Ako ju je netko pomazio, onda je bilo u vrijeme prije nego su njene oči počele ovako izgledati. Nakon toga joj se nitko nije htio približiti.
No, najtužnije je što su je mnogi sigurno vidjeli i prošli pored nje, ne obazirući se na bol koju osjeća. Ne znamo koliko je boljelo, no morala je to biti agonija ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....