Bjeloruskinju Juliju Gorinu (24) otac je prije dvadeset godina izgubio u vlaku. Napio se i zadrijemao, a 4-godišnja djevojčica je netragom nestala.
Policiji je tada rekla da je putovala s muškarcem i ženom koji su bježali od policije, ali se detalja nije sjećala. Stigla je u Rusiju, gdje ju je posvojio jedan par.
Njezini biološki roditelji Viktor i Ljudmila Mojsenko na kraju su bili osumnjičeni da su je ubili. Tek 2017. policija je ponovo otvorila slučaj i podvrgla ih detektoru laži, koji su oboje prošli.
Svoje prave roditelje Julija je našla tek nedavno nakon što je njezin dečko Ilja na internetu pročitao priču o djevojčici koja je nestala u vlaku. Tada su povezali događaje iz njene prošlosti.
Julija i Ilja nazvali su policiju u mjestu gdje su živjeli njezini biološki roditeljii.
Uskoro joj se javila nepoznata žena i rekla joj je: "Zdravo, zovem se Nađa. Ja sam tvoja starija sestra i sretna sam što sam te našla."
Kad su se vidjeli samo su plakali i grlili se
- Poslije toga je pružila slušalicu mami, koja je odmah zaplakala. Rekla mi je da u njihovo ime zahvalim roditeljima koji su me odgajili i brinuli se o meni sve ove godine - kaže ona.
Nakon DNK analize potvrđeno je da je ona njihova izgubljena kćer.
- Sada sam stalno u vezi sa starijom sestrom, razmjenjujemo poruke i fotografije... Otac me je preklinjao da mu oprostim zbog onoga što se dogodilo. Naravno da mu opraštam - rekla je Julija.
S majkom i ocem susrela se ispred policijske stanice u Marini Gorkoj, u Bjelorusiji.
- Nismo mogli govoriti, samo smo plakali i grlili se. Roditelji su mi rekli da su me dugo uzaludno tražili, ali da nikad nisu izgubili nadu da će me jednog dana naći - rekla je mlada žena.
Majka ju je neprestano grlila i molila ju da joj sjedne u krilo kao kad je bila mala.
- Razgovarali smo do tri ujutro, a onda smo Ilja i ja vratili u Rusiju, gdje nas je čekala naša kćer - kaže Julija.