Ophodar ceste nedaleko od Sinja, u blizini mjesta Otišić, naišao je na psa koji je nepomično ležao. Prizor koji je ugledao šokirao bi i one najtvrđega srca. Pas je bio toliko izgladnio da nije mogao stajati na nogama, a iz usta mu je izlazila zemlja jer nije imao što jesti, osim te iste zemlje i kamenja! Volonteri pretpostavljaju da je pas vjerojatno imao vlasnike koji su ga zanemarili, piše Slobodna Dalmacija.
Nesretnu životinju pregledala je i veterinarka Vesna Boban.
- U svojoj karijeri nisam imala ovakav slučaj. Svašta sam vidjela, ali ovo zaista ne. Pas doslovce na sebi nema mišićja, čak nema ni žvačnih mišića. Moramo ga hraniti iz ruke jer nema snage uzimati hranu iz zdjelice. Prestrašna slika. Ne mogu točno reći što je bilo sa psom, ali da je bio lutalica, ne bi ovako izgledao, jer bi se prehranjivao ostacima iz kontejnera ili bi se približio kućama.
Vidjela sam dosta pasa koji su bili iscrpljeni i pothranjeni, ali na ovakav stupanj ja i moji kolege nismo još naišli. Postoji mogućnost da je pas bio zavezan, ili u boksu i izgladnjivan, dakle ostavljen, a onda je jednostavno pušten na neku livadu da ugine. Ovo je takav stupanj kaheksije, dakle gubitka tjelesne težine, atrofije mišića, iscrpljenosti, stresa i patnje, da ne znam hoće li se Bono, kako smo ga prozvali, izvući - rekla je u subotu veterinarka Boban.
- Čim smo nas tri volonterke iz Sinja saznale za psa, krenule smo po njega. Prije nego smo otišle, nazvale smo veterinara Milana Jukića iz veterinarske ambulante Likomed. Nismo znale gdje ćemo s njim, jer u Sinju, naravno, nema azila, ali veterinari su krasni, ostavili su ga kod sebe jer bi pas inače sigurno uginuo. Nemamo gdje sa psima koji su u puno boljem stanju, a kamoli s ovim koji je na granici života i smrti - ispričale su volonterke.
Procjena veterinara je kako se radi o mladom psu, koji ima tek godinu dana. Ovo nije jedini takav slučaj, ali sigurno je najdrastičniji koji su imali. Pas je vjerojatno bio zatočen i nije mogao doći do hrane. Da je bio u prirodi, sigurno ne bi bio u ovakvom stanju. Što će biti s njim, ne zna se, ali svi se bore za njega...
- Skidam kapu sinjskim veterinarima, ostali su duboko u noć da ga spase. Kad su mu otvorili usta, iz njega je ispadalo smeće, trava, grančice, zemlja... On se tako prehranjivao. Kad je došao u stanicu, dali smo mu vode, a iz nosa je sa slinom curila zemlja... Unatoč svemu, nije bio agresivan, a kad nas je vidio, suze su mu išle na oči, što se dobro vidi i na fotografijama. Lizao nam je ruke, toliko je dobroćudan prema ljudima, iako su ga ljudi iznevjerili - rekla je za Slobodnu Dalmaciju volonterka M.S.R., koju su upitali i provodi li se Zakon o zaštiti životinja, jer je očito da bi netko za ovakav slučaj mučenja mogao završiti i u zatvoru ili biti novčano kažnjen.
- Postoji Zakon, ali on se ne provodi. Nama se ovo često događa. U Sinju i okolnim selima te općinama ima slučajeva mučenja životinja, a ne znamo kome se obratiti. Mi pozovemo komunalce, a oni kažu da je to posao veterinarske inspekcije. A onda veterinarska kaže da to nije njihov posao. Pa zovemo policiju, a oni kažu kako to nije njihov posao. Veterinar k'o veterinar, pomaže životinjama, ali on nije nadležan za njihovo zbrinjavanje. Srećom, u Sinju imamo dobre veterinare koji pored onoga što moraju napraviti, naprave još i puno više. Ali to nije način, nama treba sustav. I Grad Sinj trebao bi postupati po novom Zakonu o zaštiti životinja i konačno urediti ovo pitanje - govori volonterka M.S.R., koju su pitali i što rade službeni azili.
- U njima ima 300 i više pasa, Bono ondje ne bi preživio - rekla je.
Kontakt za pomoć Za liječenje Bona trebat će veliki novac, pa ako želite pomoći kako bi se junak iz ove priče što prije oporavio, javite se na broj mobitela 095 8646 800.
Sinjski lovci likvidiraju pse koji im se ne sviđaju Volonterka Silvija Bilandžić navodi kako su za dio napuštenih pasa krivi lovci. - Ne želim prozivati sve lovce. No ima onih koji, ako im pas na valja, ili ga puste da šeta šumom, ili ga jednostavno likvidiraju! To je često. Nevezano za slučaj ovog psa iz Otišića, mi imamo dosta drugih pasa u samome Sinju i okolici koji su ili napušteni ili zlostavljani. A onda ja nazovem komunalnog redara, a on se jednostavno ne javlja na telefon. Nedostupni su! - kaže volonterka Bilandžić, navodeći kako bi Grad Sinj morao postupiti po novom Zakonu o zaštiti životinja koji propisuje da se lokalne jednice moraju pobrinuti za ovakve slučajeve. Kaže i da su razgovarali s nekima u gradskoj upravi, ali za sad imaju samo obećanja. - Jedan veterinar nam je rekao da bi komunalni redar trebao izaći na teren i javiti se na mobitel, a sve u skladu s novim zakonom. No kako nam je rečeno u subotu, sinjski komulani redar nadavno je preko telefona poručio da je na bolovanju.