Najgluplja stvar koju sam napravila u životu bila je kupovina Diesel traperica za 2000 kuna, rekla je moja mudra prijateljica dok smo prije nekoliko mjeseci stajale u toj trgovini i razmišljale: kupiti li ne kupiti kćerkama nove traperice. Nije komentirala kvalitetu tih traperica ili njihovo strateški sjajno odrađeno prijanjanje uz stražnicu, već Dieselovu reklamnu kampanju Be Stupid. Pitale smo se možemo li kćerkama pri zdravoj pameti kupiti hlače koje u svojoj reklamnoj kampanji “Be Stupid” promoviraju glupost i miniraju sve naše odgojne napore.
‘Drobilica mogućnosti’
Glupost je u toj kampanji izjednačena s rizikom, uzbuđenjem, neobičnim životnim odabirima, ukratko, životom koji nije ispunjen čitanjem knjiga već proživljenim događajima koji mogu ispuniti čitavu knjigu.
Zašto se u toj kampanji kreativnost, inovativnost i nepristajanje na rutinu izjednačavaju s glupošću, a pamet sa štrebanjem i dosadom, što je jedna od najglupljih predrasuda loših učenika, nije nam bilo posve jasno. U kampanji objašnjavaju da rečenica koju roditelji uvijek iznova ponavljaju svojim tinejdžerima - Ne budi glup/a - zapravo postaje “drobilica mogućnosti”, ono što će ispuhati snove i nadanja, kao kad se ispuše balon usmjeren prema nebu.
Pametno nije cool
Ta kampanja krasno je nadopunila sve naše roditeljske strahove. Jedino što djetetu možeš reći u vezi sa sigurnim seksom, drogom, vožnjom u alkoholiziranom stanju... upravo je ta jednostavna rečenica: “Ne budi glupa, nemoj riskirati život, bolest, patnje”… I onda vam netko na jumbo plakatu poručuje kako je cool biti glup. Kao američki tinejdžeri koji kad se nečemu dive, kad ih neka pijana akcija prijatelja ispunja ushitom, to znaju pohvaliti rečenicom: “It’s so bad”. Ne moram niti prevoditi da je loše zapravo dobro. Djevojke koje se odijevaju i ponašaju kao… smlate, što bi rekao jedan moj prijatelj, zapravo su cool, a mirne, tihe, fine, pametne cure zaljubljene u poeziju ili nešto tako uncool, prema Dieselovoj kampanji, tako su - pametne, što je fuj, fuj, fuj.
Zločesti Talijan
I evo, samo nekoliko mjeseci nakon toga jedna druga znanica pala je žrtvom (mi smo se oduprle) nove reklamne kampanje Diesela i njegova stvoritelja, Renza Rossa, zločestog sjedokosog dečka u poznim godinama. Tata je kupio dječaku od 13 godina traperice, a u vrećici, kao poklon, dobio je plakat s engleskim sloganom koji možemo prevesti “A sad slijedi više seksa…” Dakako, plakat je dio nove Dieselove reklamne kampanje “Sex Sells”, niza seksi fotografija posve mladih manekenki i manekena na kojima piše “seks prodaje baš sve… a mi, na žalost, samo traperice”.
Što će s tim jedan dječak?
Što će dječaku u predpubertetu (još je uvijek dosta sitan) plakat na kojem piše da će se od sada više seksati? Je li mu to prodavačica uvalila da ga učini još nesigurnijim i nezadovoljnijim sobom, ako je to uopće moguće kad su djeca te dobi u pitanju? Mogu li se roditelji boriti protiv takvih komercijalnih poruka koje polako kapaju u našu podsvijest i stvaraju duh našeg vremena? Jako teško, jer nitko normalan ne želi da njegovo dijete živi u vakumu. Ili još gore, da ne bude cool.
Kad je prije gotovo 30 godina Brooke Shields reklamirala traperice Calvin Klein, pisali su se eseji o izravnosti, nesuptilnosti, njezine hiperseksualizirane poruke. A zapravo je bila nevina, ona je samo maznim glasom izgovorila rečenicu, za ono vrijeme pregnantnu aluzijama: “Nema baš ničega između mene i mojih Calvinica”.
Druga su vremena
No, takva je suptilnost davna prošlost, što me podsjetilo na poznati esej Toma Wolfea o američkim spojevima početkom novog tisućljeća. Veli Wolfe da su se cure i dečki još gotovo jučer u prvoj fazi veze ljubili, u drugoj - nakon nekoliko spojeva - već je bilo ozbiljnog šlatanja, treća faza je bio oralni seks, a na kraju, kao gol, vrhunac, mladi par upustio se u seks.
Danas je, veli, prva faza spoj prve i druge, druga, najčešće iste večeri, oralna je faza, uz koju odmah ide i seks do kraja. Treća je faza kad cura i dečko jedno drugome zapamte ime i prezime.
Seks poput fast fooda
Jadna djeca, sve im krivo tumači potrošačko društvo koje je i seks svelo na užitak jednak onome fast fooda. Kako sad objasniti tome dječaku na pragu najvećih životnih uzbuđenja, posve suprotno plakatu kojim su ga darovali, da je oduvijek stvar u kvaliteti, a ne kvantiteti?