Ako ste gledali Netflixov dokumentarac o zloglasnom ubojici Tedu Bundyju, Conversations with a Killer: The Ted Bundy Tapes, sigurno se pitate zašto je toliko žena bilo opsjednuto tim čovjekom, inače jednim od najgorih serijskih ubojica u povijesti.
Women's health magazine piše kako se ispostavilo da mnogi nasilni muškarci i kriminalci često pobuđuju interese brojnih žena. I to nisu žene koje su bile u vezi s takvim muškarcima prije nego što su njihovi zločini izašli na vidjelo pa su odlučile ostati uz njih, već su to uglavnom žene koje su za te muškarce čule putem medija, kad im je suđenje za zločine već počelo. Mnogi psiholozi se slažu da je za to krivo stanje pod imenom hibristofilija.
Naziv je to za seksualnu sklonost prema osobama koje su počinile strašne zločine, pojašnjava kriminolog i profesor na Sveučilištu u Baltimoreu, Jeffrey Ian Ross. Radi se uglavnom o serijskim ubojicama, seksualnim prijestupnicima i vođama kulta.
Smatra se da upravo hibristofilija stoji iza odnosa Teda Bundyja i njegovih groupie djevojaka, ali i njega i njegove djevojke Carole Ann Boone. Na isti se način mogu objasniti brojna ljubavna pisma koje su žene pisale ubojicama poput Jeffreya Dahmera, Charlesa Mansona ili Richarda Ramireza, koji se čak oženio jednom svojom obožavateljicom.
S obzirom na to da o tom stanju još nema nikakvih studija, većina onoga što se o njemu zna je samo iz priča. Profesor forenzičke psihologije Louis Schlesinger kaže da jako često viđa takvo što na primjeru muških zatvorenika.
'To se jako često događa. U gotovo svakoj kaznionici se dogodi da se ženske zaposlenice ili odvjetnice, terapeutkinje, čuvarice upuste u vezu sa zatvorenicima', kaže.
Postoje glasine da je čak i Bundy bio u vezi s jednom od svojih odvjetnica.
Postavlja se pitanje što je to toliko privlačno u muškarcu koji je vrlo vjerojatno potpuno zao i opasan, zbog čega je završio u zatvoru.
Tehnički, hibristofilija je seksualna privlačnost, no ono što stoji iza nje zapravo nema u sebi ništa seksualno. Ta je seksualna privlačnost zapravo proizašla iz drugih karakteristika koje taj kriminalac ima, kao i značajki njegovog života koje su ženama privlačne.
'Kriminalci su na neki način savršen partner. Te žene cijelo vrijeme znaju gdje je njihov muškarac, a s njim onda dijele samo pozitivna iskustva. To je jedna vrsta 'sigurne' veze koju mogu kontrolirati', objašnjava Schlesinger.
Te žene viđaju svoje partnere samo onda kada im dođu u posjet u zatvorima, a tada se oni dobro ponašaju. Ako se ne ponašaju dobro, posjet se neće ponoviti. Stručnjaci objašnjavaju i da se žene u takvim vezama ne moraju nositi sa svakodnevnim razočaranjima kao što je čišćenje ili pospremanje.
Tu je i osjećaj da ste nekome potrebni. Te žene kriminalcima daju pažnju, a zauzvrat dobivaju osjećaj smisla koji im treba, kaže Schlesinger i dodaje da te žene na takav način često traže i pažnju od svojih obitelji, prijatelja ili medija. Žele biti u centru pažnje, bez obzira na to koji je razlog za tu pažnju.
Tu je i uzbuđenje koje dolazi od kontakta sa zloglasnim osobama, a nekim je ženama privlačna dominantnost ili muškost takvih muškaraca. Mnogi serijski ubojice su i odlični manipulatori pa se često čine iznimno šarmantnima. Takvim ženama to predstavlja bijeg od njihove dosadne svakodnevice.
Ipak, nije sasvim jasno vjeruju li žene koje kriminalci privlače da su oni zaista krivi za zločine za koje ih se optužuje, ili ih smatraju nevinima. Često se pretpostavlja da su i te žene u svojem životu prošle kroz neke vrste zlostavljanja.