Maleni Gabrijel iz Metkovića je umro zbog sepse. Roditelji su ga vodili u nekolko navrata kod liječnika, ali, kako je i sam ministar naglasio, moguće da je bilo propusta. No, tema teksta neće biti tko je odgovoran, nego kako prepoznati sepsu i što izaziva to stanje, piše Slobodna Dalmacija.
Pa tako Medicinski priručnik Hrvatskog liječničkog zbora, među ostalim, navodi:
Bakterijemija i septični šok
Bakterijemija, prisutnost bakterija u krvnoj struji, je česta i obično ne uzrokuje simptome. Bijele krvne stanice brzo uklanjaju većinu bakterija koje ulaze u krvotok. Katkada, međutim, ima previše bakterija pa ih se ne može lako ukloniti te se razvije infekcija koju se naziva sepsa, a uzrokuje teške simptome. U nekim slučajevima, sepsa vodi do po život opasnog stanja zvanog septični šok.
Bakterijemija i sepsa
Bakterijemija označava prisutnost bakterija u krvnoj struji (krvotoku). Sepsa je infekcija u krvnoj struji. Vrlo se blaga, prolazna bakterijemija, može pojaviti kada osoba čvrsto stisne čeljust, jer su bakterije koje žive oko zubi stjerane u krvnu struju. Bakterije često ulaze u krvnu struju iz crijeva, ali ih se brzo uklanja prolazom krvi kroz jetru.
Sepsa je vjerojatnija kada postoji u tijelu neka infekcija, kao u plućima, trbuhu, mokraćnom sustavu ili koži. Sepsa može nastati i kada se napravi kirurški zahvat na inficiranom području ili na dijelu tijela na kojem bakterije normalno rastu, kao što su crijeva. Postavljanje bilo kakvog stranog tijela - kao što je intravenski kateter, mokraćni kateter ili dren - može također izazvati sepsu.
Što se predmet dulje vremena nalazi na postavljenom mjestu povećava se vjerojatnost od nastanka sepse. Sepsa obično nastaje kada ovisnik injicira sebi drogu. Vjerojatnija je također u osobe čiji imunološki sustav ispravno ne funkcionira - npr. osoba koja prima lijekove protiv raka.
Simptomi
Budući da tijelo obično može brzo očistiti mali broj bakterija, prolazna bakterijemija rijetko uzrokuje simptome. Međutim, kada se razvije sepsa simptomi su tresavica, zimica, povišena temperatura, slabost, mučnina, povraćanje i proljev.
Sepsa može uzrokovati infekcije na bilo kojem mjestu u tijelu (naziva ih se metastatske infekcije), ako se brzo ne liječi. Infekcije se mogu pojaviti na moždanoj opni (meningitis), u srčanoj vreći (perikarditis), na unutrašnjoj strani srca ili tzv. endokardu (endokarditis), u kostima (osteomijelitis) i u velikim zglobovima. Apsces (nakupina gnoja) može nastati gotovo svugdje.
Dijagnoza
Sepsu se može dijagnosticirati kada osoba s infekcijom bilo gdje u tijelu naglo dobije visoku temperaturu. Ako osoba ima sepsu, obično je broj bijelih krvnih stanica u krvi znatno povećan. Za rast i prepoznavanje zaraznog organizma rabe se kulture krvi (hemokultura). Međutim, bakterije mogu ne rasti u kulturi krvi, naročito ako je osoba uzimala antibiotike. Uzorci za kulturu se uzimaju i iz materijala iskašljanog iz pluća (iskašljaj; kutura sputuma), iz mokraće (urinokultura), rana i iz mjesta na kojima kateteri ulaze u tijelo.
Liječenje i prognoza
Bakterijemija uzrokovana kirurškim zahvatom ili postavljanjem katetera u mokraćni sustav obično se ne liječi, ako se kateter brzo ukloni. Međutim, prije nego se podvrgnu takvim postupcima, ljudima koji su izloženi riziku od razvoja teških infekcija―npr. onima s oštećenjem srčanog zaliska ili slabim imunološkim sustavom―općenito se daju antibiotici da se spriječi sepsa.
Sepsa je vrlo ozbiljna i rizik od smrti je visok. Liječnik mora odmah započeti liječenje antibioticima, čak prije nego dobije rezultate laboratorijskih kultura kojima se utvrđuje vrsta bakterija.
Odgađanje antibiotskog liječenja znatno smanjuje mogućnost preživljavanja. Odabir antibiotika za početno liječenje (empirijska antibiotska terapija) temelji se na vjerojatnosti da su prisutne baš određene vrste bakterija (s obzirom na sijelo infekcije i kliničku sliku bolesti). Dakle, izbor antibiotika ovisi o tome gdje infekcija započinje―mokraćni sustav, usta, pluća, crijeva ili neko drugo sijelo.
Često se zajedno daju dva antibiotika da se poveća vjerojatnost ubijanja bakterija. Kasnije, kada se dobiju rezultati kulture, liječnik može zamijeniti antibiotik najučinkovitijim protiv specifičnih bakterija koje su uzročnik infekcije (nađene su u kulturi). U nekim slučajevima može biti potreban kirurški zahvat da ukloni izvor infekcije, npr. neki apsces.
Septični šok
Septični šok je stanje u kojem uslijed sepse krvni tlak pada na vrlo nisku vrijednost te ugrožava i sam život. Septični šok se najčešće pojavljuje u novorođenčadi, u ljudi iznad 50 godina i ljudi s kompromitiranim imunološkim sustavom. Septični šok predstavlja veći rizik kada je broj bijelih krvnih stanica nizak (leukopenija), što je slučaj u ljudi koji imaju rak, koji uzimaju lijekove protiv raka (kemoterapija) ili koji imaju kronične bolesti, npr. šećerna bolest ili ciroza.
Septični šok uzrokuju otrovi koje proizvode neke bakterije i citokini, tvari koje proizvodi imunološki sustav da se bore protiv infekcije.Krvne žile se prošire (dilatiraju) pa uslijed toga pada krvni tlak unatoč povećanju srčane frekvencije i volumena izbačene krvi. Krvne žile mogu postati i propusne, što omogućava tekućini da iziđe iz krvne struje u tkiva i uzrokuje oteknuće. Smanjen je protok krvi u životno važne (vitalne) organe, naročito bubrege i mozak. Kasnije se krvne žile stegnu u pokušaju da povise krvni tlak, ali se izbačaj krvi iz srca (minutni volumen srca) smanjuje tako da krvni tlak ostaje vrlo nizak.
Simptomi i dijagnoza
Često su prvi pokazatelji septičnog šoka, čak 24 ili više sati prije nego krvni tlak padne, smanjena duševna živahnost i zbunjenost. Te simptome uzrokuje smanjeni dotok krvi u mozak. Izbačaj krvi iz srca se poveća, ali se krvne žile prošire i na taj način snize krvni tlak. Često osoba vrlo brzo diše tako da pluća odstranjuju prekomjerno ugljični dioksid pa se razina ugljičnog dioksida u krvi smanjuje.
U rane simptome spadaju tresavica s drhtanjem, nagli porast temperature, topla zacrvenjena koža, vrlo brzi puls i krvni tlak koji raste i pada. Izlučivanje mokraće (mokrenje ili diureza) se smanjuje unatoč povećanog izbačaja krvi iz srca. U kasnijim stadijima temperatura tijela često pada ispod normale.
S pogoršanjem šoka neki organi mogu zatajiti, uključujući bubrege (što dovodi do smanjenog stvaranja mokraće), pluća (što uzrokuje poteškoće s disanjem i nisku količinu kisika u krvi), te srce (uslijed čega dolazi do zadržavanja tekućine i oteknuća). U krvnim žilama mogu se stvoriti krvni ugrušci.
Krvne pretrage pokazuju visok ili nizak broj bijelih krvnih stanica, a broj krvnih pločica može se smanjiti. Razine metaboličkih raspadnih proizvoda (npr. ureja) - koje se lako mjeri u krvi - stalno se povisuju ako bubrezi zataje. Elektrokardiogram (EKG) može pokazati nepravilnosti srčanog ritma (aritmija), što ukazuje na nedovoljnu opskrbu krvlju srčanog mišića. Za identifikaciju zaraznih bakterija rade se kulture krvi (hemokulture).
Liječenje i prognoza
Čim simptomi septičnog šoka postanu očiti osobu treba liječiti u jedinici intenzivne skrbi. Intravenski se daju velike količine tekućine da se podigne krvni tlak (što se pažljivo nadgleda). Može se dati dopamin ili noradrenalin da se krvne žile stegnu a krvni tlak povisi i poveća protok krvi prema mozgu i srcu. Ako se razvije zatajenje pluća, osobi može biti potrebna mehanička (strojna) ventilacija.
Čim se uzmu uzorci krvi za laboratorijske kulture, intravenski se daju visoke doze antibiotika. Sve dok se laboratorijskim pretragama ne ustanovi koje su bakterije uzrokovale zarazu, obično se bolesniku istodobno daju dva antibiotika kako bi se povećala vjerojatnost uništenja uzročnika.
Svaki se apsces isprazni (drenira), a kateter zbog kojeg je mogla nastati infekcija ukloni. Kirurškim zahvatom može se ukloniti bilo koje odumrlo tkivo, kao što je gangrenozno tkivo crijeva. Unatoč svim naporima, više od jedne četvrtine ljudi sa septičnim šokom umire.
Ukupna smrtnost bolesnika u septičnom šoku se smanjuje i sada iznosi ~40% (kreće se od 10–90% ovisno o osobinama bolesnika). Loš ishod obično nastupa kad se agresivno liječenje ne primjeni u ranoj fazi (npr. unutar 6 sati od postavljanja sumnje na sepsu), navodi Medicinski priručnik Hrvatskog liječničkog zbora, piše Slobodna Dalmacija.