Zašto sam otišla u Njemačku? Odgovor je zapravo jednostavan - u posljednjih godinu dana u našem su se zdravstvu stvari toliko pogoršale da je to bio jedini izlaz. Plaća sve manja, nervoza na poslu sve veća, troškovi samo rastu. Za samohranu majku s kreditima vremena sve lošija. Poslala sam upite u nekoliko njemačkih klinika jer su anesteziolozi, rečeno mi je, vrlo traženi. Odgovori su, i to od šefova, stizali u roku od dan ili dva. Šef klinike u kojoj danas radim napisao mi je u prvom mailu: ‘Nije mi jasno što liječnica s vašim CV-jem traži u našoj maloj bolnici. Vi ste, kolegice, prekvalificirani za nas, ali ako želite, rado ćemo vas primiti. Mogu vam ponuditi mjesto zamjenika šefa’. Prihvatila sam!
Prvi dan u bolnici dočekao me veliki buket cvijeća kojim mi je šef odjela poželio dobrodošlicu. Sve je bilo pripremljeno za moj dolazak. Od recepcionara nadalje, svi su znali da dolazim. Dočekali su me svi ključevi, propusnica za parkiralište i - krojačica! Dva dana poslije dobila sam četiri kompletne uniforme. Usporedbe radi, u Zagrebu sam zadnju dobila prije 20-ak godina. Na svakom sam koraku osjetila poštovanje - i kao osoba, i kao liječnica. Moj je sin sretan, sretna sam i ja, no priznajem da mi fali kava na špici i nekoliko zagrebačkih prijatelja. Ipak, u svemu ostalom ostvarila sam sve što u Hrvatskoj ne bih mogla.
Jutarnji.hr ima rubriku Jutarnji doktor kojoj možete pristupiti na adresi doktor.jutarnji.hr
Gubitak u bolnicama
Jedna je to od, u posljednje vrijeme sve češćih, priča hrvatskih liječnika koji postaju najskuplji “izvozni proizvod”: svakim njihovim odlaskom Hrvatska gubi gotovo milijun i pol kuna. Prema podacima Hrvatske liječničke komore, od srpnja do kraja prošle godine ukupno je 334 liječnika zatražilo međunarodnu licencu, s tim da ih je na mjesečnoj razini u srpnju bilo 44, a u siječnju ove godine gotovo dvostruko više - 77.
Paraliziran sustav
Zabrinjava i to da je na početku zainteresiranih za rad u inozemstvu bilo 27 posto bolničkih liječnika, a sada ih je 60 posto. Premda nema pouzdanih podataka, procjenjuje se da je tijekom pola godine u europske zemlje otišlo barem šezdesetak liječnika, a što je najgore, taj je trend u uzlaznoj putanji pa bi se lako moglo dogoditi da hrvatske bolnice samo u jednoj godini, što odlaskom u mirovinu, što u pečalbu, izgube više od 700 liječnika, a to je nenadoknadiv gubitak.
Zagrebačka anesteziologinja s početka teksta novi je dom pronašla u Bavarskoj, a njezinim je putem samo u posljednjih mjesec dana otišlo barem desetak anesteziologa, radiologa, ortopeda, gastroenterologa, kirurga, liječnika obiteljske medicine... Bolnice u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Švicarskoj, Švedskoj, Norveškoj širom su otvorile vrata našim liječnicima već prvim danom ulaska u EU jer su nestale administrativne zapreke. Razlozi za odlazak su različiti: dok je nekima pokretač bila sva manja plaća, drugi više nisu mogli podnijeti da šalju pacijente kući neobavljena posla, jer nemaju stentova, umjetnih kukova, koljenja, pa čak i konca. Liste čekanja otišle su u nebo, a liječnici mogu samo nemoćno slijegati ramenima. Najnovija odluka o smjenskom radu potpuno je paralizirala sustav, što će biti dodatna injekcija za odlazak.
U Europu su tako krenuli neki novi, visokoobrazovani gastarbajteri premda u Hrvatskoj nisu višak. Dapače, prema podatcima HLK, u nas nedostaje barem 4500 liječnika. No, trenutna depresivna situacija u hrvatskom zdravstvu pokrenula je selidbu čiji se razmjeri zasad ne mogu predvidjeti. U sve češćoj liječničkoj selidbi značajno pomažu razne agencije koje surađuju s gotovo svim bolnicama u ostatku Unije.
Jedna od njih je poljska Paragona koja je u rujnu u hotelu Panorama prezentirala razne mogućnosti rada za hrvatske liječnike. Na tom ih je skupu bilo više od tristotinjak, a svi su dobili pozive mailom, premda se nikad nigdje nisu službeno prijavili.
Dežurstva vikendom
Na pitanje odakle im adrese liječnika odgovor je jednostavan - dovoljno je da su svoje ime objavili na linkedinu, a agencija će ih ubrzo naći. Paragona nudi stalne poslove u Norveškoj, Švedskoj, Danskoj, Velikoj Britaniji..., a oni koji žele mogu raditi i povremeno. Primjerice, mogu dolaziti na dežurstva vikendom ili raditi za godišnjeg odmora. Naravno, za takav povremeni rad ne trebaju ni dozvolu bolnice u kojoj rade u Hrvatskoj ni ministra zdravlja pa će liječnici vjerojatno sve češće vikend provoditi radeći u austrijskim bolnicama.
Vrijeme za buđenje
Inače, za liječnike koji odlaze na rad preko Paragone u skandinavske zemlje u Varšavi se organizira učenje jezika tijekom 18 tjedana, i to besplatno. Za to vrijeme polaznici imaju pravo i na besplatni smještaj i hranu te džeparac od 700 eura. Učenje jezika također je organizirano i za članove obitelji, a za djecu vrtić jer je nastava svakodnevno od 8 do 16 sati. Nakon toga liječnici idu u bolnicu za koju su se odlučili i tamo još neko vrijeme rade četiri dana u tjednu, a peti im je slobodan kako bi mogli učiti jezik, objašnjava nam postupak jedan od liječnika koji se odlučio za rad u Norveškoj, gdje će prvih šest mjeseci imati plaću od 6000 eura, a zatim oko 8000. Dodaje da su hrvatski liječnici bombardirani ponudama i drugih agencija, pa i bolnica.
U Hrvatskoj je vrlo aktivna i španjolska agencija MediCarrera koja kontaktira liječnike i stomatologe za rad u skandinavskim zemljama i Njemačkoj. Učenje jezika organizirano je u Barceloni i Budimpešti. Liječnici kažu da im nerijetko nije jasno kako agencije dobiju njihov telefon, no ponuda je sve više, što znači da su hrvatske bolnice kadrovski ozbiljno poljuljane.
Zasad, nažalost, službenih reakcija na najnoviji egzodus visokoobrazovanih kadrova nema i ta je neizainteresiranost dodatni motiv onima koji se još premišljaju - otići ili ne. No, čaša se, čini se, prelila jer je, npr., iz sisačke bolnice u Švedsku nedavno otišla šefica anesteziologije - u 53. godini!? Očito nije samo vrijeme za buđenje odgovornih, već i za akciju koja će te negativne trendove barem usporiti.
Ana Borovečki, patologinja iz KB-a Merkur uskoro u Zürich: Odlazim teška srca, ne uvažavaju me i plaća mi je sve niža
- Teško je. Taj emotivni dio treba prevladati. Cijeli sam život provela u Zagreb.Rođena sam tu, studirala, specijalizirala i već 14 godina radim u istoj bolnici. No, nisam imala izlaza... Odlazim u Zürich s obitelji teška srca, ali se nadam da će u konačnici sve dobro završiti - kaže patologinja dr. Ana Borovečki iz KB-a Merkur koja je odlučila otići u Švicarsku pošto je shvatila da će joj radni vijek “proći u neprestanom dokazivanju da dobro radi svoj posao, uz sve manju plaću i sve manje uvažavanje”. Kod Ane je presudila još jedna u nizu zdravstvenih štednji kojom joj je plaća smanjena za više od 1000 kuna.
Čekanje licence
- Suprug, koji je izgubio posao, kćerkica i ja sve teže živimo od jedne plaće i zato sam svoje kvalifikacije kliničkog citologa i patološke anatomije ponudila drugima. Sad čekam licencu švicarske liječničke komore, ugovor o radu već imam, a stan sam iznajmila od početka travnja - kaže dr. A. Borovečki.
Prilagodba novoj zemlji
Na pitanje kakvu su joj plaću ponudili Švicarci, zagonetno odgovara: - Dovoljno veliku da suprug i ne mora raditi, da mogu platiti privatnu školu sedmogodišnjoj kćerki i da još uštedim za ‘crne dane’, što u Hrvatskoj ne bih uspjela i u nekoliko radnih vjekova.
- Ne mogu reći da je to bila laka odluka, otići i zalupiti vrata za gotovo polovicom života, otići iz rodnog grada, promijeniti način života gotovo u cijelosti. Trebat će steći nove prijatelje, prilagoditi se novom gradu i novoj zemlji, ali uvjerena sam, kad prođu prve emotivne krize, da će sve biti bolje. Uostalom, iskusniji kažu da se ipak lakše prilagoditi na bolje - zaključuje optimistično dr. A. Borovečki.
Dr. Marcel Gorup, radiolog iz Opće bolnice u Sisku ide u V. Britaniju: Čaša se prelila. Ne daju nam raditi i to je užasno frustrirajuće
- Neka od bolnica u Londonu, Birminghamu ili nekom gradu u Yorkshireu bit će moje novo radno mjesto već do kraja ovog mjeseca. Dugo sam razmišljao, ali kad sam shvatio da u najboljim liječničkim godinama ne mogu napredovati, da je čak upitno mogu li barem stagnirati,te kad sam shvatio da je perspektiva nazadovanje u struci, odluka je došla samo od sebe - kaže dr. Marcel Gorup, radiolog iz sisačke bolnice pridružujući se još jednoj u nizu tužnih pečalbarskih priča o hrvatskim liječnicima kojima su europska vrata nakon ulaska u EU širom otvorena. Među natraženijim specijalizacijama je i radiologija, specijalizacija dr. Gorupa, pa ne čudi da baš na njih had hunteri bacaju ‘mreže’.
Deficitarni radiolozi
Nažalost, radiolozi su u nas deficitarni pa bolnicama ozbiljno prijeti kolaps dijagnostike na kojoj su liste čekanja i s postojećim kadrom ogromne.
- Čaša se prelila. Ne daju nam raditi. Pacijenti su kao i mi nemoćni i to je užasno frustrirajuće - kaže dr. Gorup. Naglašava da je britansku licencu dobio u samo dva tjedna i tvrdi da posla u europskim bolnicama zaista ima, čak se može doći raditi na zamjenu mjesec-dva i tako malo poboljšati kućni budžet.
Mjesečno 5000 funti
Dr. Gorup tvrdi da zasad ide sam u Veliku Britaniju, a supruga i dvoje djece ostat će u Sisku.
- Postupno ćemo se naviknuti na nove okolnosti. Plaća je čak i veća nego štosam očekivao. Za 38 sati tjedno mjesečna neto primanja su 5000 funti. U Hrvatskoj bez dežurstava i uz 11-godišnji specijalistički staž mjesečno mogu zaraditi 8700 kuna. S ovom plaćom, moći ću svaki vikend doći u Sisak, a kad se ‘stabiliziram’, preselit će se i obitelj’ - optimističan je dr. Marcel Gorup.
Dr. Ante Marušić, radiolog iz Medikola odlazi u engleski Chester: Ovdje sam se bojao za posao, tamo su me primili za pola sata
- Idem u Chester. Zasad sam, a supruga i djeca barem još neko vrijeme ostaju u Zagrebu. Radit ću kao radiolog u jednoj državnoj bolnici i vjerujem da će sve biti u redu jer sam se sa šefom i odjelom upoznao kad sam bio na razgovoru za posao. Otkako sam prije tri godine došao u Medikol ,nekako sam se podsvjesno pomalo bojao za radno mjesto jer, kao i mnoge, i mene pritišću ‘švicarci’. Istina, posao nisam izgubio, ali je prije nekoliko mjeseci smanjena plaća pa je to bio poticaj za nešto novo - kaže radiolog dr. Ante Marušić koji je prije nekoliko dana dao otkaz u Medikolu.
Preko poljske agencije
Dodaje da je prije pokušao naći posao u Sloveniji,ali Hrvatska tada još nije bila u EU i sve se zakompliciralo. Zato je odustao. Novi je izazov Velika Britanija. Posao je dobio preko poljske agencije Paragone koja je organizirala i njegov dvodnevni boravak u Chesteru. U bolnici ga je oduševila organiziranost s kojom se upoznao za ‘prijemnog’ razgovora i testiranja.
Na godinu 100.000 funti
Kaže da se plaća kreće od 75.000 do 101.000 funti godišnje za redovito radno vrijeme od 40 sati tjedno. Dežura li jedanput tjedno tijekom mjeseca, plaća je veća za pet posto. Zna se i norma koju treba ispuniti tijekom radnog dana. To je 45 radiograma te 2 -2,5 CT nalaza i 3 -3,5 MR nalaza.
- Ništa nije ostalo neodgovoreno u našem budućem odnosu. Dapače, pola sata nakon razgovora i testiranja rekli su mi da sam primljen. Razgovarao sam i sa stres menedžerom koji se brine da doktori ne rade previše!? - kaže. I dr. Marušić, kao i Gorup i Borovečki, u ranim su četrdesetim godinama, idealnima za specijalista koji već mnogo zna, a još dugo može puno davati svojim pacijentima.