Niti u svijetu nisu česta istraživanja koja prate osobe s dijabetesom na određenom načinu prehrane. Stoga je istraživanje naše nutricionistkinje, Tihane Šadek, koje je provela s grupom članova Zagrebačkog dijabetičkog društva za Prehrambeno-biotehnološki fakultet, pravi biser. Ako vas zanima kako bi se proveli hrvatski dijabetičari da se hrane otprilike onako kako su ljudi jeli u paleolitiku, pročitajte tekst koji je o svom istraživanju za Dianovo napisala Tihana Šadek. Njezin tekst o utjecaju paleo prehrane na osobe s dijabetesom, donosimo u nastavku, a na početku ćemo vam otkriti da bi, izgleda, bilo bolje da smo se nastavili hraniti kao prije više od deset tisuća godina.
Više čitajte na blogu Dianovo.
Smatra se da je pojava kroničnih bolesti, među kojim je i dijabetes tipa 2, rezultat usvajanja modernog načina prehrane i stila života, posebno tijekom prošlog stoljeća. Nasuprot tome, primijećeno je da se kod naših predaka iz doba paleolitika (u trajanju od prije 2,6 milijuna godina do prije deset tisuća godina) ovakve bolesti nisu javljale. Posljednjih nekoliko desetljeća uočena je važnost prehrane na koju je čovjek genetski prilagođen, a to je prehrana paleolitičkih lovaca-sakupljača koja se bazira na lovu divljih životinja i sakupljanju divljih vrsta biljaka. Paleolitička prehrana pokazala se kao potencijalni model za prevenciju i liječenje bolesti suvremenog doba, među njima i dijabetesa tipa 2.
Dosadašnja znanstvena istraživanja o utjecaju paleolitičke prehrane pokazala su poboljšanja koja se odnose na smanjenje tjelesne mase, opsega struka i indeksa tjelesne mase, na bolju glikemijsku kontrolu, smanjenje razine inzulina, smanjenje HbA1c, poboljšanu inzulinsku osjetljivost i slično. Međutim, zbog malog broja postojećih studija, malog broja ispitanika te kratkog trajanja istraživanja, teško je donijeti čvrste zaključke.
Ovaj rad postavlja pitanje može li paleolitička prehrana dovesti do poboljšanja određenih parametara kod osoba s dijabetesom tipa 2. Svrha eksperimenta u sklopu rada bila je ispitati utjecaj paleolitičke prehrane na antropometrijske i biokemijske parametre te na ukupno zadovoljstvo životom, ali i informirati i educirati ispitanike o važnosti prehrane u kontroli ove bolesti.
U suradnji sa Zagrebačkim dijabetičkim društvom prikupljeno je 8 ispitanika koji su grupno informirani o prehrani, upoznati s planom i ciljem istraživanja te pravilima kojih se trebaju pridržavati, nakon čega su započeli i završili prehrambenu intervenciju. Ispitanici su bili osobe s dijabetesom tipa 2 u dobi između 62-76 godina. U eksperiment je dobrovoljno uključena i jedna osoba s dijabetesom tipa 1 u dobi od 59 godina zbog izrazite motivacije i stvaranja pozitivnog ozračja i primjera ostalim ispitanicima.
Ispitanicima je predstavljena paleolitička prehrana koje će se pridržavati i to kao prehrana koja se temelji na nemasnom mesu, ribi, morskim plodovima, jajima, voću i povrću te orašastom voću, dok su iz prehrane isključene žitarice i proizvodi od žitarica, pekarski proizvodi, mlijeko i mliječni proizvodi, mahunarke, prerađena hrana, gazirani napici te dodani šećer i sol.
Unos dozvoljene hrane nije bio ograničen niti su definirane proporcije pojedinih kategorija hrane, kao ni energetski unos. Dakle, unos hrane definiran je prema načelu ad libitum. Uz to, nisu definirani niti zahtjevi povezani s tjelesnom aktivnosti.
Tako su ispitanici za doručak konzumirali obroke poput paleo kruha (kruh od jaja i različitih vrsta sjemenki) sa šunkom ili slaninom, uz to mladi luk, cherry rajčice i/ili rotkvice te kavu ili čaj. Neki doručci su sadržavali pečena jaja te povrće poput cikle, šparoga ili avokada. Klasičan primjer ručka među ispitanicima je ručak s mesnom ili povrtnom juhom, pečenom piletinom, svinjetinom ili ribom, povrćem na lešo (brokula, mrkva, cvjetača, kelj, poriluk, gljive) uz dodatak maslinovog ulja, češnjaka i začina te zdjelica salate.
Za večeru su ispitanici konzumirali kuhano jaje sa špinatom, mladim lukom i zelenom salatom ili pak 2 jaja sa slaninom i cherry rajčicama, a često su za večeru bili i ostaci od ručka poput mesa i kuhanog povrća. Međuobrok se najčešće sastojao od šake orašastog voća i jednog komada voća poput badema i jabuke ili lješnjaka i naranče, ili se pak radilo samo o kombinaciji različitog orašastog voća (lješnjaci, bademi, orasi).
Nakon provedene prehrambene intervencije može se zaključiti da je pridržavanje paleolitičke prehrane u trajanju od 3 mjeseca rezultiralo:
- Gubitkom tjelesne mase u iznosu 1-8 kg (1,5-8,2 %) kod troje ispitanika
- Smanjenjem razine HbA1c u iznosu 0,1-0,5 % kod šestero ispitanika
- Smanjenjem razine ukupnog kolesterola u iznosu 0,07-1,42 mmol/L kod troje ispitanika, LDL-kolesterola u iznosu 0,46-1,58 mmol/L, ali i HDL-kolesterola u iznosu 0,15-0,19 mmol/L kod dvoje ispitanika te povećanjem razine triglicerida u iznosu 0,17-0,83 mmol/L kod troje ispitanika
Razina glukoze u krvi natašte te prije i nakon obroka nije se značajnije promijenila tijekom vremena trajanja intervencije. Kod polovice ispitanika došlo je do povećanja zadovoljstva tjelesnim i psihičkim zdravljem te se paleolitička prehrana pokazala prihvatljivom s obzirom na zdravstveni utjecaj, lakoću pridržavanja, stupanj sitosti, ukusnost, smanjenu potrebu za slatkom hranom te osjećaj općeg zdravlja i blagostanja. Ispitanici koji su se u najvećoj mjeri pridržavali dogovorenog načina prehrane, ostvarili su i najznačajnije pozitivne rezultate.
Iako je paleolitička prehrana u današnje doba nerealna za pridržavanje, ona nudi pojedine karaktekteristike koje su korisne za osobe s dijabetesom. S obzirom da se nisu svi ispitanici u potpunosti pridržavali pravila ove prehrane, a kod većine su dobiveni pozitivni rezultati, to pokazuje da i male promjene u prehrani mogu dovesti do poboljšanja stanja. Bez obzira na brojčane rezultate, najvažniji rezultat je taj da su ispitanici koji su ostvarili promjene prikupili novo znanje, povećali motivaciju i daljnju brigu oko prehrane čime se povećala svijest o važnosti prehrane u kontroli dijabetesa.
Više čitajte na blogu Dianovo.