Hikikomori više nije problem samo u Japanu: Broj slučajeva u Italiji znatno iznad službenih procjena

Fenomen socijalnog povlačenja poznat kao hikikomori, koji je prije bio problem jedinstven za Japan, sada se sve više javlja u Italiji, s porastom broja mladih ljudi koji su mjesecima, ako ne i godinama, zatvoreni kod kuće bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom osim putem društvenih mreža, navodi se u izvješću koje prenosi Ansa.

U Italiji je takvih slučajeva 200.000, puno više od službenih procjena, stoji u izvješću objavljenom u srijedu na konferenciji "Knjiga, papir i olovka" održanoj u Ministarstvu obrazovanja kojoj je nazočio ministar Giuseppe Valditara.

Dok službene procjene kažu da ih je 50 do 60 tisuća u zemlji, neslužbeni podaci govore o najmanje 200.000.

Ilustrativna fotografija

Katsiaryna Prymak/alamy/profimedia

Hikikomori najviše pogađa adolescente koji se povlače u sebe, često na dulje vrijeme, zbog dubokih problema u odnosima i osobnih problema. Razloga je mnogo: osjećaj neadekvatnosti, poteškoće u odnosima s vršnjacima, frustracija i samoponižavanje. U Japanu je milijun takvih slučajeva.

"U kontaktu smo s 5.000 do 10.000 obitelji mladih, a naša procjena je 200.000 slučajeva: problem je duboko ukorijenjen i u Italiji", upozorio je Marco Crepaldi, psiholog i predsjednik nacionalne udruge ‘Hikikomori Italija‘, koja od 2017. radi na borbi protiv pojave socijalne izolacije mladih diljem Italije.

Ilustrativna fotografija

Stefanos Kyriazis/alamy/profimedia

"Ovisnost nije samo psihološka, već i emocionalna: doživljavamo emocionalnu ovisnost o umjetnoj inteligenciji", nastavio je. "Moramo biti oprezni zbog nezdrave veze s njom i pratiti kako umjetna inteligencija ulazi u škole, ona može ometati proces učenja. Ukratko, moramo se usredotočiti na škole."

Nedavno usvojeni "Novi plan za djetinjstvo i adolescenciju" bavi se problemom socijalne izolacije među djecom i adolescentima, s ciljem da se istakne ovaj još uvijek malo poznati fenomen te da se razviju konkretni odgovori. Cilj je bolje razumjeti različite oblike izolacije putem ciljanog istraživanja te definirati alate i strategije za praćenje, sprječavanje i podršku osobama koje su zahvaćene.