Leo Vladimir splitski je trener i magistar kineziologije koji je svojim zanimljivim profilom na Instagramu privukao mnoge koji žele saznati što točno radi, ali i otići kod njega na trening. Već 15 godina bavi se sportom, od dizanja utega do bodybuildinga, a klijente je privukao realnim pristupom u kojem svakodnevno mogu pratiti i njegov život i rad, inspirirati se i motivirati na trening te zdrav način života.
Ovaj 35-godišnjak rodom je iz Metkovića, otac 4-godišnje kćeri, ali i influencer pod imenom Big beard man. Svojim napornim radom došao je do toga gdje je danas, a u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju otkrio je i kako je pobijedio sebe.
Kako je krenula priča s Instagramom?
- Uhvatili smo se Instagrama prije godinu i pol dana s ciljem da pobijedim to što se ne volim eksponirati i što nisam volio javno iznositi svoja mišljenja, ili da su neke kamere usmjerene prema meni, ali nisam htio ostati nedorečen, ili da mi prođe vrijeme koje kasnije neću moći vratiti, a da nisam rekao što sam htio. Htio sam da to što ja radim čuju i drugi ljudi koje još ne treniram. To su bili neki razlozi, no nismo htjeli umjetan ili hladan Instagram, nego smo htjeli prenijeti poruku, ono što ja uvijek govorim, da su disciplina i cilj najvažniji. Na Instagramu opisujem ono što inače radim, način na koji treniram ljude, kako im pristupam, način na koji živim. Htjeli smo prenijeti poruku da se ne moraš puno toga odreći u životu da bi imao zdravije tijelo ili da bi bio zdraviji i bolje izgledao. Bitna je ta psihološka strana, da čovjek zna cilj zašto to radi. Ljudi imaju različite ciljeve zašto treniraju, netko zbog kila, netko zbog zdravlja, netko zbog cura, netko da bi se bolje osjećao…
Kako dopirete do ljudi?
- Prvo pokušavam ja biti u disciplini i formi, a onda kad si u tome, tako i zračiš. To mi je prvi korak. Kad me pitaju zašto ja i dalje treniram svaki dan, zašto držim dijetu, onda kažem da mogu pričati o tome, jer je puno drugačije kad netko to radi i priča o tome, ili kad netko sjedi na kauču i priča o tome. Moje riječi trebaju biti čvrste, a onda pronađemo motiv i zašto bi se netko trebao promijeniti. Netko je možda samo zapeo u mjestu i htio bi se promijeniti, ali ne zna način, možda mu nema tko pomoći. To je druga stavka, a treća je tehnički dio gdje učim nekoga vježbama i svemu ostalome. Do nekih ljudi ne možeš doprijeti, ali svakome pristupam individualno, nema univerzalnog rješenja. Netko zahtijeva blag pristup, netko čvrstu ruku, netko dugotrajniji pristup. Različiti su putovi kako doprijeti do čovjeka, ali moraš biti psiholog.
Kakav je bio vaš put?
- Uvijek kažem da sam prošao težak put u ovih 15 godina. Ono o čemu drugi čitaju, ja sam gledao na vlastite oči i probavao. Mene je mater uvela u svijet fitnessa, ona je bila aktivna u tome i usadila mi je prve korake da treba malo zdravije jesti… Poznat sam po tome da što god krenem raditi ne znam stati, nego to dovedem do kraja. Prvo sam krenuo s dizanjem utega (powerlifting), ali već tu se govorilo da se trebam baviti bodybuildingom. Nisam to slušao dok me ozljeda leđa nije spriječila, pa sam se prebacio na bodybuilding. Napredovao sam i dobio pristup ljudima koji znaju više od mene i skupljao iskustvo tako. Kako se povećala potražnja za mojim satima, onda sam odlučio izaći na Instagram da dopre šira slika o tome što ja pričam, polako sam skupio ekipu koja radi sa mnom.
Trening uz šah, u klaonici i mehaničarskoj radnji na vašem profilu privukli su mnogo pažnje...
- Htjeli smo dobiti i umjetničku dozu jer slika govori 1000 riječi i htjeli smo moćne fotografije. Radili smo i tematski, šah je bio za prvi mjesec, tu smo htjeli poslati da je bitna povezanost uma i tijela, da nije to samo obično dizanje utega. Jer time radimo balans, baš kao jin i jang. Ne smijemo dopustiti da naše tijelo nadvlada um niti da um koči tijelo, bitan je balans. Klaonica je trebala predstaviti da su stvari ponekad drugačije od onoga kako se čine. To što se nekome čini da je meni lako trenirati i jesti, to nije tako, to je trnovit put. Ali mi smo ti koji biramo kako ćemo na kraju izgledati i kakvu formu ćemo imati. Za mehaničarsku radnju - kao što mehaničar koristi mehaničarsku radnju i alat da bi popravio neki stroj, tako i tijelo treba održavati i popravljati na ispravan način s kvalitetnim alatom. Naše tijelo će pokazati zahvalnost na tome.
Prehrana je isto bitna...
- Nije toliko stvar pojedine namirnice, nego omjer unosa i potrošnje. Treba jesti što ti odgovara. Na Instagramu stavljam primjere. Bitno je potrošiti to što se unese. Ljudi bi htjeli sve odmah i sad, brzo, instant. Najvažnije je na trening krenuti polako. Mislim da je tri mjeseca početna točka gdje se može vidjeti neki rezultat. I bitno je znati da je sve popravljivo.
Jesu li dodaci prehrani nužni?
- Dodaci prehrani su neophodni. Danas živimo takav tempo života da je užurban i ne unosimo sve što bismo trebali. Osnovna suplementacija je danas neophodna, previše je stresa i narušen je imunološki sustav. Trening utječe na sve, ne samo na izgled. Čovjek se bolje osjeća, bolje razmišlja, sretniji je i širi takvu energiju.
Imate li više muških ili ženskih klijenata?
- Žene su puno realnije u ciljevima i odgovornije. Na početku sam imao više muških klijenata, ali uspio sam približiti bodybuilding i ženama i sad je situacija obrnuta. Muški imaju možda malo više nerealistične ciljeve. Čovjeku treba psihološki pristupiti i odrediti mu zašto on to želi raditi, postaviti cilj. Sve je moguće. Trening je kontroliran proces.
Što smatrate najvećim uspjehom u karijeri?
- Najveći uspjeh u karijeri mi je što sam u godini dana uspio transformirati tijelo iz powerlifting kategorije i u prvoj godini osvojiti bodybuilding u teškoj kategoriji na državnom natjecanju. To sam jedini ja vjerovao da je moguće. Bitno je ne odustati i nastaviti kad bude teško. Ništa ne ide pravocrtno i savršeno. Imaš uspona i padova.
Uvijek sam tjerao neki svoj stil na treningu. Sad kad gledam gdje sam sad, osjećam se dosta uspješno. Radoholičar sam. Ne znam stati kad se nečega uhvatim. I ovaj izlazak na Instagram i eksponiranje isto doživljavam velikim uspjehom, za mene je to isto uspjeh jer mi je to bilo strano i slaba točka tako da mi je drago što sam sebe pobijedio, da ne ostanem nedorečen. No moj najveći životni uspjeh na koji sam ponosan i koji mi vrijedi mnogo više od svih ostalih je definitivno moja kći Lea.
Ljudi znaju misliti da se moraju svega odreći ako krenu na trening, no ne moraju, samo se malo trebaju prilagoditi. Ne možeš zatvarati striptiz klubove i biti super fit, ili ne mogu biti tri puta tjedno pijan i biti super trener. Nešto treba dozirati. Svakako je bolje trenirati kako god da živiš, nego ne trenirati uopće. Ja treniram šest puta tjedno, ali meni tako paše. Različiti su putevi do forme. Ideja je bila da na Instagramu prikažemo kako to stvarno izgleda, cijeli proces. Ne da ispadne da se nešto preko noći događa. Htjeli smo samo realno prikazati način kako ja živim. Najbolje je što sam uspio zadržati sebe i svoj stil i što sam ljudima motivacija - zaključio je za Slobodnu Dalmaciju Leo Vladimir.
