Sjedim u restoranu. Obiteljska prigoda. Jelo, piće, smijeh, priča... Odjednom me probode u prsima. Čini mi se da u tom trenutku prestajem disati. Bojim se. Da ne udahnem preduboko i da ne zaboli još jače. Razmišljam: valjda ni ovaj put nije srčani udar. Ali ne znam što slijedi. Pritom si govorim da ne smijem paničariti, pogotovo tu pred svima, da se moji ne zabrinu. A onda se automatski primim gdje boli i stisnem. Nadam se da će brzo proći. No , ne prolazi. Pa izađem na zrak.
Strah je neprijatelj
Zapravo... uvijek prođe. Jer to nije prvi put. Događa se. I doktor mi je rekao: ako prestane, nemam razloga za brigu.
Ja imam lupus. Sistemski eritemski lupus. Autoimunu bolest koju su mi prije šest godina dijagnosticirali na zagrebačkom Rebru. I da, to je onaj lupus iz serije “Dr. H...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....