"Bio je to takooo dobar osjećaj hodati bos prašnjavim seoskim putem. I, onda onako nogom lupiš! Digneš oblak iza sebe, a prašina leti ...", nasmije se, a meni zatitra cijeli taj prizor koji s puno emocija, pripovijedajući o svom djetinjstvu, riječima crta Ivančica Krivdić.
Kad je stigao makadam, mjeseci su joj, sjeća se, trebali da prihvati taj novi sloj na putu kojim su joj stopala odvojili od prirode.
"Biljke su me zanimale otkad znam za sebe. Bila sam povučeno, introvertirano dijete. Kao djevojčica često sam sama odlazila do ribnjaka uz koji je šuma zvana Žirovnjak. Nije to daleko, zapravo je na kraju naše ulice, ali današnji bi roditelji dobili napad panike da dijete samo tako nestaje kako sam ja redovito ‘nestajala‘ u šumi.
Otišla bih ujutro, poslije doručka, i s...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....