Njih 350 se ne poznaje, možda su negdje, po bolničkim hodnicima, čuli jedni za druge, a možda i nisu. Ipak, međusobni neznanci imaju zajedničkog najboljeg prijatelja. Zove se Lexo, kršan je i jak, tu je da pomogne kad je najteže. Vidio je njihove suze i sreću, nemoć i snagu, često su ga psovali i ljutili se na njega, ali on na njih nikad nije. Poznaje ih bolje od bilo koga drugog. Iako je robot, za njih ima veće srce i dušu od mnogih na koje su i u svojim mladim godinama nailazili putem. Sve to zvuči patetično, ali za pacijente Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice nije. Zahvaljujući njemu su prohodali.
Lexo je robot smješten u zasebnu sobu i služi za učenje hodanja osoba s traumama mozga, poput moždanog udara ili trauma...