U nastavku donosimo:
- priču Ane i obrasce navike koji se stvaraju oko večernih tableta za spavanje
- upozorenja psihijatra doc. dr. sc. Davora Bodora, stručnjaka za ovisnosti, o rizicima dugotrajne primjene
- pregled što anksiolitici doista rade u akutnim stanjima i gdje se povlači linija prema ovisnosti
- iskustva pacijenata s napadajima panike te njihove stavove o “brzom olakšanju”
- razliku između normalne i patološke anksioznosti kroz konkretne životne situacije
- ulogu liječnika obiteljske medicine i psihijatara u praćenju, nadzoru i prilagodbi terapije
- koje alternativne terapijske opcije i tehnike stručnjaci smatraju održivijima dugoročno
Svaku večer u isto vrijeme, negdje između Dnevnika i kasnonoćnih reklama, Ana uzme malu bijelu tabletu. Bez nje, kaže, ne bi zaspala. U početku ju je uzimala samo povremeno, u vrijeme kad joj se život raspao na nekoliko paralelnih frontova - posao, bolest u obitelji, stalni osjećaj da ne stiže i da ne diše kako treba. Danas, nekoliko godina kasnije, tableta je postala rutina, gotovo jednako neupitna kao pranje zubi. No više ne pije jednu, nego dvije, jer joj ona početna jednostavno više nije dovoljna. "Znam da nije dobro", reći će, ali kad je ne popije, tijelo joj "poludi".
Ana nije iznimka. Prema najnovijem izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) o potrošnji lijekova u obiteljskoj medicini, anksiolitici - lijekovi za smirenje - ponovno su na samom vrhu liste na...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....