Red pivice za zagrijavanje, onako, malo za žeđ, pa koji aperitiv, pa red francuske, neizbježna sarma s pireom, još ako je uz to domaćin pripremio i fini domaći kruh, još topao, koji se topi u ustima... život je lijep. A tad bi trebalo nešto i pojesti, pa kreću razne pečenke s finim masnim prilozima, pa još koji red francuske...
Naravno da ne treba brojati, ni kolačiće, ni čaše, ni kalorije, pa Božić je!
Nakon ručka malo odmorimo (čitaj prilegnemo na kauču), popijemo još koju čašicu i prigrizemo još koju božićnu zvjezdicu (jer one se ne računaju) dok, naravno, čekamo da prođe dovoljno vremena i započne večera. I tako sve do Nove, koja također ima svoj tradicionalni meni, a tu su i ostaci. Da se ne baci.
I onda nam je čudno kad čujemo...