ZDRAVSTVENI PROBLEM

Pandemija koronavirusa je posebno opterećenje za osobe koje su depresivne

Strah od zaraze, gubitak radnog mjesta, izolacija. Lockdown je za mnoge teško podnošljiv
 Antonioguillem

Ne radi se samo o strahu od zaraze i bolesti. U međuvremenu znamo da strože mjere protiv širenja pandemije ili novi lockdown znače prekid našeg uobičajenog života, zabrinutost zbog radnog mjesta i financijskih problema ili da više gotovo uopće ne možemo viđati prijatelje i rodbinu, piše Deutsche Welle.

Mnogi se osjećaju izolirano i usamljeno, svijet je zastrašujuće mali i bez zadovoljstva, nedostaju druženja i odlazak na kulturne ili sportske priredbe, dosađujemo se ili patimo zbog premalo kretanja ili zajedničkog života na skučenom prostoru.

Ono što je za sve ljude teško podnošljivo, za depresivne osobe je još veće opterećenje. One se, doduše, ništa više ne plaše zaraze koronavirusom nego ostali građani (43% naspram 42%). Ali one lockdown doživljavaju kao znatno veće opterećenje nego psihički zdrave osobe (74% naspram 59%). Tako depresivne osobe skoro dvostruko više pate zbog nedostatka strukture u svakodnevici. U kućnoj izolaciji premalo se kreću (80% naspram 62%) i u usporedbi s ostalima češće i danju ostaju u krevetu (48% naspram 21%).

To pokazuje četvrti „Njemački barometar depresije" zaklade Njemačka pomoć u depresiji, koja se zalaže za bolju skrb o ljudima oboljelima od te bolesti i pokušava pomoći u smanjenju broja samoubojstava. Za ovogodišnji barometar u lipnju i srpnju je ispitano 5.178 osoba u dobi između 18 i 69 godina.

Jače depresije zbog nedostatnog kretanja

„Ljudi oboljeli od depresije su bez nade i iscrpljeni. Nedostatak strukture u svakodnevici povećava rizik da te osobe ostaju u krevetu previše razmišljajući. Dugo vrijeme u postelji može još više pojačati depresiju. I tako počinje začarani krug", kaže Ulrich Hegerl, predsjednik uprave zaklade Njemačka pomoć u depresiji i profesor na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu na Majni.

„Nasuprot tome, uskraćivanje sna je postupak u liječenju depresija. Kada se ljude u klinici zamoli da drugu polovicu noći ostanu budni, onda više od 60 posto njih na vlastito iznenađenje primijeti da se iznenada osjeća bolje i da višetjedna depresija slabi. No samo do idućeg sna", pojašnjava Hegerl.

Ispitivanja zaklade Njemačka pomoć u depresiji pokazala su u prvim tjednima lockdowna da mjere za suzbijanje širenja korone i kućna izolacija posebno teško padaju oboljelima od depresije.

Tako su ispitanici izjavili da se osjećaju usamljeno i izolirano (73% depresivnih u odnosu prema 34% psihički zdravih osoba), da često puno razmišljaju (89% naspram 41%), da im nedostaje unutarnji poticaj (84% naspram 39%), da lošije spavaju (63% naspram 26%), da su se povukli u sebe (67% naspram 43%), da se dosađuju (55% naspram 33%), da su zabrinuti zbog svoje poslovne budućnosti (41% naspram 28%), da druge ljude doživljavaju kao bezobzirnije nego ranije (57% naspram 40&). Osim toga, oboljeli su češće nego ranije doživljavali sukobe i svađe (43% naspram 18%).

Lošija skrb o psihičkim bolesnicima zbog korone

 

Stroge mjere protiv korone išle su i na štetu liječenja, koje je u prvom lockdownu bilo prekinuto kod svakog drugog oboljelog, a kod svakog desetog čak nije došlo do planiranog boravka u klinici. Lošija medicinska skrb „pogađa milijune ljudi, mi imamo 5,2 milijuna pogođenih u Njemačkoj. A kada 56 posto ispitanika s depresijom kaže da se njihovo liječenje pogoršalo i da su važne terapije otkazane, onda je to nešto što daje razloga za veliku zabrinutost. Jer tada se može dogoditi da mjerama uzrokujemo više štete nego koristi", ističe Hegerl.

„Isti problem imamo i na drugim područjima medicine, da ljudi prekasno idu doktoru nakon srčanog ili moždanog udara. (…) Ne smije se suziti pogled na događaje oko zaraze, jer inače se neće ništa naučiti i načinit će se pogreške kada dođe idući val gripe, jačanje korone ili neki drugi virus. Tu mi nedostaje otvorene diskusije", upozorava Hegerl.

Može li medicina na daljinu zamijeniti direktni razgovor

Depresivne osobe trebaju partnere za razgovor kako bi se bolje nosile sa svojom situacijom. U skladu s tim su liječnici i psihoterapeuti ponudili još više terapija putem videa ili telefona, koje plaća zdravstveno osiguranje. Tu je ponudu prihvatilo oko 14 posto pacijenata. Velika većina njih je bila zadovoljna.

No većina pacijenata koristi digitalne ponude prije svega za, primjerice, dogovor termina, naručivanje recepta ili prijavu bolovanja. Digitalne ponude mnogim oboljelima ne mogu zamijeniti direktni razgovor: samo 44 posto pacijenata si može zamisliti digitalnu psihoterapiju.

58 posto građana je život za vrijeme prvog lockdowna vidjelo i s pozitivne strane: recimo, više vremena za obitelj, svjesno doživljavanje proljeća. Kod depresivnih osoba samo je trećina njih doživjela i pozitivne strane lockdowna, piše Deutsche Welle.

Ulrich Hegerl savjetuje: „Mi nemamo samo depresivne osobe koje su sada u teškoj situaciji. (…) Treba naučiti izaći na kraj s tom situacijom. Ima ljudi koji su to pretvorili u pozitivno i vidjeli šansu u krizi. I možda nešto novo isprobali i vidjeli nešto dobro. Mnogi ljudi su rekli su se ponovo počeli baviti starim hobijem, da su usporavanje određenih tijekova doživjeli kao ugodno. Da su se ponovo koncentrirali na bitno, oživjeli stara prijateljstva."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2020 01:05