Ana je u petak rodila, držala dijete na prsima i bila najsretnija žena na svijetu. Sve to kvarila je tjeskoba nesanica, prevelika briga, napetost manjak energije, bezvoljnost. Takvi su ju osjećaji smeli, nisu joj bili jasni, nije ih mogla suzbiti. Za nekoliko su dana nestali kao da ih nikad nije ni bilo. Posvetila se svojoj bebi uz osjećaj radosti kojim je stalno bila preplavljena. Istog je petka rodila i Marisa. Kad je uzela bebu u naručje, nije znala da postoji takav osjećaj posvemašnje ispunjenosti. Odmah potom je nastupila tjeskoba, nije mogla spavati niti je za bilo što imala dovoljno energije. Točnije, nije je imala uopće, osjećala se kao krpena lutka čiji udovi nemaju ni jednog mišića u sebi. Bezvoljna je bila čak i prema svojoj bebi, ništa je nije radovalo. I za razliku od Ane, kod Marise taj osjećaj nije prolazio. Štoviše. Sve dublje je upadala u ponor bezvoljnosti, više uopće nije bilo svijetlih trenutaka ni veselja. Jer, morila ju je sad već i grižnja savjesti. Jer umjesto radosti, osjećala je jad. Nije se osjećala kao dobra majka svojem tek rođenom djetetu. Dok je Ana prošla uobičajeno stanje melankoličnog naziva - baby blues, Marisa je ušla u postnatalnu depresiju. I sama se morala nositi s njom.
Dosad su se žene u postnatalnoj depresiji snalazile same, ubuduće će se, zahvaljujući trima liječnicama zagrebačke Klinike za psihijatriju Vrapče, Zavoda za socijalnu psihijatriju - dr. Anji Dvojković, dr. Ilariji Čulo Vozetić i dr. Sanji Martić Biočina - mlade majke zajedno hvatati u koštac s postnatalnom depresijom. Linije su stalno zauzete. Od desetak majki koje nazovu, trećina će ih i završiti u programu. Dovoljna je uputnica liječnika obiteljske medicine, nakon koje će doći na razgovor kako bi jedna od tri liječnice utvrdila treba li im zaista "Postnatal", ili se radi o "običnom " baby bluesu. Psihijatricu Anju Dvojković smo za prvu pomoć zamolili za nekoliko savjeta u vezi postporođajne depresije. Važno je reći, kaže, da na ovo stanje utječe više različitih faktora, ne jedan. Trigeri su različiti.
EVO KADA TREBA POTRAŽITI POMOĆ
U majčinstvu je to da sad imate jedno malo biće o kojemu morate brinuti, strah i briga, propitkivanje "kako ću se snaći u novoj ulozi". I to prođe. Ali kod određenog su broja žena ti simptomi jačeg intenziteta, traju dulje u kontinuitetu i zapravo mogu remetiti svakodnevno funkcioniranje. Traju li smetnje poput bezvoljnosti, manjka energije, preplavljujuće tjeskobe, straha, vrćenje scenarija koji bi mogli poći po zlu, patnje, smanjene mogućnosti uživanja u bilo čemu što ju je ranije veselilo, smanjenje apetita i nesanica, negativna percepcija budućnosti da nikad neće biti bolje dva tjedna u kontinuitetu, dakle svakodnevno, umjesto povremenog javljanja, pa smetaju svakodnevnom funkcioniranju, znači da bi trebala pomoć.
"PA DAJ SE SABERI, DIGNI SE..."
Žene u postnatalnoj depresiji imaju veliki osjećaj krivnje jer se, eto, "ne mogu snaći", a važno je, kaže dr. Dvojković, napomenuti da kad je osoba istinski depresivna, a okolina joj počne govoriti "pa daj se saberi, digni se, oraspoloži se", ne žele joj loše, ali nisu svjesni da ona to sama ne može. Takvi komentari stoga dodatno pogoršavaju osjećaj jer rađaju osjećaj krivnje i nesposobnosti. Žene odlaze u krajnost, znaju gubiti interes za dijete ili pretjerano brinuti o njemu. - To ne isključuje utjehu. Najbliža okolina treba je slušati, imati razumijevanja i ne optuživati je... Majka se treba osjećati sigurnom da im može iznijeti svoje tegobe bez straha.
PRETJERANA PATNJA JE ZNAK ZA UZBUNU
Osjete li da je njezina patnja pretjerana, a tko je poznaje lako će to primijetiti i da se ona sama ni uz njihovu pomoć ne može s njom izboriti, važno ju je motivirati i ohrabriti da potraži pomoć. A ne da joj se govori "ma to je normalno", "ne treba ti pomoć", "proći će, pusti, ne brini". Sve treba shvatiti ozbiljno jer nitko osim stručnjaka ne može procjenjivati koliko je to ozbiljno. Bitno je, dakle, pokazati empatiju i uputiti osobu zdravstvenim stručnjacima koji će vidjeti jesu li i kakve intervencije potrebne - kaže liječnica.
OKRUŽI SE PRIJATELJIMA
U vremenu nakon poroda, važno je okružiti se ljudima koji su rodilji spremni pomoći. Žene često misle da moraju sve same, no socijalna podrška je iznimno važna. Treba se okružiti prijateljima, članovima obitelji i zatreba li traži i prihvati njihovu i partnerovu pomoć. Da ne pokuša kroz sve prolaziti sama, da se socijalno ne izolira.
NE MORAŠ STIĆI BAŠ SVE – SAMA
Ne postavljati si nerealne ciljeve, prihvatiti da ima dana kad im se čini da je teže i lošije, ali to je normalno. Nek‘ ne pokušavaju sve odraditi same i uopće imati osjećaj da moraju same i biti "superžene". Ne moraju sve stizati jer to je period kad se ne može sve stići kao ranije. To je normalno, treba prihvatiti i ne osjećati se zbog toga "neadekvatno" ili nesposobno. Trebaju se odmarati kad god je to moguće, bez grižnje savjesti. Pokušati spavati kad beba spava, ne moraju obavljati tisuću drugih stvari.
DA, TREBAŠ NAĆI VREMENA I ZA GYM
Vježbanje. Studije su dokazale da vježbanje ima protektivni učinak, s njim mogu započeti već u vremenu trudnoće. Danas ima grupa namijenjenih trudnicama i rodiljama, važno je da ih vode stručnjaci. Fizička aktivnost je općenito važna za naše fizičko zdravlje, tako i u ovom periodu.
PAZI NA NUTRIJENTE, I HRANA UTJEČE NA RASPOLOŽENJE
Žena ne smije zaboraviti na svoje zdravlje, fizičko i psihičko. Ne smije ga zanemariti, a što žene vrlo često rade jer "ništa ne stižu". Paziti na redovitu, adekvatnu i kvalitetnu prehranu. Jedna od njih je, recimo, mediteranska, treba sadržavati potrebnu količinu nutrijenata - minerala, vitamina... Dobro bi bilo pogledati savjete nutricionista. Pokušati, koliko je god to teško u tom periodu, pronaći vremena za sebe kako bi radile ono što njih opušta. Možda čitati knjigu ili štogod ih opušta, a bez bebinog plača.
POSEBNO PRIPAZI AKO SI I PRIJE TRUDNOĆE BILA SKLONA DEPRESIJI
Žene koje su i prije trudnoće imale određenih psihičkih tegoba, bilo bi dobro da, planiraju li trudnoću, razgovaraju o tome sa svojim psihijatrom kako bi zajedno isplanirali adekvatno praćenje i procjene stanja te liječenje tijekom trudnoće i postporođajnog perioda. Ako su imale određene psihičke probleme, a bez nadzora liječnika, u trudnoći bi svakako bilo dobro o njima reći svom liječniku koji će ih uputiti po podršku psihologa ili psihijatra.
ZAŠTO JE VAŽNO SMIJATI SE BEBI?
Depresivna je, nema energije ni volje, a što se može odraziti na brigu o djetetu. Fali joj veselja i dobrog raspoloženja, a dijete to sve osjeti. Sve majke loše spavaju, ali ovo o čemu govorimo je sve to na jednoj višoj razini. U prvim mjesecima života dijete jako treba majku i ovisno je o njoj. No, osim zbrinjavanja fizičkih potreba, važno je i to "zrcaljenje" od strane majke, da mu se ona veseli. Potreban mu je majčin osmijeh i veselje, osjećaj da je majka istinski zainteresirana za njega. Ono sve to prepoznaje iz njezina izraza lica i to je važno za djetetov psihički adekvatan razvoj. Majke nisu za ništa krive i ne bih da se to tako shvati jer pate li od postnatalne depresije, one ne zanemaruju dijete, ali ono osjeti njihovu tjeskobu. Zato treba pomoći sebi jer samo pazeći na svoje zdravlje, može paziti i na zdravlje djeteta - govori za Jutarnji psihijatrica Dvojković.