Ana je u petak rodila, držala dijete na prsima i bila najsretnija žena na svijetu. Sve to kvarila je tjeskoba nesanica, prevelika briga, napetost manjak energije, bezvoljnost. Takvi su ju osjećaji smeli, nisu joj bili jasni, nije ih mogla suzbiti. Za nekoliko su dana nestali kao da ih nikad nije ni bilo. Posvetila se svojoj bebi uz osjećaj radosti kojim je stalno bila preplavljena. Istog je petka rodila i Marisa. Kad je uzela bebu u naručje, nije znala da postoji takav osjećaj posvemašnje ispunjenosti. Odmah potom je nastupila tjeskoba, nije mogla spavati niti je za bilo što imala dovoljno energije. Točnije, nije je imala uopće, osjećala se kao krpena lutka čiji udovi nemaju ni jednog mišića u sebi. Bezvoljna je bila čak i prema svojoj bebi, ništa je nije radovalo. I za razliku od Ane, ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....