Sedmogodišnjeg dječaka Matiju Vučkovića iz Zagreba, rođenog s deformacijom kralježnice, uspješno je operirao vrhunski ortoped prof. dr. Vladimir Kovač u Specijalnoj bolnici Arithera.
Matiji je zahtjevnom i relativno rijetkom operacijom izvađen deformirani, prekobrojni kralježak koji je stvarao progresivnu deformaciju te je skraćivanjem kralježnice za oko tri centimetra učinjena korekcija deformacije i spriječena progresija koja bi u kasnijoj dobi Matiji mogla prouzročiti niz, čak po život opasnih, komplikacija - od plućnih i kardioloških do neuroloških. Ovom operacijom u potpunosti je riješen dječakov zdravstveni problem i Matija će za tri mjeseca, kad se očekuje da će kralješci uredno srasti, živjeti bez fizičkih ograničenja, a u budućnosti će se moći baviti čak i natjecateljskim sportom te birati posao koji želi.
Dr. Vladimir Kovač i Matija
Bez komplikacija
Već drugi dan nakon operacije Matija je mogao sjediti, dva dana kasnije i hodati, nakon deset dana otpušten je iz bolnice. Mama Ana, obitelj Vučković i Bijelić duboko su, kako kažu, zahvalni liječniku i osoblju i presretni jer je operacija prošla bez komplikacija. Matija će sa sestrom blizankom Katjom najesen u školu.
Ovakve rijetke operacije, koje su nužne u slučajevima nekih prirođenih deformacija kralježnice, rizične su i moguće su brojne komplikacije. Svuda u svijetu opisane su kao rizične s brojnim neželjenim ishodima - od neuroloških komplikacija kao posljedice ozljede leđne moždine, do mogućih velikih krvarenja. Dr. Kovač, koji je već napravio desetak ovakvih uspješnih operacija, pokušava utrti put da se te operacije izvode i u Hrvatskoj na teret HZZO-a. Naime, ako bolesnici nemaju novca za liječenje u privatnoj bolnici Arithera, na račun HZZO-a mogu se liječiti jedino u višestrukoskupljim klinikama u inozemstvu. Ugovorne ustanove u Hrvatskoj takve zahvate još ne izvode.
Obitelj Vučković novac je skupila zahvaljujući donacijama, među njima jedna od najvećih bila je ona od kolega iz HEP-a, tvrtke u kojoj Ana radi. No to je još uvijek jeftinije nego primjerice u centrima s kojima HZZO ima ugovor za ovakve operacije. Svježi primjer je onaj dječaka Davida Raiča koji je poslan na operaciju odstranjenja polukralješka u bolnicu u Hamburg, s kojom HZZO ima ugovor. Međutim, operacija nije bila uspješna, deformacija nije ispravljena, polukralježak nije izvađen, kralježnica nije adekvatno fiksirana, kontrole u Hamburgu su bile vrlo teške za dječaka koji je onamo putovao u nekoliko navrata, šest tjedana je ležao u gipsu, a nakon toga još je morao tijekom godine dana 24 sata dnevno nositi korzet-ortrozu. Nakon operacije i skidanja gipsa, morao je ponovno učiti hodati, slijedila je dugotrajna fizikalna terapija. I danas dječak hoda nagnut u stranu, ima poteškoće i još uvijek je hendikepiran. Trošak puta, prema riječima dječakove majke, dvostruko je nadmašio cijenu operacije u privatnoj ustanovi u Hrvatskoj.
Progresija
- Matiju je pratio dr. Kovač još dok je bio u KB Dubrava. Manje agresivnom operacijom u dobi od godinu dana učinjena je fiksacija kralješka koja je usporila rast deformacije na 13 stupnjeva, s dvije godine izvađeni su vijci i šipke, no ipak je došlo do postupne progresije na 36 stupnjeva i operacija vađenja kralješka je bila jedino rješenje - rekla je mama Ana.
- S obzirom na to da se kod djeteta tek očekuje pubertet, kada se četiri puta intenzivnije pogoršavaju ovakve deformacije, to bi moglo rezultirati ne samo teškom deformacijom, već i velikim problemima. Naime, u 20 posto slučajeva ovakve deformacije dovode do kompresije na leđnu moždinu i do mogućeg invaliditeta. Nismo htjeli čekati da taj suvišni kralježak još naraste i razvije veliku deformaciju. Operacija bi tada bila rizičnija, a korekcija krivine tek djelomična. Ovako smo sada uspjeli ukloniti deformaciju jednom kratkom fuzijom (spajanjem) dva susjedna kralješka. Izbjegli smo problematično liječenje ortrozom do puberteta, rizičnu i tešku operaciju u pubertetu te upitnu kvalitetu života u budućnosti. Zapravo smo “u jednom potezu” efikasno riješili problem - kaže dr. Kovač.
'Vrlo je važno da operacija ne bude bespotrebno agresivna'
- Pojam minimalno invazivnog zahvata treba uzeti s rezervom. Duljina samog reza uopće nije kriterij invazivnosti. Ako se radi kroz, primjerice, centimetarski rez, ali sve se radi pod kontrolom rendgena, tada je količina intraoperacijskog zračenja uvelike premašila korist kratkog reza. Smatram da je vrlo važno da operacija ne bude bespotrebno agresivna, ali svakako je potrebno izbjeći dodatne rizike - kriteriji invazivnosti su minimalizirati zračenje, optimalna vidljivost, trajanje operacije, količina krvarenja pri takvim operacijama.
Matija je izgubio vrlo malo krvi, toliko da mu infuzija i nije bila potrebna, a ako je dan nakon operacije sjedio, a dva dana nakon operacije hodao, onda možemo smatrati da je to minimalno invazivna operacija. Ima dva reza od oko deset centimetara (na leđima i uz 12. rebro). Neki zagovaraju da se takva operacija napravi samo sa stražnje strane, no tada operacija traje dulje, komplikacije su češće i ozbiljnije - ističe dr. Kovač.
Liječenje iskrivljenosti u ranoj dječjoj dobi može zaustaviti rast
Najveći dio deformacija kralježnica (skolioze i kifoze) je genetski uvjetovano. To su idiopatske skolioze na koje otpada do 70% svih deformacija. Svake je godine oko stotinu idiopatskih skolioza koje zahtijevaju operaciju. Operacije u dobi puberteta ne predstavljaju problem. Deformacije se danas u potpunosti mogu ispraviti, komplikacije su rijetke, kvaliteta života dobra. Napretkom medicine poboljšavaju se i mogućnosti liječenja.
Problem, međutim, predstavljaju deformacije u ranoj dječjoj dobi. Klasične fuzijske operacije, nažalost, zaustavljaju rast djeteta. Uporno se traže nova rješenja “tzv. nefuzijskih operacija”. Jedna od tih metoda je, primjerice, operacija uz pomoć tzv. magnetskih šipki. Skupa je, ali prednost metode je u tome što nisu potrebne opetovane operacije rastezanja kralježnice kako dijete raste, već se šipke rastežu ulaskom u magnetno polje. Manjkavosti su ipak problemi neželjenih spontanih sraštavanja kralježaka, pucanje šipki, izostanak kontrole stvaranja rebrene grbe. Za sada sve nefuzijske operacije koje se rade sa stražnje strane prate i neuspjesi - bilo da se ne može kontrolirati rotacija kralježnice, bilo da se razvijaju spontana sraštenja.
- Razvio sam originalnu metodu nefuzijske operacije s prednje strane, gdje vijci i kralješci koji rastu, klize duž šipke kao po tračnici. Izbjegavaju se iritacije pokosnice i spontana neželjena sraštenja, kontrolira se rotacija (stvaranje rebrene grbe) - objašnjava dr. Kovač, koji je prvu takvu operaciju izveo prije 5 godina.