Ponekad nasljedstvo, ma koliko bilo izdašno, može biti i veliko prokletstvo za one koji ga prihvate. Baš to se događa s KB-om Dubrava otkako je bivša JNA, teška srca i ruke, prepustila bolnicu hrvatskoj državi. Poput kuće Usher, u njoj već tridesetak godina 'umire' sve što ju je trebalo pretvoriti u respektabilnu ustanovu, ma koliko se pojedinci trudili da to konačno i postane. Partikularni interesi uspjeli su potisnuti medicinu i otvorili su put u 'raspad sustava'.
Devedesetih su se vodile bitke oko toga čija će struja prevladati u bolnici između onih koji su 'stigli' iz JNA u to tada velebno bolničko zdanje, a potom prisegnuli na lojalnost hrvatskoj državi, i onih koji su 'naslijedili' KB Dubravu uvjereni da tamo samo za njih ima mjesta. Većina liječnika i sestara iz drugih bolnica nije željela u 'novu bolnicu' ma koliko uvjeti rada u njoj bili bolji nego na bilo kojem zagrebačkom 'bregu'. Ipak, koju godinu kasnije uspjelo se 'nagovoriti' neke ugledne mlađe liječnike da pokušaju 'dignuti struku' u KB-u Dubrava ne bi li se 'oslobodili' diktature velikih šefova u svojim matičnim bolnicama.
Pomoglo je to u podizanju kvalitete rada te bolnice, a to su prepoznali i pacijenti. No, s ravnateljima ta bolnica nije imala previše sreće (čast iznimkama) jer radilo se sve više za vlastitu korist, a manje za boljitak bolnice. Stvoreni su lobiji po principu za i protiv. U bolnicu su 'useljeni' razni sadržaji koji s medicinom nemaju veze, a poslovi od održavanja do nabave bili su u rukama 'podobnih', što se na kraju moralo slomiti raznim aferama koje su punile javni prostor i nisu nimalo doprinosile ugledu te bolnice. U konačnici, iz KB-a Dubrava odlazili su ugledni liječnici, a uprave nisu ništa učinile da ih u tome spriječe. Samo zadnjih mjeseci otišlo je i 50 medicinskih sestara, što samo pridonosi rušenju njezina medicinskog ugleda.
Sve je kulminiralo u trenutku kad je KB Dubrava pretvorena u covid-bolnicu, što je dodatno uzburkalo duhove i aktiviralo lobističke apetite u kojima prevladava destrukcija, odnosno princip što gore - to bolje. No, sve je to poznato, ma koliko svi šutjeli o tome. Teško je bilo vjerovati da će se u toj bolnici, samo zbog covida, naglo probuditi zajedništvo na koje ovih dana poziva ministar zdravstva. Naime, i prije korone trebalo je u toj ustanovi, koja je 'na respiratoru' već dugo kad je riječ o upravljanju, napraviti dubinske izvide i po kratkom postupku eliminirati lobističke apetite. No, kako to obično biva u zdravstvu, nitko se ne želi zamjeriti kolegama, a osobito ako su iz istog političkog spektra.
Pismo mlade liječnice koja je upozorila na situaciju u Primarnom respiracijskom centru u KB-u Dubrava i bez 'slikovitih' opisa potvrđuje da je u bolnici ne dvovlašće, već 'viševlašće' koje ne može donijeti ništa dobroga. U trenutku kad se bolnica ubrzano puni covid-pacijentima kaos je najmanje poželjna opcija. Kao 'hitna pomoć' treba slijediti brza kadrovska reorganizacija na vrhu piramide, ali to neće biti dovoljno u 'mirnodopskim' vremenima.
Naime, nakon što prođe ova korona-ugroza, trebat će sveukupno kadrovsko 'rušenje' u KB-u Dubrava, tako da se 'rogovi u vreći' trajno razdvoje sviđalo se to nekom ili ne. Drugim riječima, 'razvod braka' jedino je rješenje zato što je 'zajednički život postao nemoguć jer postoje nepremostive razlike u karakteru i rastu lobistička podmetanja' zbog kojih su neki u 'obitelji gladni', a drugi, interesno dobro organizirani, žive od bolnice, ali ne i za bolnicu.