Brojne knjige o dijetama i mršavljenju, kako u Velikoj Britaniji tako i drugdje u svijetu, koristile su takva istraživanja kao podlogu da istaknu dobrobiti povremene restrikcije unosa kalorija, kao u poznatoj 5:2 dijeti, koja predlaže 5 dana normalne prehrane i 2 dana posta.
Neka istraživanja pokazuju da takav radikalan pristup, iako u početku može biti mukotrpan, u konačnici postaje lakši za pridržavanje i provođenje u usporedbi s uobičajenim svakodnevnim smanjenjem unosa kalorija koje je tipično za standardne dijetne režime. Istraživanja provedena na životinjama pokazala su da takozvani blic postovi donose i neke dobrobiti za zdravlje, između ostalog i poboljšanje kognitivnih sposobnosti.
Ipak, još puno pitanja ostaje otvoreno kod takvog pristupa mršavljenju. Na primjer, nije jasno da li ti izrazito niski kalorični segmenti u prehrani donose zdravstvene dobrobiti za čovjeka ili samo pomaže ljudima da općenito jedu manje ili da kratkoročno smršave, jednako kao i kod dijeta sa svakodnevno smanjenim unosom kalorija. Posljedice na metabolizam i dugoročne posljedice na prehranu i zdravlje još nisu proučavane na ljudima već samo na životinjama.
Problem je i to što se ne zna točno koliko malo kalorija zapravo osoba treba unositi u dane restrikcije ili koliko dana restrikcije tjedno bi bilo optimalno.
Životinjama postovi koriste, a ljudima?
Preliminarna ispitavanja kod ljudi pokazala su da bi takav model isprekidanih restrikcija unosa kalorija mogao voditi samo do kratkoročnog mršavljenja. Značajno manje konzumiranje hrane na određene dane i normalna prehrana u sve ostale dane u tjednu jednako je ili učinkovito ili učinkovitije od reduciranja kalorijskog unosa na 1.200 ili 1.50 kalorija dnevno, no znanstvenici upozoravaju da su potrebna dodatna istraživanja da bi se takvi rezultati potvrdili.
Mark Mattson, voditelj neuroznantvenog laboratorija u National Institute on Aging in Baltimore, i njegove kolege već godinama proučavaju učinke takvog isprekidanog posta kod životinja. U njihovim istraživanjima na starim miševima i štakorima te na onima sa stanjima nalik Alzheimerovoj bolesti, pokazalo se da su oni među njima kojima su znanstvenici izmjenjivali dane s normalnom prehranom i dane s postom bili pošteđeni slabljenja kognitivnih sposobnosti, a kod nekih su čak uočeni i znakovi povlačenja prethodno nastalog stanja oslabljenih kognitivnih sposobnosti, što nije bio slučaj kod životinja koje su imale svakodnevno smanjen unos kalorija.
Uočili su i da su životinje s izmjeničnim postovima kako su starjele imale manje masnog tkiva od onih iz druge skupine. Inače i za ljude i za životinje je tipično da s godinama gube mišićnu masu i dobivaju više masnih naslaga.
Što kažu oni koji su isprobali
Smatra se da post u periodima od 16 do 24 sata u tijelu izaziva stanje blagog stresa. Mozak tada otpušta višak neurotropnih proteina koji pomažu stimulaciju i rast neurona i drugih stanica te istovremeno povećavaju njihovu reaktivnost.
Jedanko kao što tjelovježba jača mišiće, tako i postovi jačaju mozak.
Kemikalije koje se luče u tijelu kod tih kratkih postova i tjelovježbe, uz pozitivne učinke na tjelesnu težinu, povoljno djeluju i na raspoloženje. No , većina istraživanja provedenih na ljudima nije se usredotočila na pravi isprekidani post, jer znanstvenici nisu bili sigurni da li bi se ljudi mogli pridržavati takvog režima, već su se zaustavili na unosu od samo 500 ili 600 kalorija dnevno, dva ili tri dana u tjednu, naizmjence s normalnim obrocima preostale dane u tjednu. No, ima nekoliko osoba koje su se same odlučile na sebi isprobati takvu metodu mršavljenja.
Jedan od njih je 41-godišnji Paul Hussain, odvjetnik koji je stalno bi o na putu između Londona i Ženeve, bio je debeo, imao je dijabetes, a 2012.-te i bolove u trbuhu uzrokovane polipima i čirevima. Tada je odlučio isprobati režim s restrikcijom kalorija dva dana tjedno, no zaključio je da mu to ne pomaže, djelomično i zato što mu je bilo jako teško pridržavati se posta ta dva dana tjedno.
Stoga je promijenio shemu i počeo naizmjence jedan dan postiti, a drugi jesti normalno. Nakon perioda prilagodbe od oko četiri tjedna tijekom kojih je bio, kako sam kaže, gladan nervozan i ljut, počeo se navikavati na tu novu prehrambenu rutinu. Na dane posta unosi oko 600 kalorija, najčešće je to varivo od leće ili cs-cus s piletinom, a u ostale dane jede što god želi.
Rezultat?
Čirevi u želucu su se povukli. No, taj njegov novi način prehrane na neki je način utjecao i na njegov društveni život. Ako bi na dan posta izlazio s prijateljima, unaprijed bi proučio jelovnik i odabrao neko vrlo niskokalorično jelo. Ipak, prijatelji su mu često znali reći da se osjećaju loše zato što on ne jede s njima.
Rezultati istraživanja obećavaju
Michelle Harvie, znanstvenica i nutricionistica iz centra Nightingale and Genesis Prevention na Sveučilišnoj bolnici South Manchester, nedavno je provela istraživanje u kojem je uspoređivala utjecaj izmjeničnog posta sa svakodnevno smanjenim unosom kalorija kod debelih žena koje su imale rak dojke.
Pokazalo se da su ispitanice koje su bile u skupini s isprekidanom restrikcijom izgubile dvostruko više kilograma od ispitanica koje su imale svakodnevno smanjen unos kalorija. Uz to, u prvoj skupini je veći broj ispitanica smršavio, njih 60 posto u usporedbi s 40 posto onih koje su smršavjele u drugoj skupini. Rezultati tog istraživanja bili su objavljeni u travnju u stručnoj publikaciji British Journal of Nutrition.