Buntovna princeza još jednom je odlučila prekršiti kraljevsku tradiciju - javljaju svjetski mediji očiju uprtih u London gdje se broje dani do porođaja vojvotkinje od Sussexa. Četiri su razloga zbog kojih su svi požurili osuditi Meghan Markle. Prvo, ne želi roditi u krilu Lindo bolnice St. Mary’s poput svojih prethodnica. Drugo, ne želi pozirati pred fotografima s novorođenčetom par sati nakon poroda. Treće, umjesto kraljevskih ginekologa Alana Farthinga i Guyja Thorpea-Beestona uz sebe želi imati liječnicu po svom odabiru i četvrto, mnogima posebno šokantno - želi da uz nju na porodu bude doula.
Riječ je o educiranoj osobi koja pruža emocionalnu, fizičku i informativnu podršku majci prije, tijekom, ali i nakon porođaja, a Meghan je navodno za tu ulogu odabrala Lauren Mishcon.
Riječ je o iskusnoj douli koja je na internetskom chatu članica britanske udruge doula sugerirala da će u proljeće biti zauzeta, “ali ne može reći zašto”. Kada su je novinari upitali hoće li biti potpora Meghan, odbila je komentirati. Zanimljivo je da je ona na neki način povezana s kraljevskom obitelji jer je supruga Olivera Mishcona, unuka odvjetnika koji je vodio razvod princeze Diane i princa Charlesa. Lauren, kako piše US Weekly, redovito posjećuje kraljevski par te ne radi samo s vojvotkinjom, nego i s njenim suprugom, a Meghan je, pak, posebno važno da tijekom porođaja ostane mirna i pozitivna.
- Baš mi je drago što krši ta kraljevska pravila i protokole. Nije uopće bitno je li princeza ili vojvotkinja ili što već, Meghan je prije svega žena i sama ima pravo odlučivati o svom tijelu - uvjerljivo će Nikolina Uložnik, trudnica koja je u posljednjem tromjesečju, poput Meghan.
Baš kao Meghan
Nikolina, 32-godišnja rođena Požežanka i koja s obitelji, suprugom Hrvojem i sinom Jurjem, živi u Gajnicama i nosi djevojčicu, baš kao i Meghan ima svoju doulu.
- Doula je osoba koja može i zna pomoći u smanjenju porođajnih bolova bez lijekova. Ona donosi važne informacije koje su odlična priprema za poticanje prirodnog poroda. Meni kao trudnici na porodu je potrebna hrabra i samopouzdana ruka podrške, lišena svakog obličja straha, a to je puno lakše očekivati i dobiti od profesionalne doule, koja može napraviti odmak od agonije kroz koju prolazi trudnica, dok je isto to suludo očekivati i gotovo nemoguće dobiti od partnera, barem iz mog iskustva, jer je i on sam u strahu zbog boli i neizvjesnosti koju osjeća njegova supruga, što je apsolutno razumljivo - objašnjava Nikolina, koja je o angažiranju doule razmišljala i tijekom prve trudnoće.
Nevoljko je, kaže, dvojila između partnera i doule, jer naš bolnički sustav ne omogućava istovremenu prisutnost doule i partnera. S obzirom na to da su zajedno htjeli proći kroz to čarobno i nepoznato iskustvo, Nikolina se tada odlučila za supruga. No, iako joj je bio divna podrška, u drugoj trudnoći nije, priznaje, dvojila ni sekunde o angažiranju doule. Ponajprije jer je iskusila porod i zna sve što on nosi. Iako “ženu koja služi”, što je izravan prijevod grčke riječi doula, najčešće angažiraju prvorotkinje, ima slučajeva, poput Nikolininog, kada trudnice u drugoj trudnoći žele pomoć doule.
- Zbog potresnog iskustva na prvom porodu, na kojem sam na koncu završila na carskom, odlučila sam se za pomoć doule pri drugom porodu. Apsolutno je drugačija situacija kada te dodirne netko tko ti želi pomoći, ali je pri tome i sam u strahu, i ti to zaista osjetiš, nego kada te dodirne netko tko ti želi biti podrška, a ujedno je samopouzdan i hrabar kroz cijeli taj proces. U mom slučaju moj partner to nije mogao, jer ga je bilo strah, i moju mamu je bilo strah, a ona mi je bliska osoba koja je prošla tri poroda. I tu je ta najvažnija razlika - doulu nije strah poroda - objasnila nam je Nikolina, inače ekonomistica, kojoj je nakon prvog poroda, kako kaže, “osobno trebala točka na i”, pa je odlučila proći tečaj za doulu. Nikada se nije našla u ulozi doule, ali zato joj je to iskustvo pomoglo da upozna i klikne sa svojom doulom, Anitom Budak.
- Moj odnos s Anitom je iskren, podržavajuć i jednostavan. Razgovaramo o fiziologiji samog poroda, o strahu, o psihi žene... Ma joj, to vam je neiscrpna tema, a razgovor bi mogao trajati danima. Susret se sastoji od mnogo pitanja i odgovora, od životnih tema i događaja, od svega onog od čega se sastoji život jedne žene. Ne moramo se slagati u mišljenjima, htijenjima i željama, i to je apsolutno u redu. No, u konačnici sam ja ta koja donosi odluke o svom tijelu, porodu... Ona mi može pomoći u dvojbama dajući mi potrebne informacije no, i dalje je svaka odluka isključivo moja i samo moja - ističe Nikolina.
Doula Anita Budak i Nikolina Uloznik
Transformacija u majku
Njena doula Anita ujedno je i predsjednica Hrvatske udruge doula, koja je osnovana 2013. godine nakon prve DONA International obuke u Hrvatskoj. Udruga je do sada zaslužna za educiranje stotinjak doula, a trenutno ima 25 članica.
Anita Budak je jedna od doula mentorica u Udruzi i uz to se profesionalno bavi porođajnom podrškom. Po struci je, kaže, dizajner tekstila, i do majčinstva je radila u struci.
- Nakon što sam rodila svoje tri kćeri u kratkom vremenu željela sam ostati u tom svijetu trudnoće i poroda. Na internetu sam slučajno naletjela na oglas Hrvatske udruge doula ‘Želiš li postati doula?’ i otišla na obuku, to je bilo 2014. godine. Tu mi se otvorio cijeli jedan novi svijet. Za mene je taj koncept nepristrane podrške ženi bez obzira na situaciju ili okolnosti u kojima se nalazi imao smisla i podržavanje žena u transformaciji u majku mi se činio kao ključan za dobrobit te obitelji, a onda i zajednice - rekla je 37-godišnja Anita, rodom iz Gospića, koja je dosad podržala oko 70 žena kroz trudnoću i porod. Ona je profesionalna doula, jedna od pet ili šest u Hrvatskoj, kaže, jer veći je broj onih koje podržavaju majke povremeno uz već postojeći posao.
- Hrvatska udruga doula jednom godišnje organizira DONA International obuku. To je svjetska organizacija koja se bavi obučavanjem i certificiranjem doula, a ja sam nakon obuke prošla i proces certifikacije te sam od tada profesionalna doula - objašnjava Anita ističući da za doulama u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina postoji sve veća potražnja, ovisno o području. U Zagrebu je potražnja veća nego u manjim sredinama, Istra i Rijeka su također doula friendly područja, kaže, a polako se pokreću i Slavonija te Dalmacija. Cijene angažmana doule su u rasponu od 2000 kn do 4000 kn, a najbolje ju je angažirati što ranije u trudnoći.
- Ljudi obično misle da smo primalje pa moramo objasniti razliku. Često nas povezuju s kućnim porodima i tzv. prirodnim porodima, no doule nisu u službi prirodnog poroda, nego žene i njenih želja, okolnosti i mogućnosti. Doule su u službi trudnica, rodilja i majki. Informiraju ih o svim aspektima poroda i postpartuma, od fiziologije poroda, preko praksi u rodilištima do njihovih ljudskih prava. Doule podržavaju žene u porođajnoj godini emotivno, pomažu im da se suoče sa strahovima vezanima za porod i majčinstvo i stvaraju pozitivnu atmosferu oko poroda, osnažujući majke. Mi smo i fizička podrška kroz porod, ali i postpartum, odnosno olakšavamo nošenje s kontrakcijama u porodu različitim nemedicinskim i nefarmakološkim tehnikama te brinemo o komforu majke u porodu - rekla nam je Anita te objasnila kako doule mogu biti i žene koje nisu majke ili nisu imale iskustvo poroda, a postoje i muškarci doule, ima ih tu i tamo u svijetu, no Hrvatska još uvijek nema svog doulana, ističe.
Važno je napomenuti i da doula nije tu da zamijeni nikoga, već doula podržava i partnera u porodu, baš kao što Meghanina doula savjetuje i Harryja. Dapače, mnogi partneri su jako sretni zbog toga što čitava podrška nije samo na njima, nego je uz njih netko tko razumije što se događa, kaže Anita, koja, kao i gotovo sve doule, ima korektan odnos s liječnicima i primaljama.
- Dovoljno dugo djelujemo da su nas upoznali i uvidjeli da smo tu svi s istim ciljem. Doule se uvijek trude održavati pozitivnu komunikaciju i nikada ne ulaze u medicinski dio poroda. Kada je jasno tko je za što zadužen nema nikakvih problema u suradnji - objašnjava.
Kada rodilja uđe u termin njena doula ulazi u dežurstvo. To znači da doula mora biti spremna u svakom trenutku otići rodilji kada krenu kontrakcije. Obično im se rodilje jave odmah kada osjete da se nešto događa pa ih pozovu da dođu k njima i pomognu im s trudovima.
- Obično zovu usred noći, ali to je takav posao. Božić, Nova godina… Uvijek sam spremna - dodaje Anita.
Doula Anita Budak i Nikolina Uloznik
Dok ne kucne zlatni sat
Svaka rodilja je drugačija i doule se prilagođavaju njenim potrebama i okolnostima, pa onda nekima treba više fizičke podrške, a nekima je dovoljno da je pokraj njih osoba koja nije u panici i strahu.
- Imala sam klijentice koje su odmah rekle da ne žele nikakav dodir, čim su počeli trudovi, nego samo da budem uz njih. Najvažniji je dio zapravo da s vama bude netko tko se ne boji toga što se događa. To je ta razlika koju doula čini. Mi otklanjamo strah, pa porod kraće traje i manje boli - objašnjava profesionalna doula.
Kada rodilja, pak, odluči ići u rodilište doule ih prate i tamo, u rađaoni su s njima dok ne završi zlatni sat, prvi sat nakon poroda.
- Dio kada se ulazi u rađaonu, sve dok ne prođe prijem, trudnica prolazi sama, ali onda nas opet pozovu i cijelo vrijeme smo uz trudnicu. Mi gledamo na porod kao na nešto jako pozitivno i apsolutno razumijemo koliko bolova treba izdržati i imamo suosjećanja. Velika stvar je i konstantna prisutnost doule na porodu, koliko god on trajao i gdje god se odvijao. Što se mene tiče, možemo otići gdje god trudnica želi. Jednom sam u zadnji čas, kada su trudovi već počeli, saznala da na porod idemo u Austriju - prisjetila se Anita.
Biti doula je jako neizvjestan život, čini se, jer nikada ne znaju u kojem će ih trenutku rodilja pozvati. Zato Anita, primjerice, ne uzima više od dva poroda mjesečno, što znači da je uvijek više trudnica koje podržava, ali u različitom tjednu trudnoće. Koliko mogu, paze da se klijenticama ne poklapaju termini poroda, no to ponekad nije moguće predvidjeti. Zato doule iz Hrvatske udruge doula imaju kolegice koje su ih spremne zamijeniti u slučaju nepredviđenih situacija. Takve situacije se zbilja ne događaju često, no i doule se mogu razboljeti, pa je bitno da rodilja ima podršku čak i u tom slučaju.
- Trudnice same biraju doule. Mi na stranicama udruge imamo popis svih doula, pa neke odluče već na temelju slike, neke pročitaju biografiju, a neke, što mi i preporučujemo, imaju intervjue s više nas kako bi bile sigurne u svoj odabir. Osoba koja ti sjedne i s kojom se možeš osjećati opušteno, najbolji je odabir. Nakon toga, doula će vas obično posjetiti dva puta prije poroda. U ta dva posjeta pripremate se za porod emotivno i informativno. Dobra priprema s doulom je kada trudnica nema nekog većeg straha u iščekivanju poroda i osjeća se osnaženom - objasnila nam je Anita, šarmantna dama s košarom u ruci iz koje viri model kosti zdjelice, šareni šal te lutka sa sašivenom pupčanom vrpcom i posteljicom.
- Zamislite tek kako je na aerodromima kada putujem s ovim elementima negdje - smije se.
Lutka se zove Tomica i kroz kosti zdjelice prošao je bezbroj puta kako bi budućim mamama vizualizirao proces poroda, a šareni šal se zove rebozo. Ako se omota oko trbuha i pomiče, rebozo pomaže pozicionirati bebu u trbuhu kako bi bila u pravom položaju za što lakši porod. Ako se, pak, omota oko stražnjice i donjeg dijela kralješnice te lagano trese, služi za olakšavanje bolova i opuštanje mišića koji se ukoče zbog težine trbuha. Kada se omota oko ramena i njiše tada je ključan element tehnike opuštanja trudnice. Sve nam je to Anita pokazala na Nikolini.
- S Nikolinom pričam detaljno o njenom prvom porodu, što znači da me zanimaju svi aspekti te priče, i medicinski i emotivni. Onda razgovaramo o njenoj viziji poroda koji je čeka. Malo se bavimo disanjem i vizualizacijama, malo razgovaramo s njenom bebom. Radimo vježbice za bolje pozicioniranje bebe, razgovaramo o planu nakon poroda, o praktičnim stvarima za majke s bebom i još jednim malim djetetom. Vidjele smo se nekoliko puta dosad tijekom njene trudnoće. Komuniciramo po potrebi. Kada se osjeća da joj treba podrška ili savjet, Nikolina se javi porukom ili nazove, a ja sam tu za nju kad god me ona treba u trudnoći, porodu i postpartumu - objašnjava Anita.
Odnos trudnice i doule je uvijek topao i nježan, ali i dalje profesionalan, stoga one načelno nisu prijateljice, iako se, naravno, ponekad dogode i prijateljstva, no to nije pravilo.
- Nakon poroda ja ih kod kuće još jednom posjetim za pomoć oko dojenja, oko pravilnog držanja djeteta i tih praktičnih stvari. Kasnije, od nekih za rođendane dobijem slike, a s nekima itekako ostajem u kontaktu, jer ostvarimo neku povezanost. Najljepše mi je zapravo kada mi se trudnice vrate. Tako se često zna desiti da dobijem fotografiju testa za trudnoću i poruku: ‘Opet ćeš mi biti doula’ - otkriva Anita dok Nikolini pokazuje ležeći položaj za odmor među trudovima u ranoj fazi - na boku, savijenih nogu u koljenu, s jastučićem između.
Vjera u tijelo
- Od doule očekujem da zna izabrati riječi kojima će umanjiti moje iracionalne strahove koji se svakako mogu pojaviti, ali koji se mogu i otkloniti. Nekada će to biti samo dodir i pogled, a ponekad njezina prisutnost te dostupnost znanja i informacija. Zato me nije strah i veselim se drugom porodu, a i suprugu je drago što ću imati doulu, odnosno nekoga tko će mi znati pomoći - veselo će Nikolina dodavši da joj je Anita pomogla da određene stvari počne gledati s potpuno drugog stajališta, s hrabrošću i vjerom u vlastito tijelo koje je savršeno sposobno roditi i na svijet donijeti malo biće. No, za mnoge oko nje doula je nepoznata riječ, priznaje.
- Kada u razgovoru s prijateljima i rodbinom kažem da ću imati doulu, prvo pitaju što je i tko je doula. To mi je posve razumljivo s obzirom na to da sam naziv zvuči dosta egzotično. No onda odemo malo dublje u priču, u povijest rađanja pa kroz razgovor dođemo do toga da je svako selo imalo jednu mudru ženu ili babicu koju se zvalo na porode i bez koje je sam čin bio nezamisliv. Tada egzotika jenjava, a doula postaje jedna sasvim obična, ali iznimno mudra žena - ističe.
'Uz dva muška ginekologa, zaista mi je puno značilo imati uz sebe ženu'
- Kada mi vade krv ja padam u nesvijest, neopisivo se bojim zubara, ja sam takav tip osobe, stoga zamislite koliko me bilo strah poroda - započinje Marina Knezović Mihovilić, 32-godišnja Zagrepčanka koja je prije 4 mjeseca rodila uz pomoć doule. To je bio poklon od šogora i šogorice.
- Najvažniji kriterij pri odabiru doule su mi bili educiranost i toplina, a Anita i ja smo na prvu kliknule. Budući da iza sebe ima niz porođaja, bolje je upućena od bilo koga od mojih bližnjih, jednostavna je i topla i znala me je smiriti u ključnim situacijama - ističe Marina kojoj je Anita objasnila prirodnost tog procesa i približila različite metode opuštanja, poput glazbe, aromaterapije i masaže.
- Bilo me strah da ću biti u panici i da ću prerano doći u bolnicu ili da neću znati uopće prepoznati trudove. Anita mi je objasnila da su prvi znak bolovi nalik na menstrualne grčeve. Takvu bol osjetila sam oko 10 sati ujutro, znala sam da počinje i bila sam bez trunke panike pa sam otišla čistiti kupaonicu. Anita me ranije u sve uputila i bila sam svjesna da imam još vremena. Brat je kraj mene paničario, jer nije htio da rodim baš u njegovom ‘mandatu’, kako su moji nazivali vrijeme u kojem su me naizmjence svakodnevno pazili. Kad su razmaci između trudova došli su na 4 minute, nazvala sam Anitu koja je došla oko 17 sati - prisjetila se Marina, koja ima puno braće i sestara, pa su se predvečer svi skupili doma, uz nju i supruga, te zajedno gledali Harryja Pottera.
- Svi smo bili toliko ležerni da je čak i Anita bila u čudu. Tako je bilo sve do 22 sata. Onda su se trudovi produžili, a Anita i ja smo se odvojile u sobu kako bi mi smanjila bol masažama, aromaterapijom te akupresurom na rukama i leđima. Izgurale smo do ponoći, tako da sam u bolnicu stigla otvorena već 7 cm pa nisam ni morala u predrađaonicu. Imala milijun pitanja, a uz dva muška ginekologa zaista mi je mnogo značila žena koja razumije i točno zna kroz što prolazim i koliki su bolovi. Iako smo imale plan da porod bude prirodan, na kraju sam jedva čekala da mi daju epiduralnu - ispričala nam je Marina, koja je sutradan u 10 sati na svijet donijela malenu Lunu, dugu 52 cm i tešku 3480 g.
- Anita je cijelo to vrijeme bila budna, uz mene i olakšavala mi bolove. Dodavala mi je vodu, pokazivala kako da se namjestim na krevetu da me manje boli… Luna i ja smo jako sretne što je bila uz nas tijekom trudnoće, kada ima najviše pitanja i straha, tijekom poroda, kada je bila velika podrška i znala točno što nam treba, te u postporođajno doba zbog edukacije o dojenju. Danas je osoba koju neizmjerno cijenimo i volimo te kojoj redovito dostavljamo slike male bebe - smije se Marina, koja sa suprugom Ruđerom radi u turističkoj agenciji.
- Moram napomenuti i da je moj suprug bio jako sretan što smo je imali kraj nas, jer je znao da smo u sigurnim rukama. Pri dolascima kod nas doma, uspostavila je odličan odnos i s njim te mu objasnila svoju funkciju u mom porodu, što je također važno, jer nije samo mama ta koja proživljava novo poglavlje u životu - ističe Marina dodavši da ako bude ponovno trudna, obavezno računa na podršku doule.
Marina Knezović Mihovilić
'U zlatnom satu smo razgovarale, pomogla mi je namjestiti bebu na prsa, namjestila jastuk...'
- Kada sam drugi put zatrudnjela, na umu mi je bila misao kako ne želim biti sama u rađaoni. Znala sam da moj suprug, iako je prisustvovao rođenju našeg prvog djeteta, ne želi ponoviti to iskustvo. Tako sam kroz razgovor sa sestričnom saznala za doule i odlučila se javiti jednoj, da vidim što mogu očekivati od te žene - otkrila nam je Lidija Robl, 36-godišnjakinja iz Zagreba, koja je tijekom sastanka s doulom osjetila da je pronašla kariku koja joj je nedostajala, osjetila je mir, kaže, i shvatila je da je to žena koja će biti njena potpora.
Tijekom trudnoće Lidija je sa svojom doulom razgovarala o tipičnim trudničkim tegobama, kao što su bolna leđa i lažni trudovi, o pripremama za porod, ali i o onome što slijedi nakon poroda.
- Kad je porod počeo, čule smo se telefonski i izvijestila sam je o tijeku trudova. Odlučila sam pustiti trudove da se pojačaju i kad sam osjetila da mi treba potpora, pozvala sam je. Vrlo brzo je došla i počele smo zajedno odrađivati trudove. Čim sam je ugledala, opustila sam se i sve je bilo lakše. Disale smo skupa, stisak na kukove mi je olakšavao bol trudova, eterično ulje me smirivalo mirisom, masaža opuštala... U rađaoni smo bile oko sat vremena kad se moj sin rodio i te trenutke je zabilježila fotoaparatom. U zlatnom satu smo razgovarale, pomogla mi je namjestiti bebu na prsa, dodala vode, popravila jastuk. A ono najvažnije, njezin glas i podrška davale su mi snagu do kraja. U početku smo imale profesionalni odnos, jer se nismo dugo poznavale, ali ubrzo sam upoznala osobu s kojom mogu razgovarati i uz koju se mogu opustiti. Vrlo brzo razvio se odnos povjerenja i kroz poslovni odnos razvilo se prijateljstvo - ispričala nam je Lidija, koju fascinira sposobnost ženskog tijela da devet mjeseci nosi dijete, zatim ga porodi i kasnije doji.
- Razgovor sa ženama koje su prošle to iskustvo, slušanje priča o porodu i dojenju, sve me to ponukalo da i ja počnem istraživati te teme i ako me netko pita, podijelim pokoji savjet. Druženje s doulama na ‘Upoznaj svoju lokalnu doulu’ probudilo je moju želju i spoznaju da i sama postanem jedna od tih divnih žena. Tako sam 2017. godine i sama postala doula. Zapravo, službeno nemam puno trudnica ‘iza sebe’, jer sam nedugo nakon obuke opet zatrudnjela - priznaje Lidija koja je znanje, osim obuke koju je prošla u Hrvatskoj udruzi doula, stekla i kroz osobno iskustvo iz tri trudnoće, poroda i dojenja, te proučavanjem knjiga, literature, članaka, kao i kroz razgovor i iskustva trudnica, majki, roditelja i pohađanja seminara.
Lidija Robl