- Ja sam Saša i ja učiti hrvatski - predstavio se nadimkom Ukrajinac Aleksandr Bondarenko na satu hrvatskog jezika. Samo nekoliko dana nakon što se sa suprugom Irom smjestio na Jarunu, počeo je učiti jezik. Jer, nema vremena za gubljenje. Iako su napustili svoj dom uz živa sjećanja na razoreni grad Harkiv, žele se što prije asimilirati, raditi i živjeti.
U učionici na zagrebačkim Vrbanima jučer je Saša s još trima ženama učio osnove našeg jezika. Inače ih je u klupama više, deset.
On je jedini muškarac, očekivano, jer oni zbog rata ne smiju napuštati zemlju. No, slabovidnost je bila presudna pa je sa suprugom potražio dom u Zagrebu.
- Jedna nam polaznica dolazi iz Markuševca - kaže volonterka i profesorica Ula Antolos.
Iako su tek na devetom satu hrvatskog jezika, pokazuju zavidno znanje. Profesorica niti jednom nije upotrijebila njihov materinski jezik.
- Predstavio se Saša. Možete li i vi ostali? - pita.
"Ja sam Ira, zadovoljna sam i zahvalna." Nadovezuje se Olja koja govori da je iz Ivaniva i ona je tu "učiti hrvatski". Valerija kratko kaže: "Hvala Hrvatima!"
Bez problema navode svoje profesije: psihoterapeut, rad u ljudskim resursima, konzultant i financijer. Većinu riječi znaju, no gramatika zna biti problem.
- Kako zovemo osobe koje rade u kazalištu - pita profesorica?
- Glumac i glumačica - svi će uglas.
Slušajući sat jasno je da se radi na frazama i riječima koje se koriste u svakodnevnom životu. Uglavnom je riječ o snalaženju u prometu, pitanjima koja se koriste u kupnji i svakodnevnim životnim situacijama.
- Razumjeti. Puno sličnih riječi - kaže nam Ira, a njezin se suprug spretno izvlači na profesoričino pitanje koji su mu najdraži glumac i glumica.
Pa tako navodi Lea DiCaprija, a za glumicu kaže, uz smijeh, "moj žena".
- Učenje se temelji na konverzaciji kroz koju polako prolazimo i gramatiku. Cilj je osposobiti polaznike, prvo od osnovnih pojmova. Zapravo nam vrlo dobro ide na hrvatskom, ako je baš nužnost, onda to napravim na ruskom. Ipak, nastojim polako i razgovijetno govoriti hrvatski, a u tom smislu jezici su slični pa je lakše - kaže profesorica Ula Antolos.
U Smart školi stranih jezika na Vrbanima radi volonterski, a osim toga, organizira grupe koje su online.
- Srećom, priključilo se još profesora i škola. Dio je online, koji je važan, pogotovo za one koji nisu u većim gradovima - govori nam.
Daniela Dapas, vlasnica i direktorica Smart škole stranih jezika, govori da tijekom rada uvijek prate potrebe polaznika i uskaču koliko mogu, ali da joj je rat osvježio neke zaboravljene dane.
- Jako me potreslo i osjetila sam potrebu učiniti nešto, a s obzirom na to da imam školu, to je bio logičan put, da tim ljudima pomognemo da se što prije uključe na tržište rada i u socijalni život - kaže Dapas i dodaje da je poziv uputila preko grupe SOS Ukrajina.
- Interesa ima. Već nas je kontaktiralo više od 50 ljudi. Bilo je upita i za djecu, ali oni će učiti jezik u redovnom školovanju. Tako imamo samo nekoliko predškolske djece - navodi.
No, ono što je najvažnije u ovom trenutku je da se jezik savlada što prije, a to znači ubrzani tečaj, tako da ova grupa ima čak osam sati tjedno, odnosno četiri dana u tjednu dolaze na tečaj.
Da bi se uklopili u društvo, potreban im je A1 stupanj, koji će ovim tempom završiti do kraja svibnja.