Četiri-pet čeličnih karabinera privezanih o penjački pojas što ljuljaju se o desnom boku zagrebačkom alpinistu Goranu Sajku najveća je buka koju je čuti na, izuzev grupe alpinista, posve praznu Jelačićevu placu. Devet je sati, nedjeljno jutro, ni psa nema da prošeće od Jurišićeve put zapada. Nikoga.
S tih karabinera što lupaju, dok pratim alpiniste na propisanoj udaljenosti od dva metra, dignem pogled, očima švenkam od pročelja zatvorenih dućana prema sjeveru, Dolcu, Harmici. Uzalud tražim kakvu siluetu, dokaz da nismo sami.
Njih pet-šest, alpinista i visokogoraca, uputilo se na teren, micati ono što je potres protresao, a nije prizemljio, ono što na krovovima sedmi dan stoji, nahereno, djelom iščupano iz temelja, prijeti stropoštati se. Neki od tih dimnjaka i po tonu ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....