Poljoprivrednik bez blaga, domaćica bez doma, učenik bez sobe i računala, obitelj bez nade. Tako je onog utorka u 12.19, minutu nakon potresa, izgledala obitelj Bjelajac iz Majskih Poljana kod Gline. Od tada do danas promijenila se samo jedna stvar - vratila se nada. Ona počiva na humanitarnoj akciji "Jedna kuća više" kojoj je cilj Bjelajcima sagraditi sve što su izgubili, kuću, štalu, dvorišnu zgradu i sjenik. Trebat će za to skupiti milijun kuna.
Vratimo na onaj utorak u 12.18 sati. Tada je to još bila jedna sretna i vrijedna obitelj. Djed je Stevo i supruga mu Mira. Imaju sina Borislava i snahu Draganu te unučad, školarce Zorana i Tamaru. Borislav radi u drvnoj industriji, Zoran se školuje za ekononomista, a Tamara za dizajnericu namještaja. Preostalo troje članova brine o kravama i svinjama. Od toga i žive na lijepom seoskom domaćinstvu.
Životinjice puzale
Kada je zatreslo, svi su bili u kući. Na Draganu je pao prozor, rame je boli i danas, Zoran je sestr u gurnuo pod stol. Čekali su da stane. Ništa drugo nisu mogli dok su se oko njih kidali zidovi i padale grede. Izašli su iz ruševine prašnjave kose i očiju punih suza. Djed Stevo požurio je prema štali čiji je krov pao na sedam krava.
- Jednu su ubile grede. Do drugih nisam mogao sve dok nije došao bager. On je malo podigao tu ruševinu, pa sam ja ušao da ih odvežem, ako i uginu, da to ne bude s lancima oko vrata. Krenuo sam van, a one zamnom, puzajući, isto kao i ja - govori nam Stevo. Na taj je način, kaže, izvukao i svinje, šest praščića od 60-ak kg. Pokušali su ih zbrinuti, javili su se i Ministarstvu poljoprivrede, kaže Stevo, ali su im rekli da tamo ne primaju visoko steone. Onda ih je morao prodati. Tri je dao za po 400 eura, jer se nisu muzle niti su bile steone. Ostale je, vrijedne po 9000 kuna, prodao za gotovo upola manje. Nije, kaže, imao izbora. Svinje je primio Stevin prijatelj u susjednom selu. Ostalo im je nekoliko kokoši.
U dva kontejnera
Žive u dva kontejnera i improviziranom dnevnom boravku sabijenom od dasaka i naslonjenom na jedan od njih. Tu je stol za objedovanje i peć koja od potresa grije slabije. Stevan, Mira i snaha Dragana zato sjede u jaknama i čekaju da prođu hladnoće. Tamara u prvom kontejneru prati nastavu online. Nemaju pitke vode, tuširaju se kod susjede.
- U ovo bi vrijeme svi nešto radili. Štala je bila 20 metara, sjenik pun sijena. Izbio sam sve letve, odstranio sve grede i složio na hrpu, sijeno smo ručno nosili i palili, pet, šest dana i noći je gorjelo. Bili su jedni i ponudili se da bi nam napravili nešto od par metara, ali kad su vidjeli koliko je sve bilo zatrpano, više se nisu javili - priča Stevo. Djed Stevo se nada da će ponovno imati krave. Zahvalan je dobrim ljudima koji su pokrenuli akciju kojom će obnoviti imanje. Malo zna o detaljima, sve prepustio drugima, jer ne želi ništa ni tražiti ni uvjetovati, a bit će zahvalan na svakoj pomoći.