Često smo u novinama čitali o pripadniku svjetske celebrity A-liste, "tati" Formule 1 Bernieju Ecclestoneu, koji redovito s obitelji i prijateljima ljetuje na našoj obali, a u Trogiru je kao doma; čak ga navodno ljudi sretnu na tržnici i peškariji, kao da je običan građanin, jedan od nas. Stoga ne čudi što ga ljudi, domaći i furešti, često vide i – gdje ga nema...
Naime, popularnog Bernieja ljudi zamijene za drugoga, njegova slučajnog dvojnika, Ivana Dražića s Drvenika Malog, piše Slobodna Dalmacija.
Već petnaestak godina Ive – u Trogiru znan kao Lipi Ive – živi s tom sličnošću, koju je osvijestio prije petnaestak godina, tijekom nehajne šetnje Trogirom, u kojemu je proveo djetinje vrijeme i mladost, a nakon iseljenja iz zemlje i svaki godišnji odmor.
Klapa Trogir
No, prije negoli prepričamo tu "inicijalnu epizodu", navedimo neke osnovne tehničke podatke o protagonistu ove priče. Ivan Dražić rođen je prije sedamdeset godina, rekosmo, na Drveniku Malom, da bi kao sedmogodišnjak bio sa škoja prebačen kod djeda u Trogir, gdje je počeo sa školovanjem.
U Trogiru je završio i zanat, pjevao kao tenor u klapi Trogir, i to zajedno s nezaboravnim Vinkom Cocem, tenorom nad tenorima.
I s njim je Ivan Dražić često nastupao, a jaku glazbeno-momačku ekipu toga vremena činili su i omiljeni (nažalost, također pokojni) trogirski glazbenik Ivan Poduka (kroatizirano od talijanskog Podrecca), zvani Laco, Pupi, Mijo i, rekosmo, Vinko Coce, kojega su zvali još i Buco.
To su bili bezbrižni dani mladosti natopljeni morem, vinom i pjesmom, koja bi se u večernjim satima najviše razlijegala s pjacete pored kultnog trogirskog lokala "Galion". Element koji će se teško ponoviti, kad je Trogir bio možda glazbeno najjači, u svjetskim okvirima. I nije mu trebao niti Ecclestone da bude centar svita! Tada Lipome Ivi rečeni gospodin vjerojatno nikad ne bi pao ni na pamet...
S Lipim Ivom, alias Berniejem, razgovarali smo u rodnoj kući njegove supruge u Kaštel Novom. Oboje su često u šetnji Trogirom, gdje inače živi Ivina zgodna sestra, pa ljudi nekad pomisle da Bernie opet ima novu suprugu!
Uglavnom, stvar je Lipome Ivi pomalo zbunjujuća, ali navikao se; već petnaestak godina živi sa sličnošću koju nije potencirao, niti se ikad lažno predstavio.
A ljude koji se žele s njim fotografirati (a puno ih je, pogotovo ljeti) ne odbije, ali ih ljubazno informira da on nije Bernie Ecclestone, nego Ivan Dražić, štoviše znatno mlađi od svjetskog "zločestog dečka". Pa ako netko baš želi, okej...
Pločar u duši
A zašto Lipi Ive? zbog ljepote, predmnijevamo.
– Vidite, tu počinje klica mojih životnih nesporazuma. Vi ste odmah pomislili da je to zbog neke ljepote; hvala vam, ali u krivu ste. Nadimak sam zaradio u djetinjstvu, a odnosi se na – ticu.
Lipi Ive vam je vrsta tića, malog smetala, crvendaća iz roda divljaka; nije rebac, divljak je. E i ja sam u djetinjstvu bija malešan, antitalent za nogomet, na balunu sam samo smetao. I tako zaradija nadimak Lipi Ive – navodi Dražić, kozmopolit koji je vidio svijeta, ali je u duši uvijek ostao Pločar. Zato tijekom razgovora sve više i "zanosi" na dijalekt...
Uostalom, na nj je iznimno i s pravom ponosan! Već godinama piše pjesme na starom trogirskom i drveniškom, i to tako lijepo rimovane i zabavne da su neodoljive i onima koji ih pola ne razumiju. Osmijeh je neizbježan...
K tomu, Lipi Ive ima izražen dar za slikarstvo, hej!
U mladosti je slikao "obrnutom tehnikom" ulja na staklu, vrlo vremenski zahtjevnom.
Njegova su djela malobrojna, ali osebujna, žanr bismo mogli nazvati naivnim nadrealizmom. U slike, kao i u Dražićeve pjesme, vazda su utkani fragmenti rodnog Drvenika Velog i voljenog Trogira: škrape, barke, cvijeće, kuće... I jedna Kaštelanka.
– Opet dolazimo do trika; Kaštelanka mi je supruga, ali i sorta leptira, tako nazvanog lokalno jer njegove boje krila podsjećaju na kaštelansku narodnu nošnju: tamnoplavo s bijelim točkama i zlatnim prstenom bio bi najsažetiji opis. Uvik mi je bija lip taj leptir, falija mi je dok san boravija vanka – nostalgično će Ive Dražić.
Posao u Amsterdamu
Njega je put odveo u Amsterdam u mladoj dobi, i to tragom zemljaka, pokojnog glazbenika Lace, koji je tamo otišao na poziv jednog "restorandžije"; čovjek je radio u kuhinji i svirao.
Za njim je došao i Lipi Ive, bili su kolege i u kužini, i na maloj sceni za goste restorana. To je bilo 1975., godinu dana nakon što su s klapom Trogir pokupili sve nagrade na Omiškom festivalu klapa...
– Tada je u Trogiru slovilo da je Coce najbolji tenor svih vremena, ja – Lipi Ive – najbolji drugi tenor, a Laco (Ivan Poduka, nap.a.) najbolji gitarist koji je također bija i svestrani vokal.
Sićan se da se muzikolog Edvard Tudor oduševija načinom rustikalnog, pučkog pivanja kad je čuja kako iz moga grla zvuči "Oj slaviću koj' propiva". Coce je, pak, veličanstveno bija otpiva pučki napjev "Majko, igle i bičvica (u ruci joj lipo stoje)". Ajme, šta smo pivali...
A tek po ulicama Trogira, isprid "Galiona", ljudi moji! Pivali smo Neila Younga, Johna Denvera, skidali vrhunski Simona i Garfunkela, pivali i kancone, Celentana, vilanele u venecijanskom troglasju. I dalmatinske pisme, normalno – zaneseno se prisjeća Ive, koji je, dakle, uskoro trogirske raspjevane kalete zamijenio radom u restoranu u Amsterdamu.
Tako je počela duga Ivina pečalba, nakon ugostiteljsko-glazbenog sektora, na poticaj prijatelja Mije, počinje slikati, pa otvara butigu za uokvirivanje i prodaju slika u Amsterdamu i vodi je trinaest godina, da bi paralelno s tim počeo i trgovati umjetninama.
I stalno je slikao i pisao, pomalo i pjevao, a svaki je godišnji odmor, rekosmo, bez iznimke provodio u svom gradiću, najlipšem na svitu.
Tu je tijekom jedne ljetne svirke u Trogiru upoznao i suprugu Kaštelanku, oženio se, dobio sinove; jedan je arhitekt, drugi glazbeni producent, žive u Zagrebu i Londonu. Ima i kćer iz prvog braka s Nizozemkom, glumicu nastanjenu u Amsterdamu...
A onda, tijekom jedne davne trogirske šetnje dok je bio na godišnjem, došao je do spoznaje da ima slavnog dvojnika. Bilo je to 2006. godine.
Zamijenili ga i u Londonu
– Šeta san po Trogiru i javija se zlataru Bisakiju; malo smo ćakulali isprid njegove butige, u blizini jednog kafića. Sutradan san opet trevija Bisakija, a on mi govori da su ga gosti iz kafića, kad san otiša, pitali da jel to govorija s Eklestonon. To je bija prvi znak da sličin na njega; zabavilo me. Kasnije je krenilo...
Kad god bi šeta Trogiron, ma nije bilo dana da me neko ne ferma i pita jesan li ja vlasnik Formule jedan. Neke cure su mi uletile dok san šeta rivon u Trogiru i pitale mogu li se slikat, a ja san reka: alo, oli ne vidite da san mlaji dvajes godin i lipši od Bernieja, a iman i lipše očale?! – smije se Lipi Ive, koji je odmalena, srećom, navikao na čudnovate nadimke i prispodobe.
Ni u Londonu nije "prošao lišo".
– Sidija san u trgovačkom centru, kad su mi neki građevinski radnici u prolazu vikali: Hej, mister Bernieee"! Lipo san in mahnija rukom, a šta ću se derat – mudro rezonira pjesnik i likovnjak Ive.
No, nije to bila jedina sličnost koju su mu prišili. Znali su ga, veli, zamijeniti i za Andyja Warhola, umjetnika Davida Hockneyja, čak i Billa Gatesa!
Živio je, moramo reći, osim Amsterdama i u Londonu i Den Haagu, i to zahvaljujući diplomatskoj karijeri svoje supruge. Svijet mu je bio dom, no, rekosmo, samo se u Trogiru i uokolo njega uistinu osjećao doma. Zato je i pisao tolike lijepe, duhovite, ali istodobno sjetne stihove, koji su mu donosili veselje iz mladih dana, mirise i arome zavičaja. Zajebanciju, s oproštenjem; e, takav bi humor i Bernie teško razumio...
'Zaboravija vozit'
– Sad su već svi domaći svatili da im u gradu nije Bernie, nego ja, mada me znaju zafrkavat da – kad se obojica nađemo istovremeno u Trogiru – ne znaju koji je koji.
To je bar lako, ja šetan uvik sam ili sa ženom, a oko Bernieja je bar pet-šest čuvara! Po Trogiru i Kaštelima znaju mi vikat: "Bernie, daj sto kuna!", a jedan mi govori: "Rođače, svi gledaju u te" – primjećuje naš sugovornik zabavljeno.
Ljudi se počesto šokiraju i kad ga vide da ulazi u 37-icu. Da, autobus.
– Šta ću, cili san život živija u centrima gradova, najviše u Amsterdamu, pa mi auto nije triba. I tako san s godinama zaboravija vozit; logično da mi je onda autobus najzgodnije rješenje za doć iz Kaštel Novoga u Trogir i obrnuto.
A u Trogir najviše volin doć prošetat kasno navečer, kad svi sladoledari odu, a riva se lipo isprazni. Onda sednen na šentadu s prijateljem, ili oden u "Galiona". Ili kod sestre Snježane na kavu u "Albatrosa", sa čiovske strane Trogira. Sve su to lipe pošte i užance...
Drago mi je iz Zagreba di sad živin doć u Trogir i na Drvenik u proljeće kad triba pokosit travu, obrezat masline. U svibnju san iša u Mali Drvenik slikavat kaštelanke. Je, leptire, lipotice...
Velika mi je želja učinit izložbu i ukoričit zbirku poezije; to ću sigurno napravit kad-tad. Ko zna, možda na promociju pozovem i Bernieja Ecclestonea; ako bude moga podnit da se nađe u mojoj sjeni – vragolasto je najavio Lipi Ive, naš čovjek na kojega sliči tamo neki celebrity.