- Mi smo dijelili sportove, i ja sam radio atletiku i klizanje pa imam dosta sjećanja na Milku. Bili smo u dobrim odnosima, a pamtit ću je po nekoliko stvari. Jedna, sve nas je učila, makar je bila u mirovini dolazila je na HRT i učila nas je vjerodostojnosti i profesionalnosti, provjeravanju činjenica. U današnje je vrijeme o tome teško govoriti, jer informacija je brza i tu su novi mediji, no ona je inzistirala na tome da se sve provjerava i da se iz nekoliko izvora sazna je li informacija točna, kako što krivo ne bi izašlo u javnost – rekao nam je Stjepan Balog, televizijski novinar i komentator koji je u ranim danima svoje karijere posao odrađivao u blizini velike Milke Babović.
Balog govori kako Babović nije podnosila senzacionalizam i bombastične naslove, a kada je on kao mladi novinar došao u sportsku redakciju HRT-a, prisjeća se, napisao je jedan tekst u kojemu je stajalo kako je skijaš na utrci bio "odličan osamnaesti".
- Rekla mi je: mladi kolega, ako ste napisali da je ovaj bio odličan osamnaesti, kakav ćete epitet upotrijebiti kada neki skijaš bude drugi, ili četvrti. Nemojte se razbacivati epitetima! - prisjeća se Balog pa nastavlja kako su mladi novinari tada na HRT-u od Milke Babović "učili važne sitnice".
- Stalno je govorila da za prijenose moramo pripremati tri puta više nego što ćemo izgovoriti. Mi bi se tome smijali, ali onda je došlo do situacije da su prijenosi uživo bili prekidani zbog nečega, a ti moraš ostati s gledateljima i nešto govoriti. Tada bismo shvatili da je sve što Milka govori točno – prisjeća se Balog svojih ranih HRT-ovskih dana, kada je tada umirovljena Babović u sportskoj redakciji i dalje snimala priloge, a i surađivala na više emisija.
- Mi smo se znali viđati i privatno, pa bi sjeli na kavu, ona je govorila, a ja bih slušao i skupljao zrnca. U stanu je imala na tisuće knjiga, bila je jako načitana i bio sam fasciniran njezinim obrazovanjem. Kao sedamdesetogodišnjakinja je naučila baratati računalom... - rekao nam je Stjepan Balog o iznimnoj ženi i novinarki, kojoj današnji novinarski svijet nije bio posve njezin.
No, unatoč tome što je Milka Babović stara škola koja dolazi iz potpuno drugačijih vremena, dobro je plivala i u "modernim formatima", pa je se sjećamo i iz "Plesa sa zvijezdama" gdje je kao članica žirija, uz Davora Bilmana, Dinka Bogdanića i Elija Bašana, pratila svaki pogrešan korak natjecatelja.
- Strašno me to pogodilo, jer nju sam smatrao za svoju drugu majku. Dobro smo se upoznali na "Plesu sa zvijezdama", ona je bila hodajuća enciklopedija po pitanju sporta, umjetnosti, ali i života - prisjeća se svoje suradnje s Babović u žiriju poznate emisije Dinko Bogdanić, baletni plesač i koreograf.
- To je osoba koja bi uvijek imala toplu riječ za vas. Mislim da će nam svima nedostajati, ne samo kao članica žirija, nego i osoba koja nas je kroz mladost vodila kroz sva ta divna sportska događanja i uspjehe sportaša – govori Bogdanić koji se s Milkom Babović, kaže, čuo prije nego je otišla u bolnicu uslijed zdravstvenih tegoba. U bolnici se zarazila i koronavirusom.
- Rekli smo da ćemo nazdraviti jednoj veselijoj godini kad se vidimo. Ali nismo dočekali. Tužan je ovo događaj i jako će mi nedostajati – govori Bogdanić, dodajući kako će angažman Babović u žiriju "Plesa sa zvijezdama" najviše pamtiti po preofesionalnosti Milke Babović.
Na sva je snimanja, kaže, dolazila maksimalno pripremljena, a osim toga bila je iznimno duhovita i vesela osoba te im je svako njihovo druženje, kaže Bogdanić, predstavljao pravi događaj.
Od legendarne TV novinarke i atletičarke posebnom objavom na Facebook stranici svoje emisije oprostio se i jedan HRT-ovac kojem Babović nije bila mentorica, ali nakon gostovanja u njegovoj emisiji 'Nedjeljom u 2' između Aleksandra Stankovića i Milke Babović rodilo se, kaže, prijateljstvo.
- Dopisujemo se mailom. Ona najčešće pošalje neku Generalićevu naivu za uljepšavanje dana, a ja joj pišem o djetetu, kako raste i kako joj je svijet svakim danom sve veći. Milku Babović upoznao sam 2006., nećkala se hoće li mi doći u emisiju. Poslije smo postali prijatelji, povjerila mi se kako ju je emisija izvukla iz depresije, nekoliko puta pili smo kavu u Mercator centru i tu sam o Milki doznao svašta. Kao mlada cura, gotovo dijete, bila je bolničarka u Rumi, u rukama držala limenu zdjelu u koju su padali gnjili partizanski prsti, koje su doktori borcima sjekli kada bi se vraćali s fronta. Doznao sam i da se zaljubila u nekog Bugarina, pobjegla s njim u Bugarsku, postala mu ženom i vratila se u Jugoslaviju kada je shvatila da su snovi negdje drugdje; ispostavilo se u atletici i sportskom novinarstvu - otkrio je Aco Stanković nepoznate detalje iz života Milke Babović u postu na Facebooku.
- Nakon toga o Milki se više-manje sve zna, a ne zna se možda još samo da je nakon umirovljenja odbila ponudu moćne telekomunikacijske kompanije da za pedesetak tisuća kuna snima reklame, uz obrazloženje: „Znate, ja jesam u mirovini, ali na neki način još uvijek sam obavezna svojoj matičnoj kući HRT-u, koji ne dopušta djelatnicima da snimaju reklame pa ću vas morati odbiti, jer kakav bih ja to primjer bila mlađim kolegama“. Naravno da Milku HRT više ničime ne obvezuje, ali to je takav soj ljudi, nema ih puno, pravilno su raspoređeni, kao martiri na nemirnom moru, što pokazuju gdje su luke i utočišta. A što se tiče same emisije, dosita se napričasmo Milka i ja, ali mi je posebno legla brutalna iskrenost u odgovoru na pitanje kakva je starost. „Dragi gospodine Stankoviću, starost je grozna i po dupetu bi trebalo nalupati svakoga tko maloj djeci tvrdi drugačije.“
I, eto, dok je starost grozna, Milku smo i dalje gledali u Plesu sa zvijezdama, kako svake godine u mirovini dobiva novinarske nagrade, prenosi iskustva na mlade novinare. U Plesu mi nisu bile drage marame s cvjetnim uzorkom, smijao sam joj se kad je kamera zatekne nespremnu dok pokazuje ocjenu plesačima, i volio sam je. U stvari lažem. Volim je. Ne znam trebam li sada nešto dodatno objašnjavati. Jednostavno je volim. - napisao je HRT-ov voditelj.