Branko Nikolić bio je Rom rođen 1900. godine. Drugi svjetski rat dočekao je živeći u Granešini, dijelu Dubrave u kojem se nalazilo "cigansko naselje" kako se navodilo u ondašnjim dokumentima, iako točne lokacije tog naselja nema. Njegovo ime nalazi se danas na malenoj mjedenoj pločici na tlu ispred osnovne škole Granešina.
Svatko može stati na njegovo ime, a mnogi će se spotaknuti na znak sjećanja na čovjeka kojeg su ustaše deportirale u Jasenovac, odakle se nije vratio. Spoticanje prisiljava ljude da ne zaborave imena onih koji su odvedeni u ime zločinačke ideje.
Prema dostupnim dokumentima, Zavod za kolonizaciju Nezavisne Države Hrvatske izvijestio je Ured za kolonizaciju kako nema podataka da je Zavod preuzeo vlasništvo kuća u Granešini koje su bile oštećene uslijed pljačke drvenih dasaka u noći s 12./13. kolovoza 1942. Sudbeni stol u Zagrebu je potom zatražio od drugih institucija da ustanovi tko su vlasnici kuća u "ciganskom naselju".
Nikolić je odveden u Jasenovac i nikada se nije vratio. Krajem prošle godine njegovo je ime ispisano na stolpersteinu, kamenu spoticanja postavljenom u znak sjećanja na njega. Tri sata kasnije, netko iz izvadio kamen iz asfalta pred osnovnom školom Granešina.
O Nikoliću vrijedi pisati jer je prošlo točno 77 godina otkako je Crvena armija oslobodila Auschwitz i 7500 logoraša, te je 27. siječanj određen kao dan sjećanja na Holokaust.
Ideja Guntera Demniga
Jedan od načina obilježavanja Holokausta je i postavljanje stolpersteina, kamena spoticanja. Riječ je o malenoj pločici koja se ugrađuje u nogostup na prilazu zgrada u kojima su živjeli Židovi, Romi i drugi koji su tijekom Holokausta završavali u nacističkim logorima, kao i u logorima koje su poput ustaša, osnivali lokalni kvislinški sustavi.
Prvi stolperstein postavljen je u Berlinu prema ideji umjetnika Guntera Demniga, koji ih jedini u svijetu izrađuje, a nakon Berlina se takav način obilježavanja proširio Europom.
U Hrvatskoj ih je nekoliko - prvi su postavljeni u Rijeci, a unazad dvije godine postavljaju se i u Zagrebu. Prvi stolperstein u Zagrebu dobila je Lea Deutsch, koja je 1943. strpana u zatvor na Savskoj cesti, a umrla je u svibnju iste godine tijekom transporta u logor. Imala je 16 godina.
Okolnosti o odvođenju Branka Nikolića u Jasenovac dalje govore, između ostaloga, da je ustaška vlast u svibnju te 1942. donijela odredbu o deportaciji Roma u Jasenovac nakon koje su uslijedili valovi progona i deportiranja. Pri transportu u Jasenovac, Romi nisu bili popisivani. Mnogi su do Jasenovca stizali nakon iscrpljujućeg marša, pješice. U logoru su bili podijeljeni u dvije skupine. Nemoćni, bolesni, žene i djeca bili su u skupini 3B, a snažniji i izdržljiviji su bili u skupini 3C. Sva imovina im je pri ulasku u logoru oduzimana, bili su pljačkani.
Između ostalog, početkom drugog svjetskog rata ustaške su vlasti u Zagrebu odredile iseljavanje Roma te su oni u velikom broju protjerani s ondašnjeg područja Zagreba i naselili su, između ostalih, i područje Svete Klare. Spomenuta pljačka dasaka govori o tek jednom od ondašnjih događaja, a to je da su kuće u "ciganskim naseljima" bile pljačkane. Grabila se imovina bogatih Roma, a Branko Nikolić kupio je svoju kuću u Granešini. Imovina deportiranih Roma završavala je na dražbama i moguće je da je Sudbeni stol zbog toga tražio podatke o vlasnicima.
Stradali bez razloga
Pločica Branku Nikoliću, postavljena u Granešini 29. studenog 2021., ukradena je kao i kamen spoticanja za nadrabina Miroslava Šaloma Freibergera postavljena ispred kućnog ulaza u Amruševoj 8 u Zagrebu.
Netko je kamen spoticanja za odvedenog Roma u roku tri sata od trenutka postavljanja uspio izvaditi. Pločica za nadrabina Freibergera postavljena je na samom kraju 2020. godine, a nakon svega sedam dana je devastirana, izvađena i odbačena negdje na Zrinjevcu.
Freiberger je kao nadrabin pomagao Židovima, osiguravao njihov odlazak iz Hrvatske u Palestin i posjećivao one koji su završili u logorima. Te, 1943. godine, već je velik broj zagrebačkih Židova bio nestao, mahom su završili u Jasenovcu. Od predratnih gotovo 12 tisuća preživjelo je oko tri tisuće njih.
Stepinac je Freibergera upozoravao da se skloni, čak mu je nudio pomoć, ali nadrabin je htio ostati uz svoju kehilu (pastvu).
Odveden je u noći 3. svibnja 1943., a ubijen u Auschwitzu kada je jednom prilikom protestirao protiv postupanja prema Židovima u logoru.
Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust u Zagrebu posljednjih nekoliko godina postavlja stolpersteine u Zagrebu, nastojeći svake godine postaviti po 20 kamena spoticanja.
Nakon što su 2020. postavljani stolpersteini u znak sjećanja na odvedene Židove, prošle godine u znak sjećanja na Rome, ove godine će se kameni spoticanja postavljati u znak sjećanja na Hrvate koje su odvele ustaške vlasti, pretežito antifašiste. Čak i da ih netko krene vaditi, oni će biti vraćeni. Zagreb makar to duguje ljudima koji su stradali bez razloga.