Jazz, kažu, nije glazba za masovnu publiku. Sluša ga odabrani krug ljudi, profinjena manjina.
U glazbenom smislu, uče oni koji znaju, jazz ima tri najznačajnija obilježja. Prvo, sinkopirani ritam. Radi se o ritamskoj figuri koja na neki način stvara dojam napetosti i uzbuđenja u glazbi. Druga, slobodna izvođenja. Improvizacija je sastavni dio jazza, no određenih zadanih tema ipak se treba držati. I treće, stalan ritmički puls. To daje kvalitetu i osobnost onomu tko jazz izvodi.
Čovjek koji je imao privilegij uživo slušati Milesa Davisa s Aki Takase i Stanleyjem Jordanom, koji je u istom danu posjetio i koncert Miltona Nascimenta i Miriam Makebe u Münchenu, koji je uživao i live nastupu Jona Luciena i Dizzyja Gillespieja, jazzom je zarazio i Kvarnerski zaljev.
U jazzu s njegovim potpisom danas uživaju 'molo longo, Trsat i Kantrida', sve pore 'milog grada svetog Vida'.
All that jazz
Matjaž Kek danas bi mogao ući u riječku nogometnu besmrtnost, skinuti s trona Dinamo i Zdravka Mamića i Rijeci donijeti toliko očekivan naslov prvaka. Trenutno piše najslavnije dane riječkog nogometa, a ova usporedba s jazzom gotovo kirurški precizno opisuje kako ove sezone igra momčad ovog slovenskog stručnjaka, pasioniranog ljubitelja Milesa Davisa.
Igra Rijeke uistinu je 'all that jazz'. Uzbudljiva, napeta, satkana od igrača pred koje su postavljeni zadaci kojih se moraju držati, ali im nije ukinuta kreacija i improvizacija, koji visokim ritmom i presingom lome protivnike. I nije ni čudo što Matjaž Kek trenutno ima status obožavanog u gradu na Rječini, ali i poštovanje u cijeloj zemlji.
Kek nije euforičan, ne zanosi se dok se posao ne odradi. Svima i dalje stoji u sjećanju trenutak iz kolovoza 2013. kada je njegova Rijeka izbacila Stuttgart u kvalifikacijama za Europsku ligu. Rijeka zabija u 94., erupcija oduševljenja, svi trče Armadi na Neckar stadionu, samo njega nije bilo. On je krenuo u svlačionicu, presvukao se, sjeo na klupu, podignuo noge na stol i otpio gutljaj piva. Bio je sam, uživao je.
Ovaj 56-godišnji Mariborčanin na čelu je Rijeke gotovo četiri i pol godine, no jedan operacija kuka mogla je sve promijeniti. Bila je 2012. godine, Rijeka se jedva spasila od ispadanja u Drugu ligu, u Prvoj je ostala tek zahvaljujući stečaju Varteksa. U klub je ušao Talijan Gabrijele Volpi i njegov novac zarađen na nafti, klub je privatiziran i povjeren Volpijevu suradniku Damiru Miškoviću. Trener je Elvis Scoria, koji u veljači 2013. godine ipak dobiva otkaz.
Krivi čovjek
Mišković odabire njegova nasljednika. To je Bojan Prašnikar, bivši slovenski izbornik. U Sloveniju šalje svog sportskog direktora Srećka Juričića, a ovaj umjesto s Prašnikarom u Rijeku dolazi s Matjažom Kekom, također bivšim izbornikom Slovenije s kojom je izborio nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Južnoameričkoj Republici.
- Doveo nam je krivog čovjeka. Čekali smo Prašnikara, a Juričić je Miškoviću podvalio Keka. Kamo sreće da nam svaki dan tako podvaljuju - smije se Orlando Rivetti, vodeći kroničar sportskih događanja u Rijeci.
Jer Jurčić je razgovarao i s Prašnikarom, predstavio mu je cijeli projekt, ali i ambiciju novog vlasnika. Prašnikar ga je saslušao i zahvalio se na ponudi.
- Znate, ja sam tada baš operirao kuk. Upravo onaj koji sam operirao i prije mjesec dana. I nisam bio fizički spreman da se prihvatim tog projekta. Sugerirao sam Keka, svog dugogodišnjeg suradnika i igrača, a ostalo je povijest - kaže mi Prašnikar.
Jedan od onih koji se začudio 'Jurčićevoj podvali' bio je Zoran Prodanović Prlja, frontman Leta 3. I on je očekivao Prašnikara i vjerovao kao strastveni navijač Rijeka da je to pravi odabir.
- Onda su predstavili tog nekog Keka koji je radio u Saudijskoj Arabiji. Bio sam u šoku. I još sam šokiran i hvala Bogu što je još uvijek tu i što nam pruža novo životno iskustvo - objašnjava Prlja.
Tu priču pripovijeda nam i Rivetti, koji se novinarstvom bavi gotovo pola stoljeća, a s Rijekom je prošao sve i svašta. Siguran je u jedno. Dva su trenera do sada bila ispred Keka.
Skoblar i Ćiro
Joško Skoblar, koji je Rijeku vodio sredinom 80-ih. Zauvijek će ostati upamćen kao trener koji je na Kantridi pobijedio Real Madrida 3-1.
- Da je pobijedio Zvezdu, bio bi prvak Jugoslavije. Bio je remi - podsjeća Rivetti.
Miroslav Ćiro Blažević bio je drugi. On je vodio klub u četvrtfinalu Kupa kupova protiv Juventusa. Odigrali su 0-0, Rijeka je kasnije ispala.
Tek nakon njih ide Kek. Ovaj slovenski trener s Rijekom je osvojio Kup, osvojio je i Superkup, dvije godine zaredom igrao Ligu UEFA-e, na Kantridi pobjeđivao i Feyenoord, Standard iz Liegea, a Sevilla, kasniji osvajač ovog kupa, zabila je u 90. i spasila se poraza.
Nakon nedjelje, nada se, Kek će biti na vrhu. Daleko od svih.
- Ako osvoji naslov, ulazi u besmrtnost. Besmrtnost - kaže Rivetti.
Kakav je zapravo immortal Kek? U Rijeci ga zovu čovjek s oklopom. Čovjek koji ne voli priče o privatnom životu jer 'tada njegov život ne bi bio privatan'. Oni koji ga poznaju opisuju ga kao vedrog, kao osobu koja je nasmijana, koja uživa u čaši dobrog crnog vina. U svojoj kući u Mariboru, gdje žive njegova supruga Gordana i sin Matjaž, ima vinoteku. Najviše ga opušta jazz, ima više od 12 tisuća gramofonskih ploča, ali voli poslušati i blues, rock i pop.
Tako je upravo na stadionu u Kranjčevićevoj, gdje je doživio jedini dosadašnji poraz u sezoni, bio na koncertu Dire Straitsa 1983. godine, kada je više od 8000 fanova ostalo izvan stadiona. Kek je bio unutra. Živi u Opatiji, ujutro trči, biciklira do vrha Učke, kažu njegovi poznanici. I svi naglašavaju isto. Kek je sinonim za rad, rad i rad. I opet rad. Sustavan rad. Pa ga se tako vrlo često može vidjeti kako pregledava svaki teren kampa na Rujevici. Sve mora biti savršeno. I svaki dan se mora napredovati. To su Kekove maksime.
- On izbaci Stuttgart pa ne osvoji ni boda u skupini. No druge godine,na Kantridi osvoji sedam bodova, pobijedi Standard, Feyenoord, Sevilla mu zabije u 90. i tako uzme Rijeci tri boda. Svake sezone bio je bliži Dinamu. Dakle svake godine vidi se pomak. Možemo pričati o novcu, ima ga, možemo pričati o sreći, i nje ima, ali bez rada sve drugo je uzaludno. To je Kek - ponavlja Rivetti.
Obiteljski klub
U Rijeci ljudi oko kluba upravo trenera smatraju glavnim pokretačem ideje da se stvori kamp na Rujevici. Bio je neizmjerno dosadan, silovao je tu ideju da Rijeka, ako želi napraviti nešto veliko, mora imati gdje trenirati. I mnogi smatraju kako je upravo ta činjenica dovela Rijeku u predvorje raja.
Da, no zato je trebalo imati kapital. A dvojac Volpi - Mišković ga je imao. I koliko god je Kekova zasluga za mogući naslov prvaka, barem je tolika zasluga i spomenutog dvojca. Jer procjene kažu da je u klub grada koji teče uloženo oko 50 milijuna eura - što u izgradnju kampa, što u projektnu dokumentaciju novog stadiona na Kantridi, što u isplatu kompletnog duga kluba nakon preuzimanja.
A s tim novcima ipak je lakše raditi. I zarađivati.
Prema nekim procjena u proteklih pet godina Rijekom je prošlo najmanje 70 igrača. Neki su ostali kratko, neki dulje, no kad se sve zbroji, ispada da svi oni koji su stigli u Rijeku otišli iz njege zbog bolje prodaje.
Tako je, primjerice, Leon Benko prodan za milijun, a došao je za 40 tisuća eura. Bekim Belaj stigao je za pola milijuna eura, a prodan je za 2 milijuna. Kramarić nije dobio šansu u Dinamu, u Rijeci je procvjetao i prodan je za 10 milijuna eura. Prema nekim procjena, Rijeka je dovela igrače za oko 6 milijuna, a prodala ih za oko 30 milijuna eura.
- Igrači danas od trenera ne traže da im bude otac ili najbolji prijatelj. Igrači traže od trenera da bude osoba koja će ih natjerati da budu bolji, da ih što više poboljša kako bi se mogli skuplje prodati. On je preporodio Benka, preporodio je Kramarića, preporodio je Andrijaševića, da ostale koji su se dobro prodali ne nabrajam. Tu je Kek uspio - smatra Rivetti.
A upravo ta sinergija između uprave, Keka i, naravno, igrača koji su ipak ti koji istrčavaju na teren doveli su Rijeku do razine vrhunskog kluba. - Čim je došao u klub, Mišković je rekao kako želi da Rijeka postane obiteljski klub. I oni uistinu tako funkcioniraju- kaže Rivetti.
Svi odaju priznanje Keku za odmjerenost u javnom nastupu. Iako postiže uspjehe, iako od Hajduka nije izgubio u četiri godine koliko vodi Rijeku, iako je pred osvajanjem naslova prvaka, Kek, za razliku od drugih aktera hrvatske nogometne pozornice, ne pokazuje bahatost.
- Biti bahat znači da ćeš uskoro biti kažnjen. Svaki put kada bi se nakon uspjeha malo napuhao, dobio sam po ušima - rekao je jednom.
Miran, staložen, elokventan. Njegovi bliski suradnici opisuju ga kao osobu s kojom se može pričati o svemu - od filozofije i glazbe do sporta. Bilo kojeg sporta. Na prvu izgleda kao čovjek koji je potpuno zatvoren i do kojeg je gotovo nemoguće doći. Za vrijeme igranja u Grazu, priča mi Prašnikar, Kek je navodno imao izobrazbu oko odnosa s medijima. Naučio je što kada treba reći, kako to reći, zašto nešto treba reći u određenom trenutku i zašto je bolje neke stvari jednostavno prešutjeti. Možda baš zbog toga na klupi ne pokazuje emocije. Dok, primjerice, Conte trči uz liniju, a Mourinho skače dojam je da se Kek ponaša kao kip od soli, kaže mi Rivetti.
Keku, kao i svakom treneru, u nekoliko navrata na klupi Rijeke nije bilo ugodno. Javnost je tražila njegovu glavu. Uzmimo za primjer samo dva slučaja. Moji sugovornici govore kako upravo ti slučajevi pokazuju Kekovu stabilnost i kontrolu nad svlačionicom. Rujan je 2016., osmo kolo. Rijeka igra 0-0 u Vinkovcima. Prije toga imao je i remi kod Intera u Zaprešiću, a prije toga ispao je u kvalifikacijama za Europsku ligu. Traži se Kekova odgovornost, a njegov nogomet jednostavno postaje 'to nije to'. Sljedeći vikend na Rujevicu dolazi Dinamo, igra se veliki derbi, Rijeka pobjeđuje 5-2, trener modrih Cico Kranjčar dobiva otkaz.
- To mi je najdraža pobjeda. Nezaboravan dokaz nadmoći. Tu smo pokazali da smo satkani od čelične konstrukcije i da Kek zna i pod pritiskom - kaže Prlja.
Sumnje u naslov
Početak je svibnja. Rijeka gostuje u Kranjčevićevoj, kod Lokomotive, i gubi u 92. minuti. Prvi poraz. Razlika nad Dinamom s osam pada na pet bodova. A u goste stiže Hajduk, koji ima pet pobjeda. Sumnja se u naslov. No Rijeka pobjeđuje Splićane.
- Rijeka prvenstvo nije osvojila protiv Hajduka, nego protiv Lokomotive. Igračima je u glavi činjenica da su neporaženi i to može biti uteg. Protiv Hajduka imam dojam da je Kek učinio ono što je Vincente del Bosque učinio u svlačionici Reala kada je došao. Razbio je ogledalo. Jer su igrači bili samodopadni. U takvim se situacijama vidi jesi li trener - kaže Rivetti.
A Kek je trener postao nakon igračke karijere u Mariboru. U tom klubu bio je kapetan, a osim u klubu svog rodnog grada, sedam godina je igrao i za austrijski GAK iz Graza. U svojoj igračkoj karijeri imao je devet operacija. Već kao igrač bio je vrlo studiozan.
- On je bio povezan s igračima, ali to je bio odnos na distanci. Kada unatoč tome igrač vjeruje da bi trener za njega sve učinio, onda je to odnos. Kek je baš takav - objašnjava mi Prašnikar. Sjeća se epizode kada je Maribor zapao u tešku financijsku krizu, a u klubu su osim domaćih dečki igrali i neki stranci. Domaći su bili kod roditelja, nekako su se snalazili, dok su stranci jedva spajali kraj s krajem. Kek kao kapetan kluba tada je došao s inicijativom da domaći pomognu strancima.
- Skupili su određeni novac i pomogli. Unatoč teškom financijskom stanju, momčad je dobila na zajedništvu, stvorila se dobra atmosfera. To su neki od razloga zbog kojih smo osvojili prvenstvo. Kek je tu odigrao ulogu kapetana. Baš onog pravog kapetana kakvog svaki trener samo može poželjeti - kaže mi Prašnikar.
Otkaz u Saudijskoj Arabiji
Uskoro Prašnikar odlazi, a Kek postaje trener u Mariboru. Osvaja prvenstvo, a zatim preuzima mlade selekcije slovenske nogometne reprezentacije. Već 2007. postaje izbornik prvoj momčadi. Sa Slovenijom odlazi na Svjetsko prvenstvo u Južnoafričku Republiku. U dodatnim kvalifikacijama izbacuje Rusiju, a u jednom intervjuu priznaje kako je potajno snimao treninge ruskog izbornika Gussa Hiddinka. Izbornik klupu napušta 2011. i odlazi u Saudijsku Arabiju, no nakon četiri mjeseca dobiva otkaz.
Prašnikar, glavni krivac za Kekov dolazak u Rijeku, kaže kako mu nije žao što je odbio Miškovićevu ponudu.
- Uistinu nije. Nisam bio fizički spreman za tu funkciju. Vodi me logika. Kako da prihvatim ambiciozan projekt ako se zbog zdravlja tome ne mogu posvetiti. Kad smo već kod logike, čini mi se da Keka upravo vodi razum, da je on osoba koju vodi glava. Osjećaji, emocije i srce su u drugom planu. Možda je i to razlog njegova uspjeha. A kada je i emotivan, Kek se tada uglavnom obraća Armadi. Njima uvijek zahvaljuje i na neki način odaje im počast za dobre rezultate. Ljubav je uzajamna.
Alen Fućak, jedan od onih koji je 1987. osnivao Armadu, kaže mi kako je Matjaž Kek definitivno osoba koja je dosad najjače obilježila Miškovićevu eru u HNK Rijeci. Ako osvoji naslov, Fućak napominje kako će zauvijek ostati upisan zlatnim slovima u povijest riječkog nogometa.
- Ipak, nije rezultat jedino po čemu ćemo pamtiti Keka. Na jedan specifičan način Kek utjelovljuje osobine koje su inače karakteristične za Riječanke i Riječane pa se tako njegova mirnoća, odmjerenost i predanost cilju savršeno uklapaju u sliku koju o sebi imaju stanovnici našega grada - kaže Fućak.Uvjeren je kako će na klupi Rijeke ostati još dugo.
- Njegovo vrijeme nije još prošlo, smatram da je ovo tek jedan od ciljeva koji je dostignut, a sad slijedi finale kupa pa kvalifikacije za Ligu prvaka i još mnogo utakmica koje će Keka definirati kao instituciju, što mu svi od srca želimo - uvjeren je Fućak.
'Kako je dobro...'
Prlja, koji je redoviti gost na Rujevici, a ranije i na Kantridi, za Keka pak govori kako se radi o treneru koji svim svojim bićem iskače iz obrasca nogometnog trenera sa svih prostora. S najdražim trenerom upoznao se na jednoj Bijeloj noći.
- Zvučat će glupo, ali doslovno sam skupljao hrabrost da mu se približim. Mislio sam da me neće prepoznati onako nekostimiranog. I kažem mu: ‘Oprostite, ja sam Zoran Prodanović Prlja iz Leta 3’. Pružim mu ruku, a on meni kaže: ‘Legendo!’ Iskočio sam iz kože. Mislim da mu je legao grad, da mu je legla atmosfera i navijači i da mu je tu ugodno. No, bez podrške uprave Kek ne bi ostvario uspjeh - svjestan je Prlja.
U nedjelju će na utakmicu, ako bude trebalo, i zasvirat će, možda obradu pjesme Rajka Dujmića 'Kako je dobro' čiji tekst potpisuje Armada. A da će svirati u nedjelju, ali i onu drugu, kada se Riječani nadaju da će se s peharom pojaviti na Korzu po povratku iz Zagreba, zna i Sandro Bastiančić, frontman grupe En Face. Bio je prošle srijede u Koprivnici, uživo je pratio pobjedu Rijeke, noć po povratku nešto se oduljila pa sad Bastijančić upravo prima injekcije zbog bolova u leđima.
- Idem na Rujevicu u nedjelju pa makar me nosili - smije se iako je bol neugodna.
Bastiančić je jedan od onih koji jednostavno odrasta uz klub. Na prvoj utakmici bio je 1970., slavio uz osvajanje Kupa maršala Tita, ali i trostruko osvajanje Kupa Hrvatske. Čeka još naslov.
- Strahovao sam od važnih utakmica, moram biti iskren. Jer proteklih godina nismo ih baš rješavali. Ove godine je drukčije. Čini se da smo ih doktorirali i da imamo veliku priliku u nedjelju - kaže Bastiančić.
Kada ga pitam o Keku, progovara kao žestoki navijač. Živcira ga s izmjenama Gavranovića u 55. minuti i uvođenjem Mateija u 89. No koliko god bio kritičan, priznaje, Kek je najveći trener koji je sjedio na klupi Rijeke. I njemu osobno najsimpatičniji.
Potez iz rukava
- Odmah mi se svidio. Sad je to glupo reći, ali to nema veze s igrom. On nije odmah mogao preuzeti momčad, već je jednu utakmicu vodio Juričić. On je zatim dao intervju u kojem je rekao kako dolazi u delikatnom trenutku, kako je vidio mnogo loših i nekoliko dobrih stvari, ali i kako o tome više nema priče. Zatim je rekao: ‘Ja sam ovdje’. To je značilo da ne daje alibi za mogući neuspjeh, nego da želi preuzeti odgovornost. To je bilo to - prisjeća se Bastiančić.
Matjaž Kek s Rijekom je osvojio Kup i Superkup. No svi pamte trenutak kada je njegova Rijeka izbacila Stuttgart u kvalifikacijama za Europsku ligu. Rijeka zabija u 94., erupcija oduševljenja, svi trče Armadi na Neckar stadionu, samo njega nije bilo.
On je krenuo u svlačionicu, presvukao se, sjeo na klupu, podigao noge na stol i otpio gutljaj pive. Bio je sam, uživao je.
Ako večeras Rijeka pobijedi, Kek će prekinuti Dinamovu 11-godišnju dominaciju. Možda će opet otići u svlačionicu, sjesti na klupu, podići noge na stol i otpiti gutljaj piva. No više nikada neće biti sam. Bit će u društvu besmrtnih.