ČOVJEK KOJI SADI DRVEĆE PO ZAGREBU 'To što radim i nije baš legalno. Do moje 50. godine sam se skrivao, radio potajice. Glumio sam radnike Zrinjevca'

- Tamo je bilo šest hrastova, visokih po 50 metara, činilo mi se da idu do neba. Nas petoro djece iz susjedstva, kad bismo spojili ruke, niti jedan nismo mogli obujmiti - pamti iz djetinjstva, s Bosuta, Vladimir Dimić. Šetamo zagrebačkim nasipom, kasno je poslijepodne, sunce nisko nad Savom. Dimić je odrastao u Vinkovcima, nedaleko od rijeke. “Meni je hrast zdravlje, stabilnost, mir, osjećam veliku ljubav za hrastove.” U Zagrebu je od studentskih dana, imao je trideset i tri kad mu je “došlo posaditi prvo drvo, na javnoj, gradskoj površini”.

Otad nije stao. Baš je ove godine trideset i tri kako Zagrebom sadi stabla. Ponajviše oko njegove zgrade, jedine u Zagrebu koja izlazi baš na nasip. Opasana je drvećem, većinom ga je posadio Vladimir. Tek poneko među tim stablima tam...