Umro je legendarni TV urednik i sinonim domaćeg kviza Lazo Goluža (r. 7. siječnja 1936. u Trijebnju, BiH), s njim odlazi u povijest jedna epoha. S druge strane, ona i dalje živi, još se emitira popularni kviz "Tko želi biti milijunaš?", na čijem je postavljanju Lazo Goluža radio i autorski mu pridonio.
Nakon diplomiranja komparativne književnosti i talijanskog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Lazo Goluža krenuo je profesionalnim putem u kome nije bilo, tada novonastalog medija, televizije. Radio je kao organizator u Dubrava-filmu (1959. - 1963.), da bi zatim s Pajom Kanižajem prešao u novinarske vode, postao suosnivač humorističnog časopisa Paradoks, što je izlazio od 1966 do 1968. Imao je tu "sreću" da su političke organizacije i državni mediji napali Paradoks, među ostalim zbog pornografije, zaustavivši njegovo izlaženje pod okriljem omladinske organizacije.
Sve emisije postale su hit
U to vrijeme već se zavrtio prvi domaći kviz ili "Poziv na kviz" Televizije Zagreb. Bilo je to 1965., a trajao je 75 minuta; emitirao se svake druge nedjelje u alternaciji s kvizom TV Beograd "Da ili ne". Vodili su ga Oliver Mlakar i Jasmina Nikić, režirali Anton Marti i Igor Michieli, a uređivao Miroslav Mahečić.
Vrlo "sumnjivi" novinar te novinski urednik Lazo Goluža započeo je raditi na Televiziji Zagreb 1967. U redakciji Kontakt-programa, kao urednik više zabavnih i kontakt emisija. Istovremeno, pokrenuo je "Noćne priče" na Radio Zagrebu. Pa ipak, njegov osnovni posao bio je najgledaniji TV program. Nalazio se u dvostrukoj ulozi, urednika i autora, najprije niza kvizova znanja ("Malo ja, malo ti"; "3-2-1, ali vrijedan"; "Znaš, znam"; "Pješčani sat"), pa zatim "Jadranskih susreta". Kao da mu je radna godina bila podijeljena na ljetno i zimsko razdoblje. A svi su njegovi emitirani programi bili ujedno i najgledaniji, ne samo u Hrvatskoj.
Imao je Goluža organizatorskog iskustva, i znanja i umijeća da "Jadranske susrete" pretvori u najpopularniji ljetni zabavni program TVZ (1971. - 1980). Realizirani su kao niz programski i tehnički zahtjevnih prijenosa uživo iz jadranskih gradova i mjesta. Bili su natjecateljskoga karaktera: riječ je zapravo bila o pučkim sportskim igrama utemeljenima na pomorskoj i težačkoj tradiciji, s igrama poput potezanja konopa ili pak penjanja na "masni" jarbol, kako bi se dohvatili pršuti.
Duhovno, ali duhovito
Je li riječ o ovakvim ljetnim susretima ili zimskim kvizovima, Goluža se bavio igrama koje pružaju razbibrigu i privlače pozor. Nastojao je izvući iz tradicije, sa svojim suradnicima, ono što će privući gledatelje. Nastojao je znanje učiniti duhovnom i duhovitom igrom. Dogodilo se da su se ta dva njegova puta urednički i autorski jednostavno morala sresti u kultnoj "Kviskoteci". A nju je počeo raditi čim su se ugasili "Jadranski susreti".
Treba li uopće dodati da je ovaj "kviz znanja i inteligencije" bio najgledaniji zabavni program svoga vremena; emitirao se od 1980. - 1995., a prenosile su ga sve televizije u sustavu JRT-a, do 1991. "Sastojao se od televizičnih igara i pitalica (igra asocijacija, otkrivanje skrivene osobe, ABCD pitalice i dr.), koje su osmišljavali i sastavljali sveučilišni profesori i novinari (Boris Senker, Darko Novaković, Željko Klaić, Robert Pauletić, Dražen Matošec i Renato Baretić)." Autor kviza bio je, razumije se, Lazo Goluža, "koji je poslije zaštitio ime i koncepciju kao vlastito intelektualno vlasništvo". "Urednica je bila, od 1984. do kraja prikazivanja Maja Jurković", kako je zabilježio Leksikon HRT-a.
Popis suradnika koji su radili na pitanjima s vremenom se mijenjao, ali spomenuti su ostali zapamćeni. Zapravo, svaki od njih bio je samosvojan u svom profesionalnom radu pa je davao poseban štih "Kviskoteci". Oni, svakako, pokazuju da je autor Goluža birao suradnike. Prvi voditelj serije bio je Ivan Hetrich - prije toga redatelj Golužinih "Jadranskih susreta" - zatim, od 1983. Oliver Mlakar, kojemu je to bio ujedno jedan od najpopularnijih voditeljskih angažmana.
Znanje vratio u modu
Na skupnim testiranjima diljem bivše zemlje kandidati su prvo morali proći provjeru inteligencije, kao i nekoliko krugova eliminacije. Prijavljivalo se na tisuće ljudi. Kao najpoznatijeg natjecatelja priručnici ističu Roberta Pauletića, enigmatičara i publicista, koji je pobijedio sa samo 15 godina; pobijedio je i 2006. u povratničkoj sezoni "Kviskoteke" na Novoj TV. Među pobjednicima se još spominju Predrag Marković i nezaboravljeni Mirko Miočić; za nekoliko generacija oni su bili junaci znanja i dana. Jer, inteligencija je još bila na cijeni.
Golužinu ideju za maskotu "Kviskoteke", za svemirca Kviska, osmislio je ugledni slikar Miroslav Šutej, koji je za emisiju napravio prvu kompjutorski animiranu špicu. A prijedloge za svemirca slali su i brojni gledatelji, tako da je redakcija od svih njih organizirala izložbu u Klovićevim dvorima 1989., pa sljedeće godine u Školskom muzeju. Već tada Golužina emisija imala je svoje mjestu u tradiciji TV zabave i duha. A idiom: "Ulažem Kviska!" preselio se u svakodnevni govor; "džoker" je bio suvišan.
Svoje golemo iskustvo u radu na kvizovima Lazo Goluža sažeo je u knjige kvizova: "Kviskoteka" (1982., s B. Lipanovićem) i "Kviskoteka - igra pitanja" (1990., s D. Novakovićem). Matična kuća dodijelila mu je 1993. godišnju nagradu, kao i onu za životno djelo Ivan Šibl 1995. Njegov rad na TV formatu kviza prepoznale su inozemne televizije, tako da je autorski surađivao s njemačkom postajom ARD (1989./1990.), britanskim TV Yorkshireom i ITV-om (1992. i 1997.) te s francuskim obrazovnim TV kanalom La Cinquième (1996.).
Ideje s radnog stola Laze Goluže završile su u našim snovima i noćnim morama o jednom drugom i drukčijem vremenu. Postale su i ostale nezaobilazne, i to ne samo među pobjednicima i gubitnicima njegovih kvizova, nego posebice među nama, koji smo iz sigurnosti kuća gledali druge koji su znali više od nas samih. I koji su imali više smjelosti pokazivati svoje slabosti.
Lazo Goluža stvarao je vrhunski televizijski program i davao je smisao mnogim praznim satima. Dio show-programa bio je show-znanja. U jednom intervjuu posredno je izrazio sumnju u smisao takvog posla, možda kritiku podcjenjivačkog stajališta nekih promatrača: "Kvizaše se nikako ne može smatrati šampionima uzaludnih, jer izuzetni su kvizaši bili i novinari Jurica Pavičić pa Nenad Polimac, Denis Kuljiš, Božo Sušec, svi su oni nastupali u onim starim kvizovima", izjavio je. Zapamtio je prvake vlastitog prvenstva, kao što ćemo mi pamtiti njega.