Zdravko Lorković sjedi u vrtu obiteljske vile na zagrebačkom Tuškancu i promatra leptire. Njegov otac i ostali članovi obitelji unutra razgovaraju o nekim ozbiljnim političkim stvarima. Spominje se svjetski rat i prilika za samostalnu hrvatsku državu, no njega to ne zanima. Onog trena kada je vidio roj šarenih boja kako pleše iznad livade oko roditeljske kuće, znao je da želi svoj život posvetiti tim prekrasnim bićima. Kada je kao tinejdžer to rekao svojim roditeljima, bacio ih je u očaj. Oni su mu pak predviđali uspjeh u politici i čelno mjesto u budućoj “Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”. No, njega to ne zanima. On je odlučio živjeti u svom svijetu gdje postoji samo njegova bilježnica i ti mali kukci koji u sebi nose ljepotu prirode.
Mnogima ime ovog dječaka nije po...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....