Osjećaj je grozan. Sjediti za stolom u pivnici maloga grada dok ispred tebe nagurani njih devetero sjedi na klupama za četvero. Pa se sjetiš kako si toga jutra, baš uoči ovog susreta, stajala pred punim ormarom grintajući da nemaš što obući. Između 11 dolčevita nema narančaste, a baš bi ona pasala uz nove, zelene hlače. Skutrenim ljudima za stolom ormar je ono što imaju na sebi, ne znaju hoće li ikad više lijegati u svoj krevet i nitko ne zna kad će na poštanskom sandučiću opet vidjeti svoje prezime.
Ovih devetero nevoljnika, četiri žene i petero malih, svoj su dom u Ukrajini napustili prije desetak dana. Neki su hodali, druge je do zapada zemlje gdje još ne padaju bombe vozio suprug, oprostio se s njima, ne znaju hoće li se više vidjeti, pa se vratio u pakao rata. D...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....