"U Hrvatskoj postoje različite opcije, nude se mogućnosti, samo ih treba iskoristiti", kaže za Glas Slavonije balerina i plesna pedagoginja Laura del Carmen Velasco Farrera koju su posao i ljubav doveli u Osijek.
U razgovoru s Petrom Lucijom Živković, učenicom 8. razreda OŠ Antuna Mihanovića u Osijeku, Velasco Farrera za Glas Slavonije otkrila je kako se zatklea u Osijeku: "Nisam ni znala da postoji Osijek. Godine 2014. posjetila sam brata koji živi i radi u Zagrebu. Kako bih ostala u formi tijekom odmora, vježbala sam u HNK-u u Zagrebu. U razgovoru s jednom balerinom čula sam da Vuk Ognjenović, voditelj baletnog ansambla u Osijeku, traži plesače te je organizirao audiciju za strankinje. Čim sam dobila kontakt, nazvala sam Vuka."
On joj je rekao da je nekoliko dana ranije u osječki HNK primljena Japanka Kaho Nakayasu, no da može doći na audiciju ako želi. Nakon tog razgovora čekala je poziv za audiciju. Kako poziv nije stizao, odlučila je spakirati kofere i vratiti se u Meksiko.
"Tu srijedu sam rekla bratu da se vraćam kući. Prije spavanja otvorila sam elektronsku poštu u kojoj me čekao poziv za audiciju. Bila sam tako sretna da sam skakala i plesala po stanu. Prolazim na audiciji i doseljavam se u Osijek."
Nakon dolaska u novu sredinu iznenadila ju je, kaže, srdačnost ljudi. "Plesači su mi prilazili s osmijehom, pružili mi ruku, predstavili se, ponudili se za pomoć. Pričali smo na engleskom, a s nekima malo i na španjolskom, što mi je bilo jako drago.To mi je bio prvi dojam i bila sam jako sretna što sam ovdje", prisjeća se.
Laura dolazi iz milijunskog meksičkog grada Aguascalientesa, pa joj je prvi susret s Osijekom bio iznenađenje: "Sve je bilo tako mirno i tiho. U subotu i nedjelju sve je bilo zatvoreno, bez ljudi na ulicama. Mislila sam da sam došla u jedan stari grad u kojem nitko ne živi i gdje na ulicama nema ničega. Malo-pomalo otkrivala sam čari grada koji me je potpuno osvojio."
Ponosna na svoju kulturu, poželjela je osječkoj publici predstaviti elemente meksičke tradicijske kulture povezane s plesnim elementima i tako je osmislila koreografiju za predstavu Asteci koja je izvedena na OLJK-u 2015. godine.
Tada je započela i njena ljubavna priča. "Moj muž Vanja Dušić i ja upoznali smo se u kazalištu. Bio mi je partner u baletu Fortuna. Rado sam radila s njim jer me je puno ispitivao o baletnim tehnikama. Sve je savjete vrlo vješto primjenjivao u plesu, pogotovo u baletu Vragolasta djevojka, u kojem smo ponovo bili plesni partneri. Suradnju nastavljamo i na predstavi Don Giovani, u kojoj sam radila kao asistentica koreografa. Družili smo se i počeli izlaziti. Iznenadilo me je kada sam saznala da je on latinoplesač jer o tome nikada nije govorio. Intenzivno smo izlazili, slično razmišljali,razgovarali na čudnoj mješavini hrvatskog, engleskog i španjolskog jezika, provodili sve više vremena zajedno... Tako počinje naša priča."
No, kad je odradila ugovor s HNK-om Osijek, bilo joj je teško naći posao kao strankinja i bez radne dozvole nije smjela ostati u Hrvatskoj. "Bilo je to teško razdoblje. Tražila sam različite poslove, uvijek su postojale nekakve zapreke. Bila sam prisiljena kupiti zrakoplovnu kartu i vratiti se u Meksiko."
S Vanjom se u tom razdoblju tri puta sastajala i rastajala. "Ja sam uvijek dolazila u Osijek i nakon tri mjeseca se morala vraćati. Treći put kada sam morala otići, rekla sam mu da više ne želim u Hrvatsku, a da je on u Meksiko dobrodošao. Znala sam da je ljubav iznad svih zakona i nije mi bilo teško čekati. Trebao je doći u travnju. Nije uspio zbog ispita. Bila sam jako potištena i nisam vjerovala da će doći u srpnju. Jedan mi je dan samo slikao kartu i poslao. Bila sam presretna."
Laura i Vanja
Dakako, nije joj bilo lako odvojiti se od svoje obitleji u Meksiku, gdje je imala i posao u struci. Radila je na sveučilištu, pripremala djecu za natjecanja u baletnoj akademiji i predavala engleski u vrtiću.
"U ljeto je Vanja došao u Meksiko. Dva dana prije njegova odlaska ponuđen mi je posao u školi u Vukovaru. Nisam puno razmišljala. Dala sam otkaz i zauvijek s Vanjom napustila Meksiko. Mojim roditeljima je bilo teško jer su bili svjesni da je ovaj put zauvijek. Za putovanje sam se spremala nekoliko sati prije leta. U kofer sam nabacala stvari koje su mi prve došle pod ruku. Kada sam dobila ponudu za posao, jako sam plakala. Bila sam svjesna da je na redu životna odluka. Osim ljubavi, u Hrvatsku me privukla i poslovna ponuda. Znala sam da u Osijeku nikada neću moći graditi karijeru kao u jednom velikom gradu, no zbog ljubavi sam odlučila započeti novo poglavlje života. Vjenčali smo se u listopadu 2017. godine u Osijeku."
Laura sada radi na tri posla - predaje balet u Glazbenoj školi F.Kuhača u Osijeku, OŠ D.Tadijanovića u Vukovaru i radi kao vanjska suradnica HNK Osijek, te sa suprugom sudjeluje u aktivnostima Športsko-plesne udruge Feniks. "Nije lako, no uz dobar plan, nađe se vremena i za druženje", dodaje u razgovoru za Glas Slavonije i zaključuje: "Ostajemo u Osijeku".