Da nije zlato sve što sja najbolje zna dubrovački zlatar Tadija Gečević. S mlađim bratom Rudolfom suvlasnik je zlatarne Omega ispod volta kod Zvonika koja je tu više od pola stoljeća. U obitelji iz Janjeva otac Antun, ali i djed također su se bavili zlatarstvom. Tadija je u zlatarni već s 15 godina držao popodnevnu smjenu dok su stariji brat i otac radili ujutro. Više od 30 godina je u poslu, a počeo je 1992., tada s 22 godine kao najmlađi zlatar u Hrvatskoj. On i brat rade u smjenama, a u ‘zlatnim vremenima’ znalo se raditi i do ponoći. Danas se sve manje kupuje nakit, zlato je skupo, a skače i cijena materijala i izrade pa Tadija tako nedavno za Valentinovo nije imao zaljubljenih mušterija! Srebro je jeftinije, ali mu je za nijansu skuplja izrada.
Vrijednost tradicijskog nakita
Tadija zlato ne otkupljuje, ali znaju doći ljudi koji se žele riješiti nakita. Uglavnom donose moderni, malo tko tradicijski nakit jer on jako vrijedi. Jednom je od nekog gospodina otkupio staru tradicijsku ogrlicu, no to je bio izuzetak.
- Naši ljudi više kupuju zlato nego srebro, ali zadnjih par godina jako dobro ide tradicijski nakit, ljudi su osvijestili da je to nešto što traje, kaže Dubrovačkom vjesniku Tadija.
Među tražene materijale za ukrašavanje nakita spada koralj, a Tadija ima certifikat za jadranski koralj, vrijedan materijal kojega je sve manje i manje.
- Vole ljudi kombinaciju tradicijskog nakita s koraljem, recimo naušnice, prstene, dubrovačke botune. Stranci traže koralj, pogotovo Španjolci, Talijani i Amerikanci jer nemaju takav doma. Često se koristi i oniks, crni kamen podatan za obradu. Uz koralje i oniks idu i perle i tirkizi koji se lijepo sljube sa srebrom i zlatom, daju štih starinskom nakitu, priča sugovornik.
Tadija u nakit stavlja perle, završno ga dorađuje za ‘finalni touch’ i tu koristi znanje stečeno od oca, a odrađuje i neke popravke.
- Ako ispadne kamen ili perla, recimo s naušnice, ako treba promijeniti žicu, kopču, zalotati lančić, a lotanje je posebna tehnika varenja, tu sam. Mogu i proširiti prsten, kamen izvaditi i vratiti. Nerado diram starinski nakit jer to treba ostaviti kako jest, ne režem ga jer kad jednom zarežeš, izgubi boju, promijeni se i gubi na vrijednosti, a zlato ima specifičnu vrijednost i kad ostari, više vrijedi. Dobro, nekome je 50 godina ‘staro‘, a nekome je 100 godina ‘mlado‘, ali nakit stariji od 100 godina ima veću vrijednost, primjerice starinski broševi, prstenje, naušnice, ogrlice... Uz nakit iz našeg podneblja, ima tu i austrijskog nakita, medalje ili privjesci, nabraja zlatar.
Sjeća se dobro najskupljeg komada nakita koji je držao u ruci. Bilo je to 2020. kad je multimilijunaš i playboy Dan Bilzerian došao u Grad. Uz njega je bio bogati par koji se zaručio u Dubrovniku, ali odabranici je prsten bio preširok pa su ga donijeli Tadiji.
- Moja procjena je da je prsten vrijedio milijun ili milijun i 100 tisuća eura! Bio je velik i težak, sa strane je cijelom dužinom bio pun briljanata, a bio je jedan veliki... Prsten je donijela menadžerica zaručnika u pratnji tjelohranitelja. Najjednostavnije rješenje je bilo da mu smanjim unutrašnji radijus tako da sam ubacio jednu žicu i lagano je vezao iznutra da ne oštećujem kamen i zlato izvana. Pitali su koliko su mi dužni, rekao sam im da kuća časti! Bila mi je čast to raditi, ni danas ne znam tko ih je uputio k meni! Iako im se žurilo, ostavili su mi poklončić u hotelu u kojem su odsjeli, a menadžerica se sutradan vratila i u znak zahvalnosti kupila poprilično toga, prepričava Tadija zanimljivo iskustvo.
Raspametio ‘Jamesa Bonda‘
Znali su doći poznate face u njegovu butigu od zlata. Svratio je američki glumac Armand Assante, a među mušterijama se našao i najpoznatiji svjetski špijun – ‘James Bond’.
- Pokojni Roger Moore je bio jako galantan, fin gospodin! Došao je jer mu je žena skupljala figurice leptire, a mi smo u izlogu imali lijepe broševe, srebrne filigranske leptire. To ih je oborilo s nogu pa je naručio tri komada – mali, srednji i veći. Stavili smo ih u kutiju i to je raspametilo i Moorea i njegovu suprugu! Čak ih je i preplatio, priča Tadija koji se sjeća još jednog poznatog lica:
- Bila mi je jedna od najjačih influencerica ikad, Talijanka Chiara Ferragni, ali je nisam doživio. Ona je htjela gratis nakit... Lijepa je i zgodna, ali meni to ništa nije značilo, rekao sam joj: ‘Lutko, plati pa nosi!’ Kad sam prijateljima to ispričao, neki mjesecima nisu razgovarali sa mnom, jedan me i dan danas zafrkava... Dakle, i čuveni Cartier i mnogi drugi se ‘tuku’ da joj daju gratis nakit koji će barem jednom nositi javno, a ja sam propustio priliku. Ovim je putem molim da se vrati, predomislio sam se, poručuje Tadija s osmijehom.
Vjerne mušterije
Pored Hrvata, najbolji kupci su mu Japanci i Amerikanci, potonji traže malo više pažnje od kupaca s Dalekog Istoka. Tadija voli zdravo cjenkanje, posebno kod kupaca koji su simpatični, ali mu smeta podcjenjivanje. Bude i smiješnih situacija kad mladi parovi dođu tražiti vjenčani prsten.
- Većinom žene biraju, a muškarci klimaju glavom - i neka je tako, bit će im bolje! Znali su se i posvađati, ona bi žuto, on bi bijelo... Znalo je biti rasprava, pogotovo ako muški neće popustiti. Uvijek nagovaram muškarce da popuste na prvu, jer, izgubit će sigurno! (smijeh) Trenutno su u trendu vere modernijeg dizajna, ali mora biti i ‘doza’ klasike, što preporučujem svakome. Trend prođe, a klasika traje dulje, a pretpostavka je da će duže trajati i brak! - kaže Tadija kojemu muževi znaju često doći jer su izgubili veru, recimo i teretani ili im je ispala iz džepa.
- Riješimo mi i to: druga strana donese svoju veru, uzmemo je i napravimo kopiju, jedino što je ja ne mogu blagosloviti, ali tu je Sveti Vlaho! - veli zlatar.
Zimi je mirnije, a ljeti, kad zagužva, posao ne prestaje. Ljeti progovori zlatar i pet jezika, sporazumijeva se na sve moguće načine, a koliko god nekad bilo zahtjevno s ljudima, voli taj odnos, taj razgovor...
- Dobro i pošteno radimo ovaj posao. Ovo je mali grad, drugu ti šansu ne daju i to mi se sviđa kod Dubrovnika, ako jednom ‘kiksaš’, teško se vraćaš. Jedna zadovoljna mušterija ti može dovesti, jednu, dvije ili tri nove mušterije, a ali ti jedna nezadovoljna može ‘odnijeti’ 50 ili 100 mušterija. Lijepo je kad ti se vrate muž i žena nakon 5 godina, jave se i ponovno nešto kupe jer su kupili tu vere. Ili, muž je kupio ženi zaručnički prsten, oboje žive u Australiji i nakon toliko godina on dovede suprugu pokazati joj gdje je kupio prsten. Od pokojnog oca naslijedio sam i neke strane mušterije, profesor na američkom koledžu nastavio je dolaziti nakon rata. Neke mušterije zapamtiš, nekih se ne sjetiš, ali raduje me kad pitaju pamtim li ih jer to znači da su već bili ovdje, ističe Tadija koji kao Janjevac hvali i mons. Roka Glasnovića govoreći kako je Dubrovnik dobio dobrog čovjeka i biskupa!
Slobodno vrijeme, posebno zimi, koristi za druženje s prijateljima, šeta sestrina psa i iščekuje ljeto. Tadija i njegov brat Rudolf nastavljaju s obiteljskim zanatom, a zahvaljujući njima, pozlaćen je put od alfe do Omege.