Nije bilo lako biti žena Željku Senečiću, a meni je to uspjelo punih desetak godina. Ja sam bila njegov anđeo čuvar i uživala sam njegovo stopostotno povjerenje u svemu što sam radila, a on je sada moj anđeo čuvar. Naš dom imao je toplinu i dušu doma, vrijeme za druženje, igranje bele, za crtanje, slikanje i za pisanje. Odmarao se sjedeći u svojoj fotelji, s pogledom na Sljeme i na zvjezdano nebo. Što mi ostaje drugo nego izaći na vrhovima prstiju, zatvoriti vrata iza sebe jer on spava.
A u snu, ljuljat će me u svome zagrljaju. Prokleto će mi nedostajati, on jedan i jedini. Sjećanja blaga i draga, takvog ću ga voljeti. I sada mi ode veliki čovjek, veliki umjetnik, čovjek pun humora, moj čovjek, moj Seneka - s tim riječima u njihovu domu, u prekrasnoj, ali pomalo derutnoj ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....