PRIČA JADRANKE SENEČIĆ DADE

EKSKLUZIVNA ISPOVIJEST IMUĆNE UDOVICE: NEPOZNATA PETA ŽENA, POSLJEDNJA LJUBAV ŽELJKA SENEČIĆA Veći dio života ja sam ga pratila i financijski pomagala

    AUTOR:
    • Mark Cigoj

  • OBJAVLJENO:
  • 08.01.2018. u 23:00

Tomislav Kristo / HANZA media

 

Nije bilo lako biti žena Željku Senečiću, a meni je to uspjelo punih desetak godina. Ja sam bila njegov anđeo čuvar i uživala sam njegovo stopostotno povjerenje u svemu što sam radila, a on je sada moj anđeo čuvar. Naš dom imao je toplinu i dušu doma, vrijeme za druženje, igranje bele, za crtanje, slikanje i za pisanje. Odmarao se sjedeći u svojoj fotelji, s pogledom na Sljeme i na zvjezdano nebo. Što mi ostaje drugo nego izaći na vrhovima prstiju, zatvoriti vrata iza sebe jer on spava.

A u snu, ljuljat će me u svome zagrljaju. Prokleto će mi nedostajati, on jedan i jedini. Sjećanja blaga i draga, takvog ću ga voljeti. I sada mi ode veliki čovjek, veliki umjetnik, čovjek pun humora, moj čovjek, moj Seneka - s tim riječima u njihovu domu, u prekrasnoj, ali pomalo derutnoj kući na Vijencu, na zagrebačkom Tuškancu, tri dana nakon smrti Željka Senečića (85) i nekoliko sati nakon komemoracije u Kinoteci, dočekala nas je njegova peta supruga, javnosti najmanje poznata, Jadranka Senečić (67), prijateljima znana kao Dada.

- Prva žena bila mu je Zvjezdana s kojom ima sina Davora, druga je bila Vesna iz kvarta, treća Vera Čičin-Šain, četvrta Mani Gotovac, a onda sam došla ja kao peta žena, iako smo prije toga niz godina bili pravi prijatelji - otvoreno govori gospođa Dada.

Njoj je brak sa Senekom ili Miškom, kako su zvali velikog zagrebačkog intelektualca, scenografa, redatelja, slikara i pisca, bio treći. Prvo je od 1970. do 1972. bila udana za poznatog vaterpolista Miroslava Poljaka (koji je umro 2015.), a kaže da je “Mireka ostavila zato što je počeo strašno puno piti”. Zatim je od 1976. do 1998. bila u drugom braku s arhitektom i izvođačem radova Pajićem, koji je sa svojim prijateljem Željkom Senečićem radio na brojnim filmovima, poput “Čaruge”, s Ivanom Hetrichom na “Kuda idu divlje svinje”, s Vatroslavom Mimicom tri i pol godine na “Seljačkoj buni”. S njime u braku dobila je dva sina, Marka i Ninu.

Komad za volanom

Gospođa Dada i Željko Senečić zajedno su živjeli od 2010., a vjenčali su se sredinom 2015., i to potpuno iznenadno, bez najave. Njezin Seneka jednog utorka rekao joj je da mora u pola jedanaest ujutro otići s njime u Općinu u Draškovićevoj. Ona je mislila da prikuplja neku dokumentaciju za bolnicu, pa je ostala u čudu kada je počeo tražiti matični ured i rekao joj da će se vjenčati. No matičarka im je rekla da ne može to tek tako, da će im zakazati termin za nekoliko tjedana, da prvo moraju platiti neke takse i pristojbe od par stotina kuna te da moraju doći s kumovima, svjedocima…

No Seneka, tvrdoglav i uporan kakav je bio, objasnio je matičarki da oni možda i nemaju toliko vremena, jer ga nagriza ozbiljna bolest. I stroga je matičarka popustila i zakazala im vjenčanje za dva dana, za četvrtak. Kada su izašli iz matičnog ureda i spustili se u garažu na Langovu trgu, gdje im je bio automobil, Seneka je svojoj Dadi, opet iznenada, bez ikakve najave, rekao: “Imamo dva dana vremena, ‘ajmo u Rovinj”.

U Rovinju, koji je on jako volio crtati, a njezin brat ondje ima kuću, bio je neobično miran, nekako zadovoljan, kao da se opustio jer je znao da ostvaruje svoj važan životni plan, smatra gospođa Dada. No za Senečićev nemirni duh bilo je to ipak malo previše mira pa su se iz Rovinja u Zagreb vratili već sutradan.

Iako je Seneka bio veliki ljubitelj automobila i strastveni vozač Alfi (posljednjih 25 godina imao je Alfu 33 4x4, koja je i sada u garaži kod Kvaternikova trga - kao i uvijek plaćena tri mjeseca unaprijed), zadnje dvije godine nije vozio, nego ga je svuda vozila njegova Dada za koju je tvrdio da je jedini “komad” koji zna voziti. Zato je jedino njoj dao voziti svoju Alfu, koja mu je, govori gospođa Dada, vrijedila više nego sve žene svijeta.

Sa Željkom Senečićem tako se vjenčala jednog četvrtka u četiri popodne sredinom 2015. Njoj je kuma bila prijateljica njezine mame Dragice, gospođa Lucija iz Primorske ulice koja je tada imala 83 godine, a Seneki je kum bio njegov bliski prijatelj, fotograf i snimatelj Boris Krstinić.

Prijateljstvo Seneke i njegove Dade dugo je trajalo, negdje od kraja 60-ih i početka 70-ih. Ona je prvo bila njegova mecena, još kao studentica od džeparca koji joj je otac slao iz Njemačke kupovala je njegove slike u Galeriji Račić, od kojih neke čuva i danas, a druge je poklanjala prijateljima. Ukupno je kupila 30-ak njegovih slika, a još toliko je prodala drugim ljudima. Financirala je i slikara Stipu Nobila, kupovala je i slike drugih slikara, ali danas na zidovima kuće na Vijencu vise slike samo njezina Seneke.

Idemo na kavu?

Krajem 80-ih, nakon kraha njegova četvrtog braka s Mani Gotovac, besplatno mu je ustupila tu kuću na Vijencu, u kojem je tada sam živio nešto više godinu dana. Gospođa Dada tada je živjela sa svojim drugim mužem u svojoj obiteljskoj kući u Gajnicama, jednoj od prvih u Zagrebu koja je imala podno grijanje, a gdje joj je susjeda bila Goranka Wruss, supruga Ede Murtića. Između nje i Seneke tada nije bilo nikakve skrivene ljubavi, nego pravo, iskreno prijateljstvo.

Iz kuće na Vijencu otišao je kada je započeo ljubavnu vezu s likovnom umjetnicom i glumicom Jagodom Kaloper, koja nije bila okrunjena brakom, ali je trajala šest, sedam godina. Tijekom 2000-ih došlo je jedino razdoblje u životu da se nekoliko godina uopće nisu vidjeli, a onda su se 2010. sreli u tramvaju u kojem se gospođa Dada gotovo nikada nije vozila. No svoj automobil ostavila je na servisu i do Britanca je išla tramvajem, u kojem se Željko Senečić vozio iz svog ateljea na Črnomercu prema stanu u Biankinijevoj ulici.

Odmah ju je zatražio broj telefona i već je drugi dan pozvao na kavu u kafić Velvet kod Saše Šekoranje. Drugi dan opet ju je pozvao na kavu, pa u šetnju. Tako su nakon dugogodišnjeg prijateljstva pod stare dane, ona sa 59, a on sa 77, prvi put započeli nježnu ljubavnu vezu, ljubavnu vezu svojih života, te se Željko Senečić 2010. vratio u kuću na Vijenac, gdje je već neko vrijeme živjela i gospođa Dada, koja je desetak godina prije prodala svoju kuću u Gajnicama.

- On je uvijek bio sa mnom i ja sam uvijek bila uz njega, a on bi uvijek govorio: “S obzirom na moje godine, meni je upravo neugodno da te bilo čime vežem. Šta ću ti ja ovako sada star? Mene je sram da ja to od tebe tražim i da ti zeznem život da ga moraš provesti sa starcem, ali ja sam to odlučio napraviti da sebe od nekih stvari zaštitim”. A ja bih mu uvijek govorila: “Ne pričaj gluposti, ti si takva veličina, ti si moj dečec”. Na to bi mi on rekao: “Ne da si mi žena, ti si mi i mama, i sestra, i vozačica. To što si mi ti dala ja nikad nisam imao. To što si ti učinila za mene, nikad nitko nije”.

On je u životu sigurno imao više od stotinu komada, on je bio umjetnik i njemu je taj eros bio potreban zbog umjetnosti, ali nikada prije nije znao što je emocija, što je ljubav, jer je nikada prije nije dobio u smislu nježnosti. Osim toga, u cijeloj toj priči, ali i većem dijelu života, ja sam ga pratila financijski i pomagala mu. On je kao pravi umjetnik uvijek gubio novce, a ja sam mu ih davala.

Često mi je govorio da sam mu dala i mladost i starost, i ljubav i pažnju… Mi smo tolike trenutke proveli u tišini, samo se držeći za ruke. A isto tako je volio da izlazimo, da putujemo, svaka dva tjedna obvezno smo išli u Graz po njegove cigare, s njime sam išla na sve izložbe, na sva predstavljanja… Zato me zadnjih godina valjda stotinu puta pitao: “Čime sam ja to zaslužio da imam tebe?” - govori gospođa Dada koja ističe kako je njezin Seneka jako volio mlade ljude, a prema onim mladima koje je zavolio bio je nježan i odnosio se kao mecena, učio ih je kako da žive, kako i što da promišljaju.

Gospođa Dada rođena je kao Jadranka Hergešić 1950., no kaže kako je nikada nitko nije zvao njezinim pravim imenom. Kaže da se na ulici ne bi ni okrenula da je netko zazove: Jadranka! Priča kako je nakon rastave roditelja 1961. odrastala sama. Njezin otac, koji je bio šef projektnog biroa Jedinstva, otišao je u Njemačku i radio u tvornici Audi, jer je govorio da ne može živjeti u zemlji u kojoj živi žena koju voli. Majka joj je tada bila mlada žena i nastavila je živjeti svoj život “punim plućima”.

Otac joj je iz Njemačke kao mladoj zagrebačkoj studentici 1968. prvo poklonio Mini Moris, a zatim joj je 1971. poslao novac za novi automobil, a ona je preko pjevača Bojana Kordića na Salonu sajma u Beogradu kupila sportski kabriolet dvosjed MG Midget, koji je bio četvrti takav u cijeloj bivšoj Jugoslaviji.

- Mojoj mami Dragici, koju svi zovu Karolina, a sada ima 91 godinu i u petom je braku, četvrti muž bio je Eduard Prister koji je napravio Umjetnički paviljon. Njegova obitelj imala je pravo prvokupa sobe obitelji Glembay iz kuće u Bogovićevoj u kojoj je bila švicarska ambasada. Ja sam kao dio njegove obitelji početkom 70-ih prodala svoj MG i kupila sobu Glembayevih, koja je poslije bila dio scenografije u mnogim filmovima, među ostalim i u samim Glembayevima - priča.

Bogata karijera

Kao studentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je diplomirala, svako ljeto tri mjeseca registrirala je sezonski rad i u Pakoštanima držala restoran Feral sa 16 zaposlenih. Njezina majka držala je restoran na brodu u Biogradu, na kojem je Saša Zalepugin vodio prve Jadranske susrete. Gospođa Dada i njezina mama iz Pakoštana i Biograda međusobno su si slale strane turiste, koji su ispred njihovih restorana čekali u redovima po sat i pol da bi dobili stol.

- Svako jelo sam prekontrolirala i probala, a riblje specijalitete osobno sam radila - otkriva.

Gospođa Dada priča kako je u svojoj bogatoj karijeri bila profesor, zatim asistent, pa je radila transkripciju Larousseove dječje enciklopedije sa srpskog na hrvatski, predavala je u osnovnoj školi, zatim je radila u veleprodaji Tehničke knjige u Jurišićevoj, bila je zaposlenica Ekonomskog biroa Beograd, prodavala automobile u Belgiji…

- Ja sam bila poslovno jako sposobna žena, govorila sam strane jezike, a bila sam jedan od najboljih “komada” u Zagrebu. Ne hvalim se, to su drugi govorili. U veleprodaji Tehničke knjige radila sam s poznatim facama, Borozanom koji je držao Svjetlost, Metesijem koji je držao Mladinsku knjigu… Na Zagrebačkom velesajmu, čiji je generalni direktor bio moj stric Ivica Bačun, prodala sam 300 faksova s pet centralnih jedinica za cijeli novi SDK (preteče FINA-e) Jugoslavije - govori gospođa Dada koja tvrdi da je to bio jedan od najvećih poslova realiziranih u Jugoslaviji uopće. A plaću je, objašnjava, dobivala po naplaćenoj realizaciji.

- Krajem 80-ih u Tehničkoj knjizi dala sam otkaz jer su mi ponudili sjajno plaćen posao u Ekonomskom birou Beograd, kasnije IBC-u, s time da sam radila iz Zagreba, a kao njihov glavni koordinator pokrivala sam Hrvatsku i Sloveniju, dok je za Bosnu i južni dio Jugoslavije zadužen bio bivši vaterpolist Duško Antunović, suigrač i prijatelj mog prvoga muža Mire Poljaka. Dobila sam generalno zastupstvo njemačke kompjutorske firme Kinzel, koja je napravila softver za Ljubljansku banku. Pokrivala sam sve knjigovodstvene mašine, javljala sam im kada je nestajalo Mitsubishijevog telefaks papira na tržištu, jer su oni bili uvoznici, a ja sam ga prodavala veleprodajama s rabatom.

Poduzeće Ljudevit Gaj iz Krapine živjelo je od mene jer je na svojim telefaks rolama pet godina arhiviralo podatke na telefaks papiru. Naime, primljeni faks bi nakon tri mjeseca izblijedio pa su službene kuće morale snimati i pohranjivati podatke, a to je preko mene radilo poduzeće Ljudevit Gaj. Za Ekonomski biro iz Beograda prestala sam raditi zbog početka rata, a oni su me još dvije godine držali na plaći koju su mi u kešu donosili u Budimpeštu ili u Trst jer me nisu željeli pustiti. Ja sam već tada u Belgiji otvorila tvrtku i salon za prodaju automobila, imala sam i nekoliko svojih šlepera, a prodala sam između osam i deset tisuća novih automobila. Tijekom rata Hrvatskoj vojsci poklanjala sam terenske Lade Nive.

Prvi Jeep u Hrvata

Tada sam u Antwerpenu izgradila veliku kuću, a poslije sam je darovala sinu koji je do danas nastavio voditi taj posao kojeg sam se ja zasitila - priča gospođa Dada koja je nakon Mini Morisa i MG-a, kako tvrdi, bila vlasnica prvog Jeepa u Jugoslaviji, pa raznih modela sportskih Mercedesa i drugih atraktivnih luksuznih automobila.

Na njezinoj kući na Vijencu, u kojoj je posljednjih godina živjela sa svojim Željkom Senečićem, doktorirala je Zrinka Paladino, supruga našeg najpoznatijeg neurokirurga Josipa Paladina, koji je prije nekoliko godina uspješno operirao i njezina Seneku.

- Tu kuću izgradio je 1935. i u njoj živio arhitekt Lavoslav Horvat, koji je među ostalim izgradio i splitsko kupalište Bačvice, zgradu Meštrovićeva doma umjetnosti poznatijeg kao Džamija u Zagrebu… Moja majka Dragica bila mu je skrbnik, on nije imao djece ni nasljednika, pa je ona od njega kupila tu kuću i platila poreze, a kada je on umro 1989. u 88. godini, darovala ju je meni - priča Jadranka Dada Senečić te otkriva kako je njezina majka Dragica, koju svi zovu Karolina, danas u petom braku s Edijem Laurom, vlasnikom Europlakat Proreklama i svih city lightova u Zagrebu.

- Moja majka danas ima 91 godinu, a njezin muž 80. Sa svojim petim, 11 godina mlađim mužem živi gotovo u dvorcu, modernom zdanju na Perjavici gdje imaju cijeli jedan brijeg. Moja mama i danas je jako vitalna žena te u garaži i sada ima sportski dvosjed Mercedes SLK koji, istina, sve rjeđe vozi - govori.

Tajanstven i zaigran

Posljednjih godina Dada i Željko Senečić najviše su se družili s bivšim automobilističkim asom, poduzetnikom Goranom Štrokom i njegovom ženom Renatom te s glumcem Žarkom Savićem (s kojim se Seneka zbližio još na snimanju “Glembajevih”) i njegovom ženom Irmom.

Kada su Štrokovi bili u Zagrebu, objašnjava, Goran je gotovo svakodnevno biciklom dolazio do njihove kuće na Vijencu te su obvezno utroje odigrali partiju bele, koju je Seneka toliko volio. On i njegova Dada često su odlazili i u Veliku Goricu gdje su belu kartali s prijateljima, velikogoričkim staklarom Stjepanom Kosom i njegovim partnerom poduzetnikom Jožom. U restoranu Pod mirnim krovovima kartali su s Gamulinom i s Požarom. Igrali su i turnire u Ilici, na Trgu bana Jelačića ili u Cascabelu.

- Moj Seneka obožavao je kartati belu, samo belu - napominje gospođa Dada.

Sa Štrokovima su slavili nekoliko posljednjih novih godina, a u društvu su bili i bivši premijer Zoran Milanović, direktor kazališta Kerempuh Duško Ljuština, bivši jugoslavenski ministar vanjskih poslova Budimir Lončar, umjetnica Jagoda Buić

Lani, nakon dočeka Nove godine, Seneka je rekao svojoj Dadi da sutradan ujutro putuju, ali joj nije rekao kamo.

- Zar je to važno, glavno da idemo - uvijek je bio tajanstven.

Avionom su otišli u London pa su ih na deset dana u svom novom domu u Etonu ugostili Renata i Goran Štrok.

- Štrokovi su nas smjestili u svom starom dvorcu, koji su poslije prodali, a susjed nam je bio Elton John - kazuje Dada Senečić.

Zadnje filmove snimio je o Goranu Štroku - premijerno je bio prikazan u studenom u Laubi na proslavi njegova 70. rođendana, o Marijanu Hanžekoviću - koji je prikazan 18. siječnja 2017., o Dušku Ljuštini - koji nije uspio montirati, o Antunu Gustavu Matošu, o Britanskom trgu u Zagrebu, o Zagrepčanima koji su branili Vukovar - premijera je bila 18. studenog 2017. u Kinoteci, ovog ljeta snimao je na slapovima u Slunju…

- Bio je aktivan praktički do zadnjeg dana. Radio je po noći, pa je često znao prespavati u ateljeu na Črnomercu, a ja sam ili oko pola tri u noći znala ići doma ili bih i ja ondje prespavala. Kako je atelje na četvrtom katu u zgradi bez lifta, na žalost zadnjih četiri ili pet mjeseci onamo više uopće nije išao. Nažalost, zadnja dva, tri mjeseca više nije pušio ni svoje cigare, pa ih evo sada imam punu ladicu. No, do kraja je, kao i tijekom cijelog života, radio po noći, a odmarao po danu. Zadnju kolumnu napisao je uoči Badnjaka - sjeća se gospođa Dada.

Zadnjih mjeseci bolest, karcinom mjehura, počela ga je nadvladavati. Dadin sin znao ga je nositi kad nije mogao stati na noge, čitav prostor kuće prilagodili su njemu i njegovim mogućnostima. Za Badnjak je zbog zdravstvenih problema završio na hitnoj, doma se vratio za Božić i tada je posljednji puta slikao.

Tri dana prije Nove godine doma su im došli Renata i Goran Štrok, koji su staru godinu otišli ispratiti na Siciliju.

Na Staru godinu, 31. prosinca, u 18 sati na Vijenac je došla Hitna pomoć, odvezla ga je u bolnicu Rebro gdje je na obradi bio do 1. siječnja u 15 sati. Potom su ga smjestili u opservaciju, šok-sobu u Hitnoj, što je priprema prije odlaska na odjel, objašnjava. Fotografiju na kojoj su on i njegova Dada, što ju je prije godinu dana u Londonu snimio Goran Štrok, a mi je objavljujemo, Seneka je gledao na zaslonu svog mobitela u noći sa 1. na 2. siječnja prije nego što je zaspao te u 3.40 zauvijek usnuo.

- Pamtim da mi je rekao: “Dušo moja, zapamti, sve ti je laž, sve ti je prevara, sve je pušiona”.

 

Prijavite se na portala Jutarnji.hr i ne propustite najnovije vijesti iz Hrvatske i svijeta

Izdvajamo