StoryEditor
DESET GODINA POSLIJE

EKSKLUZIVNO: JUTARNJI NA OBLJETNICU TRAGEDIJE U RODNOM GRADU TOŠE PROESKOG Naša reporterka s čuvarima sjećanja na veliku makedonsku zvijezdu

 
Toše Proeski u Tvornici
 Damjan Tadić / Hanza Media

Pomisao da je Toše Proeski prisutan, proći će kroz glavu svakog putnika namjernika koji se zaputi južno od Skoplja, u mali grad Kruševo koji je u Makedoniji poznat po najboljim lokumima. Tošin glas je u restoranima i kafićima, čuje se iz zvučnika, kao i iz taksija i javnog prijevoza, a njegovi su hitovi obavezni i na svadbama gdje mladenci prvi put najčešće zaplešu na neku Tošinu baladu.

No ima i onih koji na njegove pjesme zaplaču, iako je već deset godina prošlo otkako je pjevač anđeoskog glasa smrtno stradao u nesreći. Nitko ne pamti toliko popularnu i voljenu makedonsku zvijezdu koja bi mogla nadmašiti Tošu.

- Nitko nije uspio toliko napuniti veliku arenu u Skoplju kao Toše. On je ljudima i danas prva asocijacija na Makedoniju - uputio me taksist koji se raspričao, raznježen na spomen velikog pjevača, odmah po mom dolasku u Makedoniju.

A u Kruševu kao da je vrijeme stalo prije te tužne vijesti. Toše je i dalje prisutan svojim duhom i djelom, no njegov grob bolni je podsjetnik na tragičnu sudbinu 26-godišnjeg mladića u naponu slave i popularnosti.

 

Kobni trenutak

Makedonski slavuj počiva u improviziranoj grobnici pokrivenoj zelenim tepihom u funkciji umjetne trave. Umjesto nadgrobne ploče, drveni križ s imenom, datumom rođenja i smrti koji je okružen cvijećem, fotografijama, crtežima i plišanim poklonima što ih ostavljaju fanovi. Sve je to natkriveno i ograđeno plastikom, kako bi vremenski uvjeti što manje utjecali na slabašnu improviziranu grobnicu koja propada te kako vjetar ne bi raznio brojne predmete. Tako već deset godina velika makedonska zvijezda nema dostojno posljednje počivalište.

Krusevo, 141017.
Obiljezavanje desete godisnjice smrti Tose Proeskog.
Na fotografiji: Tosina grob.
Foto: Maja Zlatevska / CROPIX
Maja Zlatevska / CROPIX
Tošin grob
 

Skupština Makedonije je još 2008. donijela odluku o izgradnji memorijalnog spomenika Toši Proeskom, koji je nakon smrti proglašen počasnim građaninom Makedonije. Financiran iz budžeta, spomenik je trebao biti gotov do 2010. Do danas, grob izgleda isto. No ne zadugo, nadaju se obitelj i fanovi.

- Premijer nove vlade je najavio da će na proljeće početi graditi grobnicu. Ta je odluka donesena na sjednici vlade koja je za to odmah odvojila sredstva. Zoran Zaev osobno je nedavno posjetio obitelj i priopćio im lijepe novosti koje su ponajviše obradovale Tošine roditelje - rekao nam je Slaven Risteski, suprug Tošine sestre Dore.

Majka Dominika i otac Nikola svakog dana ujutro i navečer posjećuju Tošino posljednje počivalište, prepričava nam Slaven, objašnjavajući da je njima nemoguće preboljeti takav gubitak.

- Mom bratu najteže pada to što se baš tada prvi put nije pozdravio s Tošom prije puta. Kolebali su se da li da idu ili ne, na brzinu su se spremili i brzo su se razišli, a moj brat je otišao na posao. To ga danas najviše muči i nikako si ne može oprostiti - priča nam Tošin 73-godišnji stric Anastas Proeski.

- Kao da je imao predosjećaj, nije mu se išlo. Otkazao je i avionsku kartu jer nije volio putovati avionom. Više je volio udobnost svog auta. No tu je sad i ona Ljiljana koja nije našla nekog profesionalca da vozi, nego su se trojica mijenjali, nisu bili naspavani… No valjda je to tako zapisano, tako je trebalo biti. Da su išli avionom, možda bi se srušili - rekao je, refereirajući se na Tošinu menadžericu Ljiljanu Petrović koja je bila u Tošinom Tuaregu za vrijeme sudara, u kojem je i ozlijeđena. Obitelj više s njom nije u kontaktu, kao ni s Tošinim vozačem Georgijem Georgijevskim. Nikoga ne krive, ali ne mogu se pomiriti da Toše više nema. Trenutak u kojem im se život okrenuo naglavce, nikada neće zaboraviti.

Krusevo, 141017.
Obiljezavanje desete godisnjice smrti Tose Proeskog.
Foto: Maja Zlatevska / CROPIX
Maja Zlatevska / CROPIX
Spomen kuća
 

Voštane figure

- Ne želim se sjećati tog trenutka. Pokušao sam ga potisnuti u sjećanju, no nemoguće je zaboravitit. Tošina sestra i moja supruga Dora me zvala i vrištala je - prisjeća se Risteski. Tošinom stricu Anastasu, danas umirovljenom profesoru tjelesnog odgoja, tužnu vijest javio je sin, također Todor Proeski, koji je, kao i slavni Toše, ime dobio po djedu.

- Bio sam na poslu, držao sam predavanje u dvorani i došao je moj sin. Bio je sav blijed, držao se za lice. Pitao sam ga što se dogodilo. Rekao mi je da mu je prijatelj iz Skoplja javio da je Toše poginuo. Nismo ni mogli ni željeli vjerovati. Odmah smo otišli kući gdje su nam potvrdili da je ta grozna vijest ipak istinita - prepričao nam je Anastas jedva susprežući suze. Lakše im je kada odu na grob ili pak u Tošinu spomen kuću, 200-tinjak metara od groblja.

- Ima mnogo ljudi koji dolaze po nekoliko puta i uvijek iznova emotivno reagiraju. Muzej zrači nekim posebnim duhom i Tošinim prisustvom pa ljudi reagiraju na različite načine - upućuje nas Elena Mirčevska, direktorica Spomen kuće Todor Proeski koja je otvorena 2011. Kaže da obožavatelji znaju sate provoditi među Tošinim stvarima plačući, dok se drugi pak prepadnu vrlo realističnih voštanih figura, ne očekujući da će više ikada vidjeti njegov lik osim na fotografijama.

Državna ustanova Spomen kuća Todor Proeski izgrađena je na temelju idejnog projekta arhitekata Dejana Sekulovskog i Dejana Spasenovskog u suradnji s Ilijom Bozinovski, koji je u konkurenciji većoj od 1000 projekata pobijedio na svjetskom natječaju u Brazilu.

Krusevo, 141017.
Obiljezavanje desete godisnjice smrti Tose Proeskog.
Foto: Maja Zlatevska / CROPIX
Maja Zlatevska / CROPIX
Spomen kuća
 

Staklo, beton i voda

- Zgrada je izgrađena u obliku križa u staklu. Od građevinskih elemenata prevladavaju staklo, beton i voda koji nose simboliku povezanu s Tošom. Beton kao nešto vječno poput njegovih djela, staklo kao nešto čisto i izdržljivo, a okolo muzeja ide potok, odnosno voda kao nešto čisto i lijepo, kao element života - objašnjava Mirčevska i dodaje da prvi kat prati Tošino djetinjstvo, a tamo je i glazbeni studio s LCD ekranima gdje se mogu slušati Tošine pjesme i gledati spotovi. Može se vidjeti njegove odjeća s nastupa, predmeti poput sunčanih naočala koje je rijetko skidao, kućnih papuča i omiljenog parfema, pa sve do prve gitare koju su mu poklonili roditelji, ploče Elvisa Presleyja, motora i bicikla. Među eksponatima iz Tošinog osobnog života su i električna gitara te boksačke rukavice koje su bile u automobilu tog kobnog dana.

- Toše je svuda nosio boksačke rukavice jer je volio sparirati prije nastupa kako bi se riješio treme i stresa - objašnjava 49-godišnji Risteski s kojim je Toše bio vrlo blizak.

- Upoznao sam Tošu kada je imao devet godina. A i ja sam tad bio mlad i lijep pa sam mu se svidio. Svašta sam ga naučio. Bio je veseli dječak, pun energije i sve ga je zanimalo. Ja sam tada vozio motor i baš je na mojem motoru naučio voziti. Upoznao sam ga s rock glazbom koju sam slušao i zainteresirao ga za kickboks, jer sam bio trener. Kao mali je on posvuda mene pratio, a kada je postao slavan, ja sam pratio njega na nastupe kao dio osiguranja - objašnjava Risteski. - Bio je popularan na području cijele bivše Jugoslavije. Svi su ga jednako voljeli - dodaje.

Krusevo, 141017.
Obiljezavanje desete godisnjice smrti Tose Proeskog.
Foto: Maja Zlatevska / CROPIX
Maja Zlatevska / CROPIX
Spomen kuća
 

Danas bismo mogli reći da je Toše bio Justin Bieber Balkana.

- Pa da, nešto slično. Bio je bolji nego što je danas Justin, jer je Toše doista znao pjevati - smatra Risteski, a direktorica Mirčevska nam je ispričala priču koja svjedoči da je i danas poznat diljem svijeta, te da ga otkrivaju neki novi obožavatelji.

- Prošle godine nam je u posjet došla jedna mlada Kanađanka, od nekih 17 godina, koja je, interesirajući se za sviranje gitare, pretraživala internet i naišla na Tošine pjesme. Pronašla je note i naučila ih je svirati, a s obzirom na to da su joj se dopale, odlučila je istražiti sve o Toši. Roditelji su je za rođendan počastili putovanjem u Makedoniju. Bila je oduševljena mjestom i muzejem - govori nam Mirčevska, a u muzej istovremeno ulaze dvije djevojčice te odmah odlaze do glazbenog studija, s ruksacima na leđima sjedaju na visoke stolce, stavljaju slušalice i slušaju Tošine pjesme uz koje pjevaju otvarajući usta, ali bez glasa jer su svjesne da su u muzeju.

Krusevo, 141017.
Obiljezavanje desete godisnjice smrti Tose Proeskog.
Na fotografiji: Tosina grob.
Foto: Maja Zlatevska / CROPIX
Maja Zlatevska / CROPIX
Tošin grob
 

  Do drugog kata vodi zavojit hodnik kojeg na zidu prate legendarne Tošine riječi “Ve Sakam Site” (“Sve vas volim”) kojima je počinjao i završavao svoje nastupe, ispisane na 103 svjetska jezika. A posjetitelji mogu vidjeti Tošine albume, nagrade i priznanja, darove fanova, prikaz zvijezde koju su Tošini fanovi zakupili i nazvali je po njemu, knjigu žalosti u koju se upisao cijeli politički vrh Makedonije te medijske i javne osobe iz svih branši, zastavu kojom je bio prekriven njegov lijes.

Trenutno je izloženo oko 350 eksponata koje je donirala njegova obitelji. Nije se bilo lako odvojiti od njegovih stvari, ali, kaže Risteski, bolje da stvari budu u muzeju gdje ih svi mogu vidjeti.

- U spremištu imamo predmeta za još dva ili tri ovakva postava, Tošinih osobnih i autentičnih stvari vezanih uz njegovu glazbenu karijeru, ali i djetinjstvo te privatni život - ističe direktorica muzeja dodajući da se postav mijenja, uobičajeno oko Tošinog rođendana u siječnju i oko godišnjice smrti.

Krusevo, 141017.
Obiljezavanje desete godisnjice smrti Tose Proeskog.
Foto: Maja Zlatevska / CROPIX
Maja Zlatevska / CROPIX
Spomen kuća
 

Tošina ulica

- Prema našoj evidenciji, u šest godina postojanja Tošinom spomen-kućom prošlo je više od pola milijuna posjetitelja - objašnjava Mirčevska. U centru Kruševa, Toše je dobio i ulicu koja nosi njegovo ime. Sasvim prikladno, Tošina ulica, koja stepenicama vodi u brijeg, mjesto je pjesme, veselja i zabave jer su se na stepenicama smjestili kafići.

Naši se sugovornici slažu da je Toše u Makedoniji bio ime. Bio je brend. Nesumnjivo je znatno zadužio Makedoniju i makedonski narod, a prije svega Kruševo. U koje mnogi turisti dolaze ciljano zbog Toše, pa i turističke agencije organiziraju posjete Tošinoj spomen kući, groblju i manastiru Svetog Preobraženja, na brdu povrh Kruševa.

- Mi smo 1986. postavili temelje na mjestu manastira iz 12. stoljeća. Toše je tada imao sedam godina i dolazio je s ocem i sa mnom raditi na manastiru. Rastao je zajedno s manastirom. Dolazio je i pomagao nam u radovima, a kad je počeo zarađivati, donirao je novac za ikonostas od mramora za manastir - objašnjava nam Tošin stic Anastas.

Krusevo, 141017.
Obiljezavanje desete godisnjice smrti Tose Proeskog.
Foto: Maja Zlatevska / CROPIX
Maja Zlatevska / CROPIX
Spomen kuća
 

U tijeku je oslikavanje manastira, točnije stropa. Manastir je prepun skela, a Tošin stric nadzire radove. Kaže nam da će sve ići lakše i brže kada završi strop jer će slikati u prirodnom položaju.

- Tu desno od ulaza trebala bi biti i Tošina slika kao nositelja gradnje. Bit će bez aureole, za razliku od ostalih oslikanih likova - objašnjava Anastas dok rukom gladi zidove uživajući u tom osjećaju.

Posebno mjesto u pravoslavnoj crkvi ima i kamen koji je Toše, kada bi god došao, svaki put ljubio s riječima: “Ovdje sam započeo, ovdje nalazim svoj mir, ovdje ću da završim”.

- No nismo ga pitali što mu to znači “ovdje ću da završim” jer smo mislili da će to biti kada napuni 100 godina. Svatko od nas će da završi, ali njega smo izgubili prerano - tužno će Anastas.

Krusevo, 141017.
Obiljezavanje desete godisnjice smrti Tose Proeskog.
Na fotografiji: Tosina grob.
Foto: Maja Zlatevska / CROPIX
Maja Zlatevska / CROPIX
Tošin grob
 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 02:04