Šveđanin na dnu mora pronašao vjenčani prsten i oduševio bračni par. Slavili ga kao junaka, a onda mu se javila policija: ‘Potreslo me‘

Od statusa zvijezde u lokalnim i nacionalnim medijima do policijske prijave i kazne; to je put koji je u nekoliko dana prošao Elias Wärlinge, 27-godišnjak iz Norrköpinga na jugu Švedske.

Elias ima neobičan hobi, s detektorom metala pronalazi izgubljeno prstenje i vraća ga ljudima koji su ga izgubili. Sada ga je ta zanimacija skupo koštala, zbog čega je postao glavna priča švedskih portala, uključujući i Aftonbladet.

U srpnju je, naime, na plaži u Mejerivikenu na otoku Ölandu odlučio krenuti u potragu nakon što je u lokalnoj Facebook grupi vidio objavu da je par izgubio vjenčani prsten. "Skliznuo mu je s prsta dok se kupao", rekao je. Uzeo je svoj vodootporni detektor metala, ali tek nakon što je provjerio da na tom području u moru nema arheoloških ostataka, koje je zabranjeno tražiti.

Nakon samo deset minuta, Eliasova pretraga bila je uspješna. Začuo se signal i u moru je pronašao izgubljeni prsten.

- Okrenuo sam se, podigao ga, a s plaže se začuo pljesak. Par je, naravno, bio jako ganut - prepričao je.

"Imate jako malo vremena"

Priča je dospjela u lokalne medije, a onda je Elias doživio neugodno iznenađenje. Netko je poslao anonimnu prijavu Upravnom odboru okruga Kalmar, koji ga je pak prijavio policiji. Razlog: nije podnio zahtjev za dobivanje dozvole za korištenje detektora metala u Mejerivikenu. Kad mu je kazna stigla na kućnu adresu, ostao je, kaže, "potresen".

Kaže da je dobivanje dozvole složen proces te da, ovisno o županijskom odboru kojem se podnosi zahtjev, može proći i nekoliko mjeseci prije nego što se dobije zeleno svjetlo. Do tada bi prsten možda bio zakopan još dublje u pješčanim dinama na morskom dnu.

- Težak zlatni prsten brzo tone u pijesak. Ako se malo digne pijesak, ide još brže. Imate malo vremena i zbog toga ne možete čekati dozvolu, jer bi već moglo biti prekasno - kaže.

Gledaju ih kao negativce

Naknade se, osim toga, kreću do 1000 švedskih kruna (oko 90 eura), što bi za Eliasa, koji prodaje peciva u kafiću u Norrköpingu i vodi vrtuljke u zabavnom parku u Kolmårdenu, bila preskupa zanimacija. Ističe da plaža na kojoj je tražio prsten nije imala nikakvih antičkih ostataka te smatra da bi se trebalo usredotočiti na pozitivne doprinose koje detektori metala daju društvu.

Elias Wärlinge

Privatni arhiv

- Ne mora to biti alat za pljačku vikinških grobova na Gotlandu. Može se koristiti i za činjenje dobra i pomaganje ljudima. Imam poznanike koji su me upozorili da će se ova prijava kad-tad dogoditi. Ali ja i dalje uživam dijeliti svoje avanture s drugima. To mi puno znači.

U razgovoru za Aftonbladet podvlači da je pogled na detekciju metala u Švedskoj "zastario" te da bi se trebali ugledati na neke susjedne zemlje, poput Danske, gdje vas za pronalazak vikinškog blaga slave kao heroja.

- Ovdje u Švedskoj mi smo na crnoj listi, gledaju nas kao potencijalne negativce. A u Danskoj vas za istu stvar hvale. Da nije bilo arheologa amatera koji pomažu, danas puno toga ne bi bilo pronađeno - zaključuje.