Putujem Jadranom u potrazi za kazališnim predstavama. Gdje god izađeš na autocestu, kolone automobila s registracijskim oznakama njemačkim, austrijskim, poljskim, češkim, slovačkim, talijanskim, ali i ukrajinskim. Svi jure u bolje sutra, ili čak i prekosutra, da se okupaju u bistrom moru, zaplove za koji otok da kušaju vino ili vide Shakespeareovu tragediju, kako tko… Ujutro ipak uključim vijesti prije nego što krenem dalje na jug. Osjećam se slično kao 1991. Na jednoj strani ljudi masovno ginu, a na drugoj se masovno gibaju spram plaža i ne žele znati da Europom hara rat.
Komentari
0