Nakon što je u Hrvatskoj izgradio imidž jednog od najuspješnijih kuhara, vrhunski chef Andrej Barbieri polovicom prošle godine otputovao je u Katar. Naime, u Dohi je otvoren prvi hrvatski restoran, Quavanna, nalazi se u jednom od najluksuznijih shopping centara i prezentira mediteransku kuhinju. Ondje je nekoliko mjeseci kasnije otputovao i Slavko Švagelj, kuhar i fotograf, koji je talent istesao u dubrovačkim restoranima, a sad ga je Barbieri pozvao da stekne novo iskustvo.
Što je potaknulo mladog Križevčanina da profesionalni izazov potraži na drugom kraju svijeta, kako izgleda kulinarstvo u Dohi i koliko se razlikuje život od onoga u Hrvatskoj, Švagelj nam je opisao u mailu.
Porijeklom iz Svete Helene kraj Križevaca, gdje je završio srednju školu za kuhara i stekao određeno iskustvo, Slavko je prije četiri godine preselio u Dubrovnik gdje je zapravo krenula njegova prava kulinarska priča. Napredovao je do voditelja restorana kad mu je bivši sudac u Masterchefu Barbieri ponudio posao u Dohi.
Križevci - Dubrovnik - Doha
- Htio sam malo promjene. Kako sam vodio restoran u Dubrovniku, sezona se približavala kraju, a zima u gradu je specifična i nisam htio ostati na kiši ili snijegu. Nekako sam htio na godišnji odmor u tople krajeve, imao sam u planu Dubai ili Egipat. Na kraju mi se ispunila želja i završio sam u Katru - priča Švagelj.
Njegova priča o odlasku nije tipična hrvatska emigracijska priča kakvih smo se posljednjih godina naslušali. Švagelj ne smatra da u Hrvatskoj nije mogao pronaći dobru priliku, no smatra da plaće nisu dovoljno visoke da se spriječi daljnji odljev radno sposobnih ljudi:
- Što se mene tiče, iskustva u Hrvatskoj su predivna. Gdje god radiš, svugdje ćeš naučiti nešto novo, upoznati neke ljude, sklapati nova poznanstva. Hrvatska je predivna zemlja, ima široku paletu posla, a samo na nama mladima je da odaberemo čime se želimo baviti i koji posao raditi. Valjalo bi poraditi na plaćama, plaće moraju ići gore, treba preživjeti… Tu vidim razlog odlaska mladih u inozemstvo, da pomognu svojima doma i da si osiguraju normalan život.
Slavko Švagelj
Slavko Švagelj
Slavko Švagelj
U Dohi se, kaže, vrlo brzo snašao. Katar kao najbogatija zemlja svijeta nudi doista svašta, a glavni grad je poznat po impresivnim neboderima raznolike arhitekture. Međutim, život je posve drugačiji.
Bogat i drugačiji
- Katarci su specifični, ne prilaze previše, ne komuniciraju puno, drže se visoko i oštro. Dosta ti treba vremena da taj zid između malo popusti, ali kasnije otvore se i iz svega toga zaista pokažu veliko srce. Ovdje nema baš izlazaka, zabranjen je alkohol, a ako ga i kupuješ u posebnim dućanima, potrebna ti je dozvola i plaćaš ga suhim zlatom. Cigarete se kupuju u posebnim dućanima, ne jede se svinjetina. Hrana u dućanima je prilično skupa dok su dućani s odjećom i obućom znatno jeftiniji. Zabranjeno je komunicirati sa ženama osim u društvu njihovih obitelji, čak i u restoranu kod preuzimanja narudžbe.
Njegov je dojam da Katarci rade bez stresa te da su iznimno organizirani. Sve to skupa i ne mora čuditi ako znamo da se radi o najbogatijoj zemlji svijeta. Oni koji imaju samo jednu kuću i jedan auto, smatraju ga siromašnim. Ni to ne mora čuditi s obzirom da muškarac može imati onoliko žena koliko ima financijskih sredstava. Žene ne rade, a Švagelj kaže kako sate provode na skupim tretmanima za uljepšavanje. Novac i troše uglavnom na šoping i kozmetičke tretmane, no rezultat tog uljepšavanja mogu pokazivati samo unutar svoja četiri zida.
Unatoč sjaju i neprestanoj gradnji i širenju grada, Švagelj mu zamjera što je prljav. - Život u pustinji je nepredvidljiv. Temperature su trenutno do 24 stupnja, a ljeti se penju i do 65°C. Grad je jako prljav, zbog pijeska i pješčanih oluja. Domaća hrana je odlična, kruh pogotovo, a meso je dosta začinjeno, ali vrlo ukusno.
Mediteran u srcu pustinje
S obzirom da Katarci silno drže do tradicije, ponosni su na svoju kuhinju, no rado će isprobati druge. Zato i hrvatski restoran Quavanna, unatoč visokim cijenama, nudi posve drugačije, mediteransko iskustvo, te zato privlači ne samo strance (najčešće Europljane), već i Katarce.
- Kako radimo u jednom od najskupljih mallova u Dohi, cijene su prilično visoke i po standardima. Katarci su odlični gosti, ali puno zahtijevaju, sve bi htjeli imati u minuti na stolu i po mogućnosti odjednom. Vole jako eksperimentirati, jedu polako, uživaju u hrani, i jako nas hvale. Sviđa im se drugačija vrsta restorana i hrane jer ovdje svi restorani imaju jednaku hranu. Vraćaju se rado i obožavaju fotografirati i snimati jela.
Premda pronalazi poveznicu između Dubrovnika i Dohe (oba grada, smatra, znaju unovčiti tradiciju), život u ta dva grada ne može biti drugačiji. Unatoč velikim plaćama Doha je izrazito skupa i nije lako životariti. Kako domaći, tako i gosti ograničeni su što se tiče provoda, alkohola, druženja, a na zrak koji je vječito ispunjen pustinjskim pijeskom, gotovo se nemoguće naviknuti.
Usputna stanica
- U Hrvatskoj imaš svoju slobodu i uživaš u tome bez obzira kakva je situacija. Tek sad vidim koliko je Hrvatska čista i prekrasna zemlja - kaže Slavko i dodaje da se ne namjerava predugo zadržavati.
Osim što kuha bavi se i fotografijom te je imao nekoliko profesionalnih angažmana za modnu fotografiju. Želja mu je jednog dana spojiti svoje dvije ljubavi i u potpunosti se posvetiti fotografiranju luksuznih hotela, restorana i hrane.
U Dohi mu najviše nedostaje obitelj. - Obitelj mi jako fali. Ali, nekako dok si mlad i ako imaš neke ambicije u životu, onda ih treba ugrabiti na vrijeme. Vjerujem da će to svaki roditelj podržati ako je odlična prilika i odluka iz srca. I koliko god miljama daleko od rodnog grada, roditelja, braće, sestara, prijatelja, uvijek ih nosiš sa sobom. Tako i ja. Ponosan sam na to odakle sam, pa o Hrvatskoj često pričam.
Slavkove dogodovštine iz Dohe i nove kulinarske pothvate možete pratiti na njegovom Instagramu.