Kao što su lutkice i Barbike sinonim igračaka za djevojčice, tako su autići simbol igračaka za dječake. No, postoje modeli autića koji, iako su igračke, uopće nisu namijenjeni za igru. Oni koji ih sakupljaju i koji ih definitivno doživljavaju kao nešto "više od igračaka" su kolekcionari, a jedan od njih je i Mario Bestić, 32-godišnji vozač iz Lipika, piše MojPortal.
Njegova bogata i raznolika kolekcija broji oko 500 komada, a osim maketa automobila, tu su i razni tipovi motocikala, zatim kamioni, bageri, vozila specijalnog transporta, radni strojevi, dostavna i kombi vozila, autobusi, ali i respektabilna kolekcija oldtimera prema kojima gaji posebnu ljubav.
Velika ljubav
- Fizički imam Fiću, odnosno Zastavu 750 iz 1973. godine i za taj sam auto posebno vezan. Moja supruga Martina i ja smo se čak vozili u njemu i na našem vjenčanju, u rujnu 2016. godine. Danas je u garaži, neregistriran, ali je u dobrom stanju i siguran sam da bi prošao tehnički. Fićo mi je inače bio prvi auto koji sam naučio voziti s negdje 11 ili 12 godina. Nikola Kosanović, tata mog školskog prijatelja Marka, imao je žutog Fiću kojeg smo mi ganjali - prisjetio se Mario. Stoga ni ne čudi da mu je u cijeloj kolekciji auto-moto maketa, najdraža upravo mini kolekcija osam Fićeka.
Mario, Martina i njihove dvije kćerke Filipa (4) i Erin (2) te nećak Luka (11) dočekali su me u kući u Ulici Miroslava Krleže, a odmah s ulice pažnju plijeni terasa prepuna maketa. Dolaskom na terasu, u oči upada velika maketa grada iz Marijeve mašte. Maketu je radio prije više od 10 godina i sam kaže da je osnovna ideja bila da maketa grada bude puno veća, ali za više jednostavno nije imao vremena. Mario je izgradio grad pun zelenila i stabala kroz koji prolazi željeznička pruga. U gradu je veliki park, aerodrom koji naravno ima i hangar i kontrolni toranj. Uz nekoliko obiteljskih kuća, tu je i benzinska pumpa, nogometno igralište, kamenolom, šumsko gradilište. Mario je u detaljima išao toliko daleko da je napravio i mini trgovački centar u kojem su slastičarnica, te mesnica "Pajcek" i pekarnica "Kiflek". S obzirom na to da je Mario već dugi niz godina pripadnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Lipik, naravno da su svoje mjesto u "njegovom gradu" našli i vatrogasci.
- A vatrogasnih vozila imam najmanje. Ipak, jedna od najdražih maketa su ove vatrogasne autoljestve koju sam prije četiri godine dobio od prijatelja iz Njemačke kada je njihovo vatrogasno društvo u gradu Neustadt an der Aisch slavilo 150 godina postojanja“, pokazuje Mario.
Odrastanje uz autiće i aute
Kao i kod većine dječaka, i kod Marija je sve krenulo još dok se kao dijete igrao s autićima, a s obzirom na to da je rastao u društvu koje je za automobile pokazivalo interes i u mladosti, dječju igru su prenijeli i u radionice.
- U ekipi smo bili Andrej Barberić i njegov mlađi brat Kruno i u njihovoj radioni sam bio praktički dan i noć. Tada je bilo dosta tih starih, malih auta, što se kaže "na bacanje" pa smo mi stalno nešto prerađivali i prepravljali, Fići rezali krov i tako... Što se tiče skupljanja maketa, sve je počelo s Burago motorima i autima, a ovo što je ovdje izloženo nije cijela kolekcija jer je dio u stanu kod mame Drenke. Kod nje su i najstariji modeli koje imam, neki stariji od 20 godina. Bio je to i dosta skup hobi jer su "Burago" modeli tada koštali oko 300 kuna, ali to nisu najskuplji eksponati koji imam. Na primjer, ovakav jedan kamion s prikolicom koji proizvodi njemački brand Herpa košta najmanje 500 kuna, a najskuplja su vozila specijalnog transporta. Ona danas koštaju oko 100 eura svako. Velika većina eksponata je zapakirana kako bi sačuvala vrijednost - pojašnjava Mario.
Pitao sam ga da procijeni kolika je okvirna vrijednost njegove kolekcije.
- Vrijednost je najmanje 15 tisuća kuna, ali ne prodajem ništa iz kolekcije iako je bilo dosta ponuda i upita kolekcionara. Eventualno u obzir dolazi neka zamjena, ali u stvari ni to jer imam samo jedan duplikat, motocikl KTM - pojašnjava Mario.
Djeca u duši
Naravno da Mario ima položene sve vozačke kategorije osim za autobus. Zaposlen je u pakračkoj tvrtki Termo metal kao vozač kamiona na dostavi građevinskog materijala, a prije toga je četiri godine vozio međunarodnu špediciju za lokalnu, inače najveću hrvatsku autoprijevozničku tvrtku Stragatrans. Mario je inače završio četiri razreda opće gimnazije te, kako sam kroz smijeh dodaje, godinu dana upravnog prava. Odustao je od daljnjeg školovanja i nakon prekvalifikacije i polaganja razlike ispita, završio za vozača.
Svi eksponati iz njegove kolekcije su nekoliko godina stajali u kartonskim kutijama u potkrovlju kuće pa je bilo dosta posla da ih pripremi za potrebe ovog fotografiranja i reportaže. Ipak, ne krije Mario da je to prije svega bilo zadovoljstvo.
- Sve ovo što je izloženo slagao sam jučer popodne i sinoć sve do negdje 21 sat. Da nisam bio umoran od svog posla i drugih obaveza, vjerujem da bi se u tom slaganju igrao do jutra. Normalno da su mi se probudile emocije i da sam uživao jer ovo je za mene više od igračaka, to je jedna posebna veza. To me podsjeća i na djetinjstvo i bez obzira, priznali mi to sebi ili ne, svi smo mi djeca u duši - priznaje Mario koji me je poučio da postoje i standardizirana mjerila maketa vozila pa su tako motori rađeni u mjerilu 1:18, autići 1:43, a kamioni u mjerilu 1:87.
Mario je oduvijek vrlo pažljivo, čak i strogo čuvao svoje "igračke" pa tako ne krije da dvije godine mlađi brat Davor nikada nije imao pristup igranju. Slično je i s kćerkama Filipom i Erin.
- Curama sam, onako, odabrao nekoliko autića i kamiona koji nisu baš bili za kolekciju i koje nije bilo ni šteta potrgati. Filipa već sada razumije da su makete nešto što je meni važno i da se na njih mora paziti pa ni ne traži da se igra s njima. Više mi se čini da će za njih biti zainteresirana Erin koja je pak premala da joj se išta objasni. Evo, jučer kad sam raspakiravao iz kutija, naravno da mi je kradom potrgala krilo na avionu i ode 200 kuna - priča Mario pokazujući štetu.
Nasljednici kćeri ili nećaci
- Zanimljivo je da ti zasad još uvijek nemaš nasljednika za ovu svoju kolekciju jer za sad imaš dvije kćerke? - pitao sam Marija.
Njegov odgovor je preduhitrila Martina koju je ova moja konstatacija glasno nasmijala.
- Smijem se ovome što si rekao "zasad“ - kaže Martina.
Mario se nadovezao:
- Možda ova kolekcija ipak ima nasljednika jer se prije tjedan dana bratu Davoru rodio sin Patrik. Ali i ovaj (pokazuje na kćerku Erin op.a.) bi mogao biti nasljednik.
- A možda će nasljednik biti i Luka, naš drugi nećak, i on je dio obitelji - dodaje Martina. Dok smo vodili ovaj razgovor Luka je stalno bio uz nas u blizini, a uvjerio sam se koliko već sada respektira ovu kolekciju.
- Mario, smije li jedan moj prijatelj doći i vidjeti makete - pitao je Luka.
- Naravno - odgovorio je Mario i nastavio:
- To mi je u stvari i najveća želja da pronađem način kako da ova kolekcija ima svoj stalni postav i kako da bude otvorena za javnost, da je mogu vidjeti prije svih djeca, ali i odrasli. Imam viziju u svojoj glavi, znam kako bi to trebalo organizirati, posložiti po modelima, po godinama, mogu zamisliti te vitrine s kvalitetnom rasvjetom i svime ostalim, ali to bi tražilo dosta ulaganja koja si sad ne mogu priuštiti pa će nakon ovog današnjeg razgovora opet u kutije i na neko vrijeme na tavan. U biti, jako malo ljudi zna za ovu kolekciju što nije čudno jer nisam baš o njoj puno pričao. Pa ni ženi nisam govorio kad sam kupovao makete i nije mi problem priznati da sam većinu kupio krišom, mimo njenog znanja - priznaje Mario.
Vjenčanje u Fići
Naravno da me zanimalo kako na ovaj hobi gleda njegova supruga Martina.
- Moram priznati da mi u početku nije bilo jasno od kud ta tolika opsjednutost, nije mi to imalo smisla. Pazi, bilo je tu i težih dana kada smo se stiskali po pitanju financija, a on dođe kući s nekim novim autićem. Nije mi se sviđalo ni što je sam i bez mene donosio neke bitne odluke poput one - kupujem Fiću. Tako me doveo pred gotov čin. Ja ljuta, prvi put vidim Fiću i što sad, idem se provozati s njim. Provozamo se, a u meni sve kipti od zadovoljstva i užitka. I onda me dobio kada mi je rekao da ćemo se vjenčati u Fići. Tako je to krenulo i onda sam imala više razumijevanja i za to sakupljanje maketa. Pa ja sam jedne godine za Božić, umjesto uobičajenim ukrasima i kuglicama, bor okitila s maketama motora - priznaje Martina.
Zanimalo me i je li Martina Mariju poklonila koju maketu, koji autić?
- Od ovih oko 500 komada, dva su Martinina - kaže kroz smijeh Mario, a Martina odmah iz kuće iznosi i pokazuje oba; žuti chopper motocikl i Subaru Impreza. Ovdje moram naglasiti da je, uz Fiću, Mario najstrastvenije pričao upravo o Subaru Imprezi koju je vozio do 2017. kada mu se rodila prva kćerka Filipa i kada su kupili kuću u kojoj danas žive.
Dodatni hobi
Dok mi Mario objašnjava kako ga u posljednje vrijeme sve više okupira drugi hobi koji donosi i određenu zaradu, sve više Lukinih prijatelja i susjeda navirivalo se s ulice i stidljivo čekalo poziv da izbliza vidi ovu za svakog dječaka spektakularnu kolekciju.
- Sve više radim s drvetom, radim unikatne starinske lampe od drveta i metala i to od običnih materijala koji su trebali biti bačeni, poput teglica za krastavce. Imam sve više upita i interesa za takve lampe. Prije tri godine smo otvorili i obrt "Savez mašte" za pripremu vjenčanja pa sam i tu radio određene ukrase od drveta, natpise i slično. To bi bio odličan posao da pandemija i problemi s koronom nisu potpuno zaustavili organizaciju svatova. Uz to, napravio sam namještaj za boravak, zatim vrata za garažu... Uglavnom tako, drvenariju, a za nešto više i ozbiljnije morat ću si nabaviti kvalitetniji i bolji alat. Nastojim da se što manje toga baci i da se sve iskoristi - kaže Mario dok pokazuje i neke radove koji imaju sentimentalnu vrijednost. Poput uokvirene tablice za štirkanje, te igla i sat Mariove pokojne bake Jovanke, ili sobna svjetiljka koju je napravio od lustera koji je nekada bio u kući Martinine nedavno preminule bake Marije.
Zadnju ozbiljniju maketu kupio je prije tri ili četiri godine jer, kako sam kaže, rođenjem djevojčica i preseljenjem u kuću, prioriteti su se presložili. Bez obzira na to, misli da ovo nije konačna brojka eksponata u njegovoj već sada bogatoj kolekciji.
- To je praktički nemoguće kompletirati ili dovršiti jer u teoriji tome nema kraja. Siguran sam da će opet doći vrijeme kada ću se ovom hobiju moći posvetiti malo aktivnije i kada će za to biti više novaca. Jer ove makete su za mene više od igračaka, a uživanje u njima je više od igre.