- Sport sam zavoljela još kao djevojčica, igrajući nogomet sa svojim bratom Brankom i prijateljima iz susjedstva. Kad sam snimala intervju za rusko izdanje uglednog svjetskog časopisa Marie Claire, ekipa je bila iznenađena mojim preciznim pogocima u metu iz automatske puške. Objasnila sam im da je za tu streljačku izvježbanost zaslužan moj otac koji me odmalena vodio sa sobom u lov i učio me streljaštvu. Cijeli sam se život, kad su mi majčinske i obiteljske obaveze dopuštale, rekreativno bavila sportom, uglavnom trčanjem. Jedna od najdražih zajedničkih obiteljskih rekreacija bila je planinarenje - kaže nam Kolinda Grabar-Kitarović samo nekoliko sati nakon što je pomalo nervozna, ali naočigled oduševljena činjenicom da će ponovno zasjesti na važnu funkciju, prisegnula na članstvo u Međunarodnom olimpijskom odboru.
Hrvatska je tako nakon počasnog člana MOO-a Antuna Vrdoljaka (89), koji je tu dužnost obnašao od 1995. do 2011. godine, dobila novog člana te sportske organizacije. “Preko NATO-a i Pantovčaka do MOO-a”, glasili su naslovi u domaćim medijima proteklih dana, a kojima je cilj bio sažeti Kolindin karijerni put. No prema vlastitom priznanju, Grabar-Kitarović se u sport i nogomet zaljubila još u srednjoškolskim danima, pa bi zgodnije bilo geografski opisati njezin put - od Grobnika i stijena na Kantridi do Lausanne.
Olimpijska diplomacija
Uzimajući u obzir njezine godine i izjavu prema kojoj je 80-ih redovito pristizala na utakmice Rijeke, lako je moguće da se Kolinda zaljubila u sport na stijenama Kantride tamo sredinom 80-ih godina, kojih se svi navijači Rijeke vrlo dobro sjećaju. Možda se ljubav rodila baš 1984. kada je u Kupu Uefa pao madridski Real s velikih 3-1. Tih godina i Grabar-Kitarović odlazila je na utakmice Rijeke, kao srednjoškolka, prije odlaska u SAD, gdje je završila 4. razred srednje škole. Prijateljima i poznanicima Grabar-Kitarović znala je o tim odlascima na Kantridu pričati da je kao srednjoškolka dobivala besplatne karte i kako i tada mnogi mladi riječki talenti nisu mogli dobiti priliku. Tih godina zaljubila se u sport, koji će je dovesti do Lausanne. A ta takozvana Sesija MOO-a, 136. po redu, prvi put u svojoj dugogodišnjoj povijesti održana je videovezom i potrajala je više od pet sati.
U prva četiri sata maratonske sesije iznosila su se mišljenja i čitala razna izvješća, ali u prvom redu su sijevale pohvale na rad u ova zahtjevna vremena predsjednika Thomasa Bacha, koji je, usput rečeno, najavio da ide po novi mandat. Moglo se tako čuti da Olimpijske igre u Tokiju ni u jednoj varijanti neće biti održane iza zatvorenih vrata i bez podrške gledatelja s tribine, raspravljalo se i o izvještaju Svjetske antidopinške organizacije i Međunarodnog arbitražnog suda, o pripremama za OI u Pekingu 2022. i o OI-ju u Pekingu 2022., Parizu 2024., Milanu i Cortini d’Ampezzo 2026. i Los Angelesu 2028. te olimpijskim igrama mladih zimi 2024. u Gangwonu. Kad je konačno dnevni red stigao do točke glasanja o izboru članova u MOO, Bach je svečano sazvao desetominutni virtualni coffee break. Nakon što su kardinali i kardinalice MOO-a protegnuli noge i malo prošetali po svojim domovima, uslijedilo je glasanje na kojemu je bivša hrvatska predsjednica i službeno primljena u MOO, i to sa 86 glasova za i tri protiv.
Doduše, zbroj glasova je kod gotovo svih kandidata bio isti, pa je očito da je riječ bila o buntovnoj trojki ili je možda razlog kontraškog glasanja bila kakva zaglavljena tipka na kompjutoru. Kako god, osim Kolinde primljeni su Kubanka Marie de la Caridad Colon Ruenes, saudijska princeza Reeme Bandar Al-Saud, Battushig Batbold iz Mongolije i proslavljeni atletičar Sebastian Coe iz Velike Britanije, koji će funkciju zauzeti po službenoj dužnosti jer je predsjednik Svjetske atletike. Vidno uzbuđenu novu članicu MOO-a, u kadar prijenosa ubacili su kad je trebalo potpisati prisegu, a tom je prilikom bivša predsjednica zahvalila na povjerenju, dodavši da će promicati vrijednosti olimpijskog pokreta entuzijastično i odgovorno. Za Nedjeljni pak kaže da su olimpijsko primirje i olimpijska diplomacija kroz povijest igrali važnu ulogu i postizali uspjehe i tamo gdje klasična diplomacija nije uspijevala.
Sportski geni
- Jer sport igra ključnu ulogu u borbi protiv rasizma i govora mržnje, ujedinjuje nas u zajedničkim ciljevima, vrijednostima i nadanjima, a osim toga, širi optimizam i uvjerenje da se trud, rad i ostale temeljne ljudske vrijednosti nagrađuju pravednim natjecanjem i uspjehom koji priznaje svijet. Nije floskula da su sportaši najbolji veleposlanici svoje države i to sam u susretu sa svojim kolegama u svijetu svaki put isticala, kao jedan od primjera da je svaka država onoliko velika koliko su velike njezine ambicije i sposobnosti njezinih poduzetnika, inovatora, znanstvenika, umjetnika ili sportaša, a ne po svojoj geografskoj veličini ili broju stanovništva. To su i fenomeni hrvatskoga sporta bezbroj puta dokazali, od svih naših zlatnih, srebrenih i brončanih olimpijaca i svjetskih prvaka i velikana, vaterpolista, rukometaša, nogometaša, jedriličara, atletičara… na čelu s legendarnim Draženom Petrovićem čija je skulptura trajni spomenik našem sportskom geniju upravo pred Olimpijskim muzejom u Lausanni - rekla je Grabar-Kitarović.
Dodaje i da će “u današnja vremena kada je opasnost od koronavirusa zaustavila brojna svjetska natjecanja, pa čak i odgodila ovoljetne Olimpijske igre u Tokiju, biti posebno izazovno za cijelu sportsku međunarodnu zajednicu pronaći nova rješenja u skladu s mjerama zaštite, nove načine ponašanja, treniranja i natjecanja, kako bi se sportski, kao i svaki drugi život, mogao nastaviti.
No kako je zapravo uopće došlo do njezina imenovanja? Priča oko MOO-a počela je još prije dvije i pol godine, u studenome 2017. godine. Tada su se Thomas Bach i Kolinda Grabar-Kitarović sreli prvi put. Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora doputovao je u Zagreb kako bi sudjelovao u radu 46. skupštine Europskih olimpijskih odbora. Ta skupština održavala se u hotelu Westin. Bach nije bez razloga doputovao u hrvatsku metropolu. Riječ je bila o izbornoj skupštini, a sudionici sastanka bili su upoznati s izvještajima o skorašnjim Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu 2018. godini. Iako nije bilo planirano, Bach je već 24. studenoga, prvog dana sastanka, završio na Pantovčaku. Naime, izaslanik predsjednice na tom susretu EOO-a bio je Tomislav Madžar koji je predstavnike skupštine doveo predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. Tu je zapravo počelo prijateljstvo koje će bivšoj hrvatskoj predsjednici za dvije i pol godine donijeti prestižno mjesto u Izvršnom odboru Međunarodnog olimpijskog odbora.
Naime, iako se čeka i službena potvrda, Kolinda Grabar-Kitarović sljedećih 18 godina sjedit će u tom tijelu MOO-a, organizacije koja je po svojoj brojnosti veća i od UN-a i čiji je godišnji proračun veći od dvije milijarde dolara. Sam Bach predložio je Grabar-Kitarović i već tada je bilo jasno da ne postoji nikakva šansa da ona ne bude potvrđena.
- Slučajno se dogodilo da je Thomas Bach boravio u Hrvatskoj, upravo u vrijeme Dana otvorenih vrata na Pantovčaku, koje sam pripremila s porukom zagovaranja svih sportskih aktivnosti u različitim razdobljima života, a pogotovo u djetinjstvu i mladosti. Tada je plato ispred zgrade Ureda PRH bio pretvoren u veliko igralište, gdje su stručnjaci s Kineziološkog fakulteta, a najviše školski klubovi, djeca i mladi igrali košarku, odbojku, nogomet i prezentirali atletičarske vježbe. To ga je oduševilo - kaže Grabar-Kitarović koja je strast prema sportu često pokazivala i za vrijeme predsjedničkog mandata.
Celebrity političarka
Bivšu predsjednicu često se moglo vidjeti na sportskim borilištima diljem zemlje, ali i izvan granica domovine, bilo to na vaterpolu, rukometu ili nogometu. Još su poprilično svježe slike pokisle Kolinde Grabar-Kitarović kako na moskovskom stadionu grli kapetana Luku Modrića i tješi ga što se ipak nije okitio zlatom protiv moćnih Francuza. Nakon što je glavni arbitar finalne utakmice označio kraj, Grabar-Kitarović je prošetala do centra moskovskog stadiona s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom pa počela grliti i ljubiti glavne aktere finalnog okršaja. Kritičarima je to dalo kvalitetnog štofa pa su je dobrano naribali, nazivajući ju celebrity političarkom. Drugima se pak svidjela njezina srčanost i privrženost sportu, osobito svjetskim medijima koji su je, onako, u dobronamjernoj šali, prozvali pravim hrvatskim MVP-jem finala. Njoj kritike zbog dolaska na sportske utakmice i navijanja nikad nisu zasmetale i to je često sama isticala, a često je radije bila gost na tribinama nego u VIP loži. Jednom se kolegama povjerila kako joj je jedan strani diplomat rekao da se jedino na nogometnim utakmicama može poludjeti i da vam to nitko neće zamjeriti.
- Pa meni su zamjerili - rekla je. Njezina turneja na sportskim borilištima joj, međutim, nije donijela reizbor na mjestu predsjednice te je umjesto nje izabran Zoran Milanović. Nakon što je doživjela poraz na predsjedničkim izborima, više se nije aktivno uključivala u nacionalnu politiku. Očekivalo se da će se ubrzo nakon toga ponovno uključiti u političku scenu i u rad HDZ-a, ali do toga nije došlo. Čak je i odbijala pozive vodstva HDZ-a za povratkom i to iz razloga da bi više bila s obitelji i radila na svom doktoratu. Na stol su joj pristizale brojne ponude američkih i kanadskih sveučilišta, ali je u međuvremenu čekala mig nekih od svjetskih institucija i organizacija, a navodno joj se nije svidjela ni ideja da uplovi u poduzetničke vode. Jedno je vrijeme provela u SAD-u s kćeri koja studira na Harvardu pa je nakon povratka bila u kućnoj izolaciji. Stoga se iznenadila kad je stigla nominacija za članstvo u Međunarodnom olimpijskom odboru, u koji je na kraju i izabrana. Uostalom, izbor je bio puka formalnost jer ju je predložio prvi čovjek organizacije, Bach. Upravo je ono što je spoznala u sportskoj karijeri svoje kćeri Katarine, koja se bavi umjetničkim klizanjem, bio cilj u radu MOO-a.
Bolji uvjeti rada
- Želja mi je potaknuti dostupnosti i jednake mogućnosti za svu djecu u bavljenju individualnim i kolektivnim sportovima, bez obzira bilo to iz natjecateljskih pobuda ili iz čistog zadovoljstva. Mom poznavanju problema djece i mladih u individualnim sportovima svakako je pridonijela klizačka karijera moje kćeri Katarine. Na njezinu primjeru uvijek sam ponavlja kako je za sportske uspjehe, uz upornost i trud sportaša, važna i roditeljska potpora.
Upravo zato ću nastaviti zagovarati veća ulaganja u sportske aktivnosti za mlade i omogućavanje masovnog pristupa sportskim aktivnostima od najranijeg djetinjstva, jer jedino se tako mogu postizati veliki sportski uspjesi te stvarati i razvijati vrhunski sportaši. Trenerima se također treba omogućiti dostojan standard, povećanje plaća i bolji uvjeti rada, jer o njihovu entuzijazmu i naporu također ovisi uspjeh sportaša - kaže nam Grabar-Kitarović.
Inače, biti član MOO-a ne znači imati radno mjesto nego to podrazumijeva dužnost u kojoj nema plaće, ali je sve zapravo plaćeno. Biznis-klase u zrakoplovima, odsjedanje u hotelima s pet zvjezdica pa do olimpijskih dnevnica za svaki olimpijski angažman na poziv MOO-a. Bivša predsjednica neće primati uobičajene honorare, nego će osim plaćenih troškova prijevoza i smještaja, imati plaćene i dnevnice u iznosu od 900 američkih dolara. Članstvo u MOO-u praktički je vječno, aktivni član može sudjelovati u radu do dobi od 70 godina, a nakon toga se postaje počasni član MOO-a.