Dok sam očajnički umornim prstima držao zeleno hvatište, osjetio sam kako polagano gubim ravnotežu. Ruke su se počele tresti, a stražnjica je lagano krenula unatrag. Pad na nju, s dva metra visine, činio se neizbježan.
- Gurni kukove naprijed i prisloni se uza zid - savjetovao je Ivan Drače (38), iskusni sportski penjač.
Njegov me je savjet spasio. Gurnuo sam kukove, vratio ravnotežu i uspješno nastavio do vrha staze za početnike. Na kraju, umjesto neugodnog i duhovitog pada na stražnjicu, na golemu sam se strunjaču trijumfalno dočekao na noge. Tako je, bez neugodnog iskustva, okončano moje okušavanje u novom olimpijskom sportu - sportskom penjanju.
Tri discipline
Sportsko penjanje olimpijsku premijeru ima u Tokiju, a moći ćemo ga gledati i za tri godine na olimpijadi u Parizu. Natjecanje u ovom sportu sastoji se od tri discipline - boulder, težinsko penjanje i brzinsko. U disciplini boulder natjecatelji se penju po kratkim smjerovima na stijenama visine do četiri i pol metra, a u težinskom penjanju, osigurani užetom, pokušavaju svladati dulji smjer.
Najdinamičnija disciplina je brzinsko penjanje. U njoj se penjači istovremeno natječu na identičnim hvatištima, a onaj koji dođe prije do vrha, naravno, pobjeđuje. Zlatnom medaljom u Tokiju će se okititi penjač s najboljim ukupnim rezultatom iz sve tri discipline.
Borba sa strahovima
- Penjanje je poseban sport, jer je individualan. Znam da se to može reći za svaki individualni sport, ali ovdje se zaista borite sami protiv sebe - borite se protiv straha od visine i pada - govori Drače, vodeći nas kroz dvoranu za sportsko penjanje Hive. A ona je unutar nekadašnjeg kompleksa Zagrepčanke u Heinzelovoj, a derutnu zgradu, bivšu klaonicu, grupica entuzijasta pretvorila je u oazu za penjanje. - Tu se ubijala perad, tu goveda - kaže Drače i pokazuje mjesta na čijim su zidovima sada umjetne stijene.
Penjanje se lako poistovjeti s visinama. Upravo zbog straha od visine ljudi često izbjegavaju taj sport, ali on je sjajan način za nadjačavanje fobije.
- Dolaze ljudi koje se boje visine. Uglavnom strah prebrode, ali bilo je slučajeva kad se zalede. Sve ovisi o osobi - prepričava iskustva s novopridošlicama Drače.
Ako se odlučite isprobati u sportskom penjanju, ne bojite se, neće vas odmah dočekati teški smjerovi. Rute su postavljene po iskustvu i kvaliteti penjača, a razaznaju se po boji. Na početku ćete se penjati početničkim smjerovima i polagano napredovati do onih uz koje piše "pro", rezerviranih za vrsne penjače.
Da biste postali vrsni penjač, potrebno je puno mukotrpnih treninga. Drače nam je pokazao vježbe koje se koriste za poboljšavanje tehnike.
- Penje se nogama. Ako je težište ispravno, ruke mogu biti i ispružene - tumači dok nosom dodiruje hvatište prije negoli ga uhvati. Činio je to elegantno i naizgled jednostavno. No, kad sam počeo raditi tu vježbu, shvatio sam da ona uopće nije jednostavna. Hvatišta su se činila nikad daljima, a stopala su postala nemirna jer su prsti savinuti zbog boljeg prianjanja u neudobnim penjačicama. Uspio sam dotaknuti nosom tri hvatišta, ali pri napadu na četvrto gubim ravnotežu i odustajem.
Iako sportsko penjanje ove godine debitira na Olimpijskim igrama, povijest mu je dulja. Prvo natjecanje održalo se 1985. godine. Hrvatska je pratila trendove i godinu dana poslije, 1986., na Marjanu su se natjecali penjači. Ipak, od toga je prošlo 35 godina, a sportsko penjanje u Hrvatskoj danas kaska za svjetskom scenom.
Hrvati ga vole
- U svijetu se ono razvijalo, ovdje je stagniralo - zaključuje Drače. Za to najviše krivi infrastrukturu. Napominje da kod nas ima samo nekoliko dvorana namijenjenih tom sportu - po tri u Zagrebu i Splitu. Unatoč slabijoj infrastrukturi, kaže Drače, osjeti se porast popularnosti sportskog penjanja, a tome je pridonijelo njegovo svrstavanje među olimpijske sportove.
Hrvatski savez za sportsko penjanje osnovan je tek prošle godine, a u Hrvatskoj se redovito održava samo jedno natjecanje u novom olimpijskom sportu - državno prvenstvo.
